REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

9 P-222/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza LAGUNA COMMERCE d.d. u stečaju, Buzet, Sportska 2, OIB: 32698244053, kojeg zastupaju punomoćnici mr.sc. Renato Martinčić i Nataša Martinčić - Križanac, odvjetnici u Labinu, Sv. Katarina 6, protiv tuženika KONZUM plus d.o.o. Zagreb, Čavićeva 1/a, OIB: 62226620908, kojeg zastupa punomoćnik Mario Ivančev, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri, Zagreb, Miramarska 24, radi utvrđenja ništavosti potvrde javnog bilježnika od 23. travnja 2002., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu održanom 23. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je potvrda Javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Vrsara 52450, R.Končara 15 broj OU-440/01-15 od 23.4.2002. ništava i da ne proizvodi nikakve pravne učinke.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 74.656,58 EUR / 562.500,00 KN, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 25.009,95 EUR / 188.437,47 KN.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak je nastao razdvajanjem podnesene protutužbe u postupku posl. br. P-112/2022, koji se vodi kod ovoga suda između ovdje tužitelja u navedenom postupku u svojstvu tuženika i ovdje tuženika, u navedenom postupku u svojstvu tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva.

2. Protutužbeni zahtjev je razdvojen rješenjem posl. br. P-112/2022-12 od 29. kolovoza 2022.

3. Protutužbenim zahtjevom, koji je razdvajanjem postupak postao tužbeni zahtjev, tužitelj traži utvrđenje ništetnosti potvrde javnog bilježnika od 23. travnja 2002.

4. U tužbi navodi kako se tuženik u predmetu ovoga suda koji se vodi kod ovoga suda u predmetu P-112/2022, radi utvrđenja prava vlasništva na k.č. broj 3312, k.o. Poreč, poziva da je na temelju potvrde Javnog bilježnika od 23. travnja 2002. o punopravnom stjecanju vlasništva na k.č. 3312, k.o. Poreč, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 277. stavak 5. tada Ovršnog zakona putem svog pravnog prednika Konzum d.d. stekao vlasništvo nad navedenom nekretninom uz napomenu da ta potvrda nije nikada stavljena van snage i da je postala pravomoćna. Temeljem te potvrde tuženik da u tužbi u predmetu P-112/2022 ističe da je njegov pravni prednik stekao vlasništvo sukladno pravilima Ovršnog zakona koji je važio u vrijeme sklapanja pravnog posla između pravnog prednika tuženika i pravnog prednika tužitelja, te da se radi o sporazumu o prijenosu fiducijarnog prava vlasništva na nekretnini koji je sklopljen 29. listopada 2001. Tužitelj drži da to predstavlja osnov za podnošenje ove tužbe i ističe da je Potvrda koju je Javni bilježnik Đordano Pahović iz Vrsara, R. Končara 15, izdao 23. travnja 2002., a gdje je utvrdio da je Konzum d.d. bivši pravni prednik tuženika postao punopravni vlasnik nekretnina čije je vlasništvo preneseno u njegovo fiducijarno vlasništvo sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini koji je potvrđen u uredu javnog bilježnika 29. listopada 2001. izdana u nezakonitom postupku. Tužitelj ističe da je nad tužiteljem 19. travnja 2002. otvoren stečajni postupak, a da je javni bilježnik svoju potvrdu izdao 23. travnja 2002., iako da je znao da je nad Laguna commerce d.d. otvoren stečaj. Ta potvrda javnog bilježnika da je ništava sama po sebi jer da nije postojao zakonski razlog za izdavanje takve potvrde. O tome da je stečajni upravitelj obavijestio javnog bilježnika, ali da javni bilježnik nije odgovorio na zahtjev stečajnog upravitelja. Navodi da prema članku 88. stavak 1. Stečajnog zakona koji je tada bio na snazi, pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju početkom dana kojega je oglas o otvaranju stečajnog postupka istaknut na oglasnoj ploči suda, a oglas o otvaranju stečajnog postupka da je objavljen je na oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Rijeci 19. travnja 2002., pa da javni bilježnik nije mogao poduzimati nikakve pravne radnje nakon što je stečaj otvoren, pa niti izdavati potvrdu o priznanju prava vlasništva. To da je javni bilježnik učinio protivno odredbi članka 69. i 70. Zakona o javnom bilježništvu gdje da se predviđa pod kojim uvjetima javnobilježnički akt nema snagu javne isprave.

5. Kako je stečajni upravitelj obavijestio tadašnji Konzum d.d. da osporava punopravno vlasništvo Konzuma d.d. na nekretninama Laguna commerce d.d., da stečajni upravitelj nije mogao priznati potvrdu javnog bilježnika od 23. travnja 2002. jer da se radi o ništavoj potvrdi. Tadašnji Konzum d.d. da je prihvatio mišljenje stečajnog upravitelja i 13. lipnja 2002. da je dostavio stečajnom upravitelju prijavu razlučnog vjerovnika, a ne izlučnog, pa da je Konzum d.d. tada odustao od izlučnog prava (koje bi imao na temelju Potvrde javnog bilježnika) i prijavio razlučno pravo na iznos od 9.948.217,66 kn.

6. Međutim, u međuvremenu da je Konzum d.d. dostavio stečajnom upravitelju podnesak od 5. ožujka 2009. kojim tvrdi da još jedanput želi riješiti o zainteresiranosti Konzuma d.d. za kupnju nekretnine na lokaciji Logičko distributivnog centra u Poreču, M.Vlašića 49., za što da je nuđen iznos od 50.000.000,00 kn. Time da je Konzum d.d. u cijelosti odustao od traženja zahtjeva da je vlasnik nekretnina i da je time htio i kupiti te nekretnine smatrajući da mu je to najbolja solucija. Stečajni upravitelj da nije mogao na to pristati jer da taj iznos nije bio prihvatljiv obzirom da ta sredstva koja su se nudila nisu bila dovoljno raspoloživa za okončanje stečaja.

7. Tužitelj stoga predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je potvrda Javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Vrsara 52450, R.Končara 15 broj OU-440/01- 15 od 23. travnja 2002. ništava i da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

8. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbenom zahtjevu, te prvotno istaknuo kako je predmetna tužba kao takva nedopuštena jer da je između stranaka u tijeku već postupak s tužbenim zahtjevom koji se isključuje s ovopredmetnim tužbenim zahtjevom. Ističe da se u postupku pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem P-112/2022 traži utvrđenje prava vlasništva ovdje tuženika na predmetnoj nekretnini, dok je u ovom postupku predmet spora navodna ništetnost isprave javnog bilježnika kojom je potvrđeno da se smatra kako je tuženik na temelju zakona (ex lege) postao punopravni vlasnik predmetne nekretnine. Tuženik stoga drži kako se može zaključiti kako je u jednom postupku predmet spora utvrđenje vlasništva predmetne nekretnine u korist tuženika (P-112/2022), a u drugom postupku (ovaj predmet) predmet spora da je utvrđenje ništetnosti isprave koja potvrđuje da je tuženik postao vlasnik predmetne nekretnine na temelju zakona (ex lege), pa da se ta dva tužbena zahtjeva međusobno isključuju i da stoga u skladu s člankom 194. Zakona o parničnom postupku nije dozvoljena ovakva tužba.

9. Osim zbog naprijed navedenog, smatra da predmetna tužba nije dozvoljena ni člankom 187. ZPP-a. Navedenim člankom ZPP-a da je propisano da tužbom za utvrđenje, tužitelj može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Isprava koja je predmet ovog spora i za koju tužitelj traži utvrđenje ništetnosti da je predviđena Zakonom o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98.) i to u članku 90. kojim je propisano kako javni bilježnik, na zahtjev zainteresiranih osoba može potvrditi i druge činjenice pored onih navedenih u prethodnim članovima ovoga Zakona. Upravo o tome da se ovdje i radi. Predmetna isprava (potvrda javnog bilježnika) da ni na koji način nije bila predviđena tadašnjim Ovršnim zakonom (1996) ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., dalje u tekstu: „OZ“), te da predmetna potvrda javnog bilježnika predstavlja samo potvrdu o činjenicama. Člankom 277. OZ- a da je propisano je da će se, nakon ispunjenja određenih uvjeta, smatrati da je predlagatelj osiguranja, ovdje tuženik, postao punopravni vlasnik stvari. Takva isprava da nije podobna za pobijanje u smislu postojanja ili nepostojanja prava i/ili pravnog odnosa. Predmetna potvrda javnog bilježnika da nije ni pravo, ni pravni odnos. 10. Kako tužitelj nigdje ne dovodi u pitanje istinitost (autentičnost) predmetne isprave, tako da se na to tuženik posebno ne očituje obzirom da istinitost predmetne isprave u smislu članka 187. ZPP-a nigdje nije dovedena u pitanje. Prema pravnoj književnosti, pa tako i ugledni akademik Siniša Triva pojašnjava da se kod istinitosti radi o autentičnosti isprave, tj. da je određenu ispravu izdala osoba koja je za to ovlaštena i osoba koja je navedena kao njen izdavatelj. To sve da za posljedicu ima kako predmetna tužba nije dopuštena te da je treba odbaciti.

11. Tužitelj da ima pravo u drugim postupcima dokazivati da su u javnoj ispravi činjenice neistinito utvrđene, u skladu s člankom 230. stavkom 3. ZPP-a, ali da on to ne traži ovom tužbom pa da o tome nema smisla dalje ni raspravljati. Nadalje da neodređeno osporava pravo vlasništva tuženika nad predmetnom nekretninom, no da nigdje precizno ne navodi zbog čega je predmetna isprava konstitutivni element i zašto je njeno utvrđenje ništetnom krucijalno za utvrđenje da tuženik nije vlasnik predmetne nekretnine. Sam tužitelj da u tužbi u točki B) I. navodi da se tuženik poziva na tu ispravu (potvrdu) javnog bilježnika, ali da pritom sam potvrđuje da je tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine na temelju ispunjenja pretpostavki iz članka 277. OZ-a, dakle, tuženik da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao ex lege, u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki, odnosno u trenutku ispunjenja svih pretpostavki iz članka 277. OZ-a, a predmetna potvrda javnog bilježnika da to samo potvrđuje (deklarira).

12. Tuženik ističe da se potrebno vratiti u prošlost kako bi se obrazložila svrha izdavanja predmetne potvrde javnog bilježnika, te navodi da je, u trenutku kada je tuženik stekao fiducijarno i kasnije punopravno vlasništvo i kada se sve ovo događalo, fiducija kao takva bila izrazito podnormirana u hrvatskom zakonodavstvu, tako da je predlagatelj osiguranja odnosno vjerovnik stekao, pod određenim uvjetima, punopravno vlasništvo određene nekretnine ili određenog prava, no da ni članak 277. OZ-a ni neki drugi članak OZ-a ili drugog propisa nije definirao kako će se to utvrditi u svrhu upisa u zemljišne knjige. U praksi da se stjecanje vlasništva na određenoj stvari odnosno stvari utvrđuje sudskom presudom. Kako bi bilo nelogično i dovodilo bi u pitanje pravnu sigurnost fiducije ako bi se nakon stjecanja vlasništva na temelju članka 277. OZ-a trebalo pokretati poslije parnicu za utvrđenje vlasništva, tako da je pravna praksa popunila tu prazninu na način da su javni bilježnici izdavali potvrde da se proveo postupak prema članku 277. OZ-a i da je vjerovnik postao punopravni vlasnik nekretnine odnosno stvari.

13. Tuženik navodi da je nejasno što tužitelj pokušava reći kad osnovanost svog zahtjeva temelji na tvrdnji da „javni bilježnik nije mogao poduzimati nikakve pravne radnje nakon što je stečaj otvoren, a niti izdavati potvrdu o priznanju prava vlasništva“, te da nije najjasnije kako je tužitelj došao na ideju da predmetna potvrda predstavlja ispravo o priznanju vlasništva, kad je uvidom u njen sadržaj i u sadržaj odredbe članka 277. OZ-a jasno vidljivo da se tom potvrdom potvrđuje kako je proveden postupak na temelju članka 277. i da je shodno tome i u skladu s tom preciznom i jasnom odredbom članka 277. stavka 5. OZ-a tužitelj u svojstvu vjerovnika i predlagatelja osiguranja ex lege postao punopravni vlasnik predmetne nekretnine. Tvrdnje tužitelja da su zbog otvaranja stečaja predmetna potvrda i odgovarajući pravni poslovi na temelju kojih je tuženika stekao vlasništvo predmetne nekretnine „ništavi pravni akti“ da su u cijelosti neosnovane. Tužitelj takve tvrdnje iznosi zbog toga što smatra da su svi pravni poslovi sklopljeni nakon 9. travnja 2001. ništetni. Temelj za takve tvrdnje tužitelj da pronalazi u tome što je 9. travnja 2001. trgovačko društvo MAGROS d.o.o. (sada u stečaju), Opatija, podnijelo prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tuženikom (njegovim pravnim prednikom) i da je to bio prvi dopušteni i obrazloženi prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, bez obzira što je on kasnije bio povučen i što je predmetni stečajni postupak otvoren na temelju prijedloga trgovačkog društva BENN d.o.o. Marčana (sada društvo brisano iz sudskog registra) koji je podnesen cca 11 mjeseci nakon gore navedenog prijedloga trgovačkog društva MAGROS d.o.o., Opatija.

14. Tekst odredbi članka 137. stavka 2. i članka 97. odgovarajućeg Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96., 161/98., 29/99., 129/00.) da nije sporan, no da je sporno tumačenje tužitelja kako se u slučaju predmetnog prijedloga za otvaranje stečajnog postupka podnesenog od strane trgovačkog društva MAGROS d.o.o. radi o onom prvom dopuštenom i obrazloženom prijedlogu u odnosu na kojeg se trebaju računati rokovi iz članka 137. stavka 2. u vezi s člankom 97. SZ-a (1996). Takav stav tužitelja da je pogrešan, zbog toga što u situaciji kada svi vjerovnici koji su podnijeli prijedloge za otvaranje stečajnog postupka povuku svoje prijedloge za otvaranje stečajnog postupka i on bude pravomoćno obustavljen, stečajnog postupka više nema.

15. Pravne radnje koje su poduzete u pravomoćno obustavljenom postupku da nemaju nikakvih daljnjih pravnih učinaka na moguće nove prijedloge za otvaranje stečajnog postupka protiv istog dužnika u novo pokrenutom postupku.

16. I pravna književnost i sudska praksa da su suglasne oko toga, odnosno gore navedeno da je više puta potvrđeno od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

17. Sve prethodno navedeno da ima za posljedicu kako je tumačenje tužitelja pogrešno te kako su njegove tvrdnje o ništetnosti pravnog posla na temelju kojeg je tuženik stekao predmetnu nekretninu neosnovane. Osim što pravna književnost i sudska praksa potvrđuju gornje navode tuženika o neosnovanosti predmetnih tvrdnji tužitelja, isto da je potvrdio i naslovni sud u svojoj obavijesti poslovni broj St-18/2002 od 24. travnja 2006. u kojoj da je izričito navedeno da je stečajni postupak nad Laguna Commerce d.d., Poreč otvoren po prijedlogu vjerovnika koji je na sudu zaprimljen 14. ožujka 2002.

18. U konačnici, sve to da je potvrdio i javni bilježnik Đordano Plahović i Porezna Uprava Republika Hrvatske koja da je razrezala porez trgovačkom društvu KONZUM d.d., Zagreb (pravni prednik tuženika). KONZUM d.d., Zagreb (pravni prednik tuženika) da je taj porez već i platio.

19. U konačnici, zbog svega navedenog da nisu točne ni tvrdnje tužitelja da javni bilježnik nije mogao posvjedočiti o činjenicama koje su nastale prije otvaranja stečajnog postupka.

20. Tuženik da nema potrebu odgovarati na tvrdnje tužitelja vezano za njegove radnje u to vrijeme koje su bile poduzete u svrhu zaštite njegovih interesa vezano za vlasništvo predmetne nekretnine, a tu da se prvenstveno misli na tvrdnje tužitelja o tome što i kako je prednik tuženika postupao da što prije dođe do upisanog vlasništva predmetne nekretnine. Određeno pravo odnosno njegovo ostvarenje da ne mora nužno biti u istoj liniji s ekonomskim interesima. Tuženik da se nikad nije odrekao bilo kojeg svojeg prava vezano za vlasništvo predmetne nekretnine, ali da je pokušao učiniti sve da što prije bude upisan kao njen vlasnik, što da je možda bilo i nepotrebno, ali da bi bilo u njegovom ekonomskom interesu.

21. Na temelju svega navedenog, tuženik ističe da nije sporno kako tužba nedopuštena te se stoga predlaže naslovnom sudu da donese presudu kojom se ona odbacuje, podredno da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu troškova ovog postupka tuženiku.

22. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 5-8 spisa), dokumentaciju uz odgovor na tužbu (str. 22 spisa), dokumentaciju uz zapisnik od 15. studenog 2022. (str. 29-293 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 27. prosinca 2022. (str. 305-314 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 9. siječnja 2023. (str.321-325 spisa), te se vrši uvid u ovosudne spise P-538/2020 i P-62/2020.

23. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

24. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio vrijednosti predmeta spora te je raspravnim rješenjem posl. br. P-222/2022-8 od 15. studenog 2022. vrijednost predmeta spora određena u visini od 139.221.370,00 kuna kako je to tužitelj označio u tužbi iz razloga što je to vrijednost imovine koja je predmetom zahtjeva u pogledu koje je izdana sporna Potvrda.

25. Tužitelj je podnio tužbu kojom traži utvrđenje ništetnosti isprave javnog bilježnika Đordana Pahovića, broj OU-440/01-15 od 23. travnja 2002. i ne proizvođenje nikakvih pravnih učinaka, navedene potvrde.

26. Potvrda javnog bilježnika Đordana Pahovića, broj OU-440/01-15 od 23. travnja 2002. , izdana je na temelju čl. 277. st. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99 i 42/00, dalje Ovršni zakon/96, koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja navedene provrde). Na temelju navedene odredbe je bilo propisano da ako protivnik osiguranja ne postupi prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, odnosno ako protivnik osiguranja zakasni s ispunjenjem osigurane tražbine, da je predlagatelj osiguranja ovlašten zatražiti od protivnika osiguranja, preko javnoga bilježnika, da ga u roku od petnaest dana obavijesti, također preko javnoga bilježnika, zahtijeva li da se stvar na kojoj je vlasništvo preneseno proda ili da se preneseno pravo unovči putem javnoga bilježnika, te da je u obavijesti protivnik osiguranja dužan odrediti najnižu cijenu po kojoj se stvar može prodati odnosno pravo unovčiti, imenovati javnoga bilježnika koji će obaviti prodaju stvari odnosno unovčenje prava te priložiti njegovu izjavu da je voljan obaviti prodaju odnosno unovčenje i da su mu predujmljeni troškovi prodaje ili unovčenja i da će se iz iznosa dobivenoga prodajom, odnosno unovčenjem prethodno podmiriti tražbina predlagatelja osiguranja s kamatama i troškovima te porez na promet, pri čemu najniža cijena koju je odredio protivnik osiguranja ne smije biti niža od osigurane tražbine, uvećane za kamate i troškove predlagatelja osiguranja koji će predvidivo dospjeti odnosno nastati do isteka roka do kojega javni bilježnik mora prodati stvar ili unovčiti pravo, te za predvidivi porez na promet. Stavkom 5. navedenog zakonskog članaka je bilo propisano da ako protivnik osiguranja ne postupi prema naprijed navedenom odnosno ako javni biježnik ne uspije stvar prodati ili pravo unovčiti u roku od tri mjeseca od dana kada ga je predalgatelj osiguranja na to ovlasio, smatrati će se da se protivnik osiguranja odrekao prava tražiti predaju stvari odnosno unovčenje imovine (stavak 4.), te da je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari odnosno punopravni imatelj prava koji su na njega preneseni, za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza na promet, osim ako predlagatelj osiguranja u roku od petnaest dana po isteku roka iz st. 1. navedenog zakonskog članka ne obavijesti putem javnoga bilježnika protivnika osiguranja da ne želi zadržati stvar odnosno pravo umjesto isplate osigurane tražbine.

27. Potvrdom od 23. travnja 2002. javni bilježnik je potvrdio činjenice propisane naprijed citiranom zakonskom odredbom i potvrdio da:

- LAGUNA COMERCE d.d. sa sjedištem u Poreču, M. Vlašiiča 20., fiducijarni dužnik, nije postupio po odredbama članka 277. stavaka 1. i 2. Ovršnog zakona,

- da je, po proteku rokova iz članka 277. stavka 1. i 2. Ovršnog zakona, stjecatelj fiducijarnog vlasništva KONZUM d.d., dopisom od 22. travnja 2002. obavijestio javnog bilježnika da želi postati punopravni viasnik nekretnina čije je vlasništvo preneseno u njegovo fiducijarno vlasništvo Sporazumom o prijenosu fiducijarrnog prava vlasništva na nekretnini od 29. listopada 2001., koji je potvrđen u njegovom uredu 29. listopada 2001. pod poslovnim brojem OU-440/01-1.

28. Na temelju članka 277. stavka 5. Ovršnog zakona/96 javni je bilježnik potvrdio kako se smatra da je stjecatelj fiducijarnog vlasništva, KONZUM d.d. sa sjedištem u Zagrebu, M. Čavića 1a, postao punopravni vlasnik nekretnina čije je vlasništvo preneseno u njegovo fiducijarno vlasništvo Sporazumom o prijenosu fiducijarnog prava vlasništva na nekretnini, koji, je potvrđen u njegovom Uredu 29. listopada 2001. pod poslovnim brojem OU-440/01-1, i to nekretnini zemljišta označenog sa k.č.br. 3312, k.o. Poreč.

29. Dakle, javni bilježnik je navedenom potvrdom samo potvrdio da je vjerovnik, ovdje tuženik postao punopravnim vlasnikom nekretnine, k.č.br. 3312, k.o. Poreč, a koje vlasništvo je radi osiguranja novčane tražbine preneseno na vjerovnika na temelju Sporazuma o prijenosu fiducijarrnog prava vlasništva na nekretnini od 29. listopada 2001., koji je Potvrđen u javnobilježničkom uredu Đordana Pahovića iz Poreča 29. listopada 2001. pod poslovnim brojem OU-440/01-1, a što je navedeno i u samoj potvrdi javnog bilježnika.

30. Javni bilježnik je izdavanjem navedene potvrde kostatirao činjenice koje su nastale ranije, ispunjenjem pretpostavki propisanih Ovršnim zakonom, a koje su nastale zaključenjem Sporazuma o prijenosu fiducijarrnog prava vlasništva na nekretnini od 29. listopada 2001., potvrđenog u javnobilježničkom uredu Đordana Pahovića iz Poreča 29. listopada 2001. pod poslovnim brojem OU-440/01-1, pa činjenica otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem nije od utjacaja na konstataciju učinjenu u navedenoj Potvrdi.

31. Stoga, kako potvrda javnog bilježnika nije ugovor, već javna isprava, tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje njezine ništetnosti, već je u smislu čl. 230. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje: ZPP) jedino dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Kako, dakle, tužitelj ne može zahtijevati utvrđenje ništetnosti navedene potvrde javnog bilježnika, to je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

33. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova na vrijednost predmeta spora od 18.477.851,22 EUR /

34. Na ime troškova postupka tuženiku je priznat trošak u iznosu od 74.656,58 EUR / 562.500,00 KN i to za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima 15. studenog 2022. i 20. siječnja 2023., u iznosu od po 19.908,42 EUR / 150.000,00 KN, te PDV 25% u iznosu od 14.931,32 EUR / 112.500,03 KN, na temelju Tbr. 8.1., 9.1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.).

35. Trošak sastav podneska od 10. siječnja 2023. tuženiku nije priznat iz razloga što je sve navode iznijete u navedenom podnesku tuženik mogao iznijeti i na ročištu održanom 20. siječnja 2023. Nije mu priznat ni trošak za pristup na ročište za objavu presude, jer nije pristupio na navedeno ročište.

36. Dosuđeni iznos troškova postupka u izreci odluke prikazan je u valuti EUR, preračunat u valutu KN, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22, 88/22-ispravak).

U Pazinu 23. veljače 2023.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika.

Broj zapisa: 9-30855-592f0

Kontrolni broj: 02ade-0f940-36059

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Tamara Lakoseljac Benčić, O=TRGOVAČKI SUD U PAZINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.