Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-956/2022-2

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Željke Sebelić, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Krunoslave Dropulić, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Ž. Z. iz S. B., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku iz Z., protiv tužene bolnica Dr. J. B., S. B., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A.-M. B., odvjetnici iz S. B., radi isplate razlike plaće, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj Pr-792/2021-22 od 27. listopada 2022., 23. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj Pr-792/2021-22 od 27. listopada 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu (toč. I. i II. izreke).

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Nalaže se tuženoj bolnici Dr. J. B., S. B., ..., OIB: ..., da tužiteljici Ž. Z. iz S. B., ..., OIB: ..., isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 7.508,86 kn (slovima: sedam tisuća petsto osam kuna i osamdeset šest lipa) / 996,60 eura 1 (slovima: devetsto devedeset šest eura i šezdeset centi) bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

na iznos od 629,83 / 83,59 kn/eur od 16. veljače 2016. do isplate; na iznos od 557,42 / 73,98 kn/eur od 16. ožujka 2016. do isplate; na iznos od 517,68 / 68,71 kn/eur od 16. travnja 2016. do isplate; na iznos od 605,84 / 80,41 kn/eur od 16. svibnja 2016. do isplate; na iznos od 596,86 / 79,22 kn/eur od 16. lipnja 2016. do isplate;

na iznos od 596,50 / 79,17 kn/eur od 16. srpnja 2016. do isplate; na iznos od 588,19 / 78,07 kn/eur od 16. kolovoza 2016. do isplate; na iznos od 619,60 / 82,24 kn/eur od 16. rujna 2016. do isplate;

na iznos od 604,98 / 80,29 kn/eur od 16. listopada 2016. do isplate; na iznos od 628,64 / 83,43 kn/eur od 16. studenog 2016. do isplate; na iznos od 556,16 / 73,82 kn/eur od 16. prosinca 2016. do isplate; na iznos od 618,83 / 82,13 kn/eur od 16. siječnja 2017. do isplate; na iznos od 388,33 / 51,54 kn/eur od 16. veljače 2017. do isplate; po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženoj bolnici Dr. J. B., S. B., ..., OIB: ..., naknaditi tužiteljici Ž. Z. iz S. B., ..., OIB: ... ,troškove parničnog postupka u iznosu 4.118,50 kn (slovima: četiri tisuće sto osamnaest kuna i pedeset lipa) / 546,62 eura2 (slovima: petsto četrdeset šest eura i šezdeset dva centa)) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (27. listopada 2022.), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana. III Odbija se tužiteljica Ž. Z. iz S. B., ..., OIB: ..., preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.155,60 kn (slovima: četiri tisuće sto pedeset pet kuna i šezdeset lipa ) / 551,54 eura3 ( slovima: petsto pedeset jedan euro i pedeset četiri centa) i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na taj iznos, kao neosnovanim."

2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I. i II. izreke) za koji dio tuženik ima pravni interes istu pobijati, pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija iz žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1, 2. i 3. ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14-Odluka USRH, 70/19. i 80/22., dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz naknadu parničnog troška ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode i predložila da se žalba kao neosnovana odbije, a njoj dosudi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima tako da se može sa sigurnošću ispitati, time nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u ovoj žalbi.

6. Suprotno žalbenim navodima smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinačenje tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a, a kako je tužiteljica podnijela tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b ZPP-a, kod takve tužbe je izuzetak od pravila da tužbeni zahtjev na isplatu određenog iznosa mora biti određen već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP-a) nego se radi o tužbi od dva stupnja o tzv. manifestacijskog zahtjeva i zahtjeva za ispunjenje činidbe, te prilikom podnošenja stupnjevite tužbe samo manifestacijski zahtjev u tužbi mora biti određen, a tužitelj pobliže određuje svoj slijedeći zahtjev u smislu odredbe čl. 186. b. st. 2. ili st. 3. ZPP-a i konačnim zahtjevom specificira novčano potraživanje, tako da specificiranje ranije neodređenog tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva), kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe što je sukladno stavu Vrhovnog suda RH iz rješenja broj Rev 589/2021 od 11. listopada 2022.

7. Stoga, nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz toč. 4., 6. i 12. st. 2. čl. 354. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi obzirom da sud nije utemeljio svoju odluku na nedopuštenom raspolaganju tužiteljice zahtjevom za isplatu razlike plaće konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, niti da je nezakonitim postupanjem suda tuženiku onemogućeno da raspravlja pred sudom, a niti je time prekoračen tužbeni zahtjev. 8. Ne postoje ni druge bitne povrede iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

9. Sve odlučne činjenice su i pravilne i potpuno utvrđene o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva stoga je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, u visini osnovice od 5.415,37 kn. 11. Nesporno je među strankama da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika i da mu je od siječnja 2016. obračunavana plaća po osnovici od 5.108,84 kn, a od siječnja 2017. po osnovici od 5.211,02 kn.

12. Sporna je među strankama osnov potraživanja kao i valjanost navedenih Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazuma.

13. Iz utvrđenja suda slijedi da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 23. studenog 2006. godine Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. godini, i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

14. Vlada RH i isti sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem koje Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaće iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto, time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji zavoda (...) ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), te u čl. IV. odredili i način usklađenja pariteta između prosječne mjesečno bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH.

15. Na osnovi čl. 51. st. 4. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 115/10.) – dalje: TKU/10 Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. godine Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovice plaće u javnim službama (s tim da te izmjene nisu potpisane po Sindikatu iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane), a kojim izmjenama je promijenjen čl. III., te čl. IV. Dodatka Sporazumu, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazumu, te izmjena i dopuna na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom razdoblju opisanih u čl. III.-V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se događa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao).

16. Vlada RH i sindikati koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu.

17. Negativni rast BDP-a prema službenim podacima zavoda trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, da je od zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen rast BDP-a za više od 2,0 % u odnosu na prethodna tromjesečja.

18. Pravilno prvostupanjski sud je zaključio da tuženik neosnovano osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer neosnovano smatra iste ništetnim time što nisu potpisane od svih sindikata koji su pregovarali sa Vladom RH.

19. Naime, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odluku Vrhovnog suda RH od 3. travnja 2017., poslovni broj Revr-408/2012-2 i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, od 5. ožujka 2015. poslovni broj U-III/3535/12, iz kojih proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnih ugovora, pa sud valjano zaključuje da time što je Sindikat samo parafirao Izmjene i dopune dodatka Sporazumu nema za posljedicu njegovu ništetnost, jer isti Sindikat time nije bio isključen iz pregovaranja nego je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

20. Sukladno odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama (˝Narodne novine˝ broj 27/01 i 39/09) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

21. Prema odredbi čl. 192. Zakona o radu (˝Narodne novine˝ broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje u tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora između ostalog mogu biti i pregovori o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a i čl. 51. TKU/10 i TKU/12 (˝Narodne novine˝ broj 141/12) uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama, prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem a gdje se odlučivalo osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama, slijedom toga valjan je zaključak suda da ti dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju i potpadaju pod zakonski pojam kolektivnog ugovora

22. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu iz 2011. zaključene su na rok od pet godina (čl. IX. Izmjena), ali se prema odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, te su istekle 26. siječnja 2017.

23. Nadalje, Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.

24. U utuženom razdoblju bio je na snazi TKU/12 koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom čl. TKU, u st. 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

25. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da tuženik neosnovano prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., jer je istom odredbom propisano da odgoda nastupa ako bi u nekom razdoblju opisanom u čl. III. – V. bio zabilježen negativan rast BDP-a, a iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće.

26. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, nego da je BDP stalno rastao. Odredba čl. VII. st 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. god. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

27. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto), što je sukladno pravnom stavu Vrhovnog suda RH iz presude broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

28. Stoga proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva na isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do 26. siječnja 2017. godine obračunata po višoj osnovici (5.415,37 kn), koja visina razlike iznosi 7.508,86 kn i koja je dosuđena tužiteljici s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate u pobijanom dijelu presude.

29. Žalbenim navodima tuženika ne dovodi se u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog dijela presude jer se ponavljaju tvrdnje koje je prvostupanjski sud raspravio i s pravom na iznesene razloge nije prihvatio osnovanim, koje su Izmjene i Dopune Dodatka Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. sukladno produženoj primjeni iz čl. 199. st. 1. ZR-a, a i obzirom na već zauzeta stajališta sudske prakse u identičnim radnim sporovima.

30. Tuženik ne navodi razloge iz kojih pobija odluku o parničnom trošku da bi ovaj sud ispitivao pravilnu primjenu materijalnog prava pri donošenju te odluke.

31. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

32. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu jer ta parnična radnja u konkretnom slučaju nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

33. U nepobijanom odbijajućem dijelu (toč. III. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 23. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Željka Sebelić, v.r.