REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 145/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. P. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 2021. broj K- 53/2020. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 8. ožujka 2022. broj I Kž-376/2021-7, u sjednici održanoj 22. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog D. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude djelomično osnovan, preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 2021. broj K-53/2020. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 8. ožujka 2022. broj I Kž- 376/2021-7 na način da se

osuđeni D. P. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.)

OSLOBAĐA OPTUŽBE

da bi

2) dana 30. rujna 2015. oko 22,00 sati u Z., Ulica k. B., nakon što je počinio kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona opisano pod točkom 1., u nakani da onemogući da se utvrdi njegov identitet kao osobe koja je počinila to

III Kr 145/2022-5

kazneno djelo, te da tako spriječi dokazivanje kaznene odgovornosti pred sudom, svojim automobilom marke Peugeot 206 CC, reg. oznake ... ..., a za koje vrijeme su u vozilu bili D. L. i D. E., bez zaustavljanja nastavio se kretati lijevom prometnom trakom Ulice k. B. u istom smjeru, nakon čega je automobil zaustavio u obližnjoj ulici da bi sakrio automobil, a onda se pješice vratio na mjesto događaja i s kolnika uzeo registarsku pločicu ... ..., otpalu s prednjeg dijela osobnog automobila kako bi i nju sakrio, te se potom trčeći udaljio,

dakle, s ciljem da spriječi dokazivanje u postupku pred sudom sakrio predmet i ispravu koje služe dokazivanju,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - sprječavanje dokazivanja - opisano i kažnjivo u članku 306. stavku 2. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pravomoćna presuda u odluci o kazni na način da se osuđeni D. P. za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., zbog kojeg je tom pravomoćnom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. listopada 2015. do 1. lipnja 2016. te na izdržavanju kazne od 5. rujna 2022. pa nadalje.

III. U ostalom dijelu zahtjev osuđenog D. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 2021. broj K-53/2020. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 8. ožujka 2022. broj I Kž-376/2021-7 D. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11. te je potom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. listopada 2015. do 1. lipnja 2016.

1.1. Na temelju članka 148. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.-19.), D. P. naloženo je plaćanje troška psihijatrijskog vještačenja u sveukupnom iznosu od 5.150,00 kuna, troška prometno-tehničkog vještačenja u sveukupnom iznosu od 4.222,50 kuna, troška sudsko-medicinskog vještačenja u sveukupnom iznosu od 2.682,00 kuna, troška toksikološkog vještačenja u sveukupnom iznosu od 3.120,00 kuna te paušalnog troška u iznosu od 1.000,00 kuna.

III Kr 145/2022-5

2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni D. P. je po braniteljici, odvjetnici J. S., na temelju članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-19., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev), s prijedlogom da "Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-376/2021-7 od 08. ožujka 2022. god. i presudu Županijskog suda u Zagrebu broj K-53/2020 od 21. lipnja 2021. god. te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje".

3. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.-22., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 28. prosinca 2022. broj Ksm-DO-227/2022. podnijelo odgovor koji je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici.

4. Zahtjev je djelomično osnovan i to u odnosu na kazneno djelo sprječavanje dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11., dok u odnosu na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. nije osnovan.

5. Osuđeni D. P. u zahtjevu ističe da ga podnosi na temelju članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-19.

6. Argumentirajući takav svoj stav, podnositelj zahtjeva u odnosu na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. tvrdi da je Županijski sud u Zagrebu, kao prvostupanjski sud, "povrijedio pravo na pravično suđenje, pravo na obranu (...) iz čl. 468. st. 2. ZKP jer je (...) odbio provođenje dokaznog prijedloga kojim bi se utvrdila dinamika nastanka prometne nesreće", a time da je prvostupanjski sud tako propustio postupiti u skladu s uputom Županijskog suda u Varaždinu, istaknutom u odluci od 29. listopada 2019., kojom je taj sud, kao drugostupanjski sud, u prethodnom postupku, prihvaćanjem žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ukinuo osuđujuću presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu te predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, navodeći da je u ponovljenom postupku potrebno posebnu pozornost posvetiti utvrđivanju dinamike kretanja optuženika i žrtve prije prometne nesreće, u času prometne nesreće, vodeći pritom računa o njihovim međusobnim položajima te brzini njihova kretanja. U navedenom podnositelj zahtjeva nalazi i ostvarenje povrede kaznenog zakona, ne konkretizirajući pritom o kojoj bi se točno povredi iz članka 469. točkama 1. do 6. ZKP/08.-19. radilo. 7. Podnositelj zahtjeva u odnosu na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu ističe da je odlukom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, protivno ukidnoj odluci Županijskog suda u Varaždinu, utvrđeno da nije relevantno to što prometni vještak tehničkim putem nije bio u mogućnosti utvrditi točan način kretanja žrtve i vozila optuženika prije samog naleta odnosno utvrditi eventualne promjene u dinamici kretanja sudionika nesreće, upirući pritom i na arbitrarnost navoda drugostupanjskog suda o utvrđenoj brzini kretanja vozila. Također, podnositelj zahtjeva ukazuje i na propust davanja cjelovite ocjene relevantnih navoda žalbe odnosno izostanak odgovora na suštinu žalbenih prigovora, čime je, prema mišljenju osuđenika, ne samo povrijeđena odredba članka

III Kr 145/2022-5

487. stavka 1. u vezi s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08.-19., nego su ujedno počinjene i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 2. i 3. ZKP/08.-19.

8. Takve tvrdnje iznesene u zahtjevu nisu osnovane.

9. Prije svega, a s obzirom na to da se u obrazloženju zahtjeva opširno obrazlaže potreba provođenja predloženog dokaza (prometno-tehničkog vještačenja), isticanjem da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi tko je prometnu nesreću uzrokovao (podnositelj zahtjeva ili žrtva) jer dinamika kretanja žrtve niti nakon ponovljenog postupka nije egzaktno utvrđena, budući da iz rezultata kombiniranog vještačenja nije jasno kako je kretanje žrtve utjecalo na podnositelja zahtjeva kao vozača, podnositelju zahtjeva treba ukazati da se takvim tvrdnjama, neovisno o tome što se ističe da se pravomoćna presuda pobija zbog povrede prava na pravično suđenje, u biti pobijaju činjenična utvrđenja, a to ne predstavlja zakonsku osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

9.1. Naime, prema članku 515. stavku 1. i članku 517. stavku 1. ZKP/08.-19. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona, pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, sukladno članku 511. stavku 1. u vezi s člankom 519. ZKP/08.-19., ograničen isključivo na ispitivanje onih povreda zakona na koje se poziva osuđenik. Navedena ograničenja jasno određuju karakter ovog izvanrednog pravnog lijeka u kojem se ne propituju sve moguće povrede normi procesnog prava, kao niti to jesu li niži sudovi pravilno ocijenili dokaznu građu o kojoj ovisi zaključak o krivnji i dokazanosti kaznenog djela. Stoga je bez ikakvog osnova polemiziranje podnositelja zahtjeva s argumentacijama prvostupanjskog i drugostupanjskog suda o ocjeni dokaznog materijala u cilju njegove preocjene, a s kojim ciljem je (prigovora na činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude) očito istaknuta i povreda kaznenog zakona, kao tzv. posredna povreda.

10. Što se tiče odbijanja dokaznog prijedloga (provođenja novog prometno-tehničkog vještačenja), nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je takvim postupanjem prvostupanjskog suda došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje. Naime, prometni vještak dipl. ing. prometa S. H. je, iskazujući u ponovljenom postupku na raspravi pred Županijskim sudom u Zagrebu, očitujući se na uputu Županijskog suda u Varaždinu, određeno i jasno naveo da je već u svojim ranijim izlaganjima, uzimajući u obzir oštećenja na vozilu optuženika, ozljede koje je oštećenica pretrpjela te iskaze očevidaca, odgovorio na sve što se od njega zahtijevalo u drugostupanjskoj odluci. Vještak je također odgovarao i na pitanja obrane, objasnivši da ono što se traži provesti prema uputi Županijskog suda u Varaždinu – dinamika i brzina kretanja pješakinje i kretanja vozila prije samog naleta - tehničkim putem nije moguće utvrditi zbog nedostataka odgovarajućih parametara.

11. Prema tome, prvostupanjski sud je s pravom, u skladu s ovlastima iz članka 421. stavka 1. točaka 2. i 4. ZKP/08.-19., odbio kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog prometno-tehničkog vještačenja po novom vještaku koje je predloženo s ciljem utvrđivanja brzine kretanja vozila optuženika,

III Kr 145/2022-5

pravilno zaključujući da u nalazu i mišljenju vještaka nema nepotpunosti, nejasnoća niti proturječja kao ni osnove sumnje u točnost danog nalaza i mišljenja koje bi bilo potrebno otklanjati novim vještačenjem po novom vještaku u smislu članka 317. i članka 318. ZKP/08.-19., a to je, razmatrajući osnovanost takve odluke u povodu žalbe optuženika, potvrdio i drugostupanjski sud.

12. Stoga se, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne može zaključiti da je odbijanjem dokaznog prijedloga obrane došlo do povrede prava na pravično suđenje. Sudovi su dali jasno i dostatno obrazloženje zbog čega se provođenjem predloženog dokaza ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje, već bi se samo odugovlačio ovaj kazneni postupak s obzirom na to da je vještak, odgovarajući na pitanja na raspravi, već odgovorio i na pitanje koje je obrana navela kao razlog za provođenje novog vještačenja. Osim toga, osuđenik je u postupku pred sudovima aktivno sudjelovao uz stručnu pomoć svog branitelja, bio je nazočan na raspravama te se pritom koristio svojim pravima na predlaganje dokaza i očitovanjem na dokazne prijedloge protivne strane te mu je omogućena djelotvorna uporaba pravnog sredstva, zbog čega je kazneni postupak protiv njega, u cjelini gledano, ispunio sve zahtjeve koji se odnose na pravičnost postupka.

13. Slijedom svega navedenog, budući da nema govora o povredi prava na obranu koja bi bila ostvarena odbijanjem dokaznih prijedloga niti je povrijeđeno pravo osuđenika na obrazloženu sudsku odluku kao sastavnicu prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), nije ostvarena zahtjevom istaknuta povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-19., kao niti povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku na koju iznesenim navodima osuđenik zahtjevom također ukazuje.

14. Nasuprot tome, u pravu je osuđeni D. P. kada u zahtjevu, pobijajući dio pravomoćne odluke kojim je proglašen krivim zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11., upire na pogrešan stav suda da "odlazak auta sa mjesta nesreće i zaustavljanja vozila u pokrajnoj ulici predstavlja također radnju izvršenja kaznenog djela sprečavanja dokazivanja" te tvrdi "da ne postoji dužnost i obveza samoprijavljivanja te da bi takav način argumentacije doveo do toga da bi svaki bijeg sa mjesta nesreće ujedno predstavljao počinjenje kaznenog djela sprečavanja dokazivanja", a kojim navodima u biti ističe povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08.-19. Slijedom toga, u pravu je osuđenik i kada u odnosu na taj dio pravomoćne presude tvrdi da je drugostupanjski sud konvalidirao pogrešnu primjenu Kaznenog zakona prvostupanjskog suda, ne poštujući pritom odredbu članka 487. u vezi s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08-19., a kojom je propisana obveza drugostupanjskog suda da pazi na povrede koje je prvostupanjski sud počinio bilo da je na to ukazivala obrana u svojoj žalbi ili po službenoj dužnosti.

III Kr 145/2022-5

15. Naime, kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11. čini onaj tko s ciljem da spriječi ili znatno oteža dokazivanje u postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku sakrije, ošteti ili uništi predmet ili ispravu koje služe dokazivanju, krivotvori dokaz, ili tko podnese takav dokaz znajući da je riječ o krivotvorini.

15.1. Iz takvog zakonskog opisa proizlazi da je za ostvarenje obilježja ovog kaznenog djela neophodno da je postupak pred sudom ili drugim tijelom pokrenut, dakle, da se to djelo može počiniti samo u tijeku postupka pred sudom, a ne i prije pokretanja takvog postupka. Na takav zaključak ne ukazuje samo dio citirane zakonske odredbe koji govori o "…postupku pred sudom …", nego i dio koji se odnosi na "…predmet ili ispravu koji služe dokazivanju …". Uostalom, i preostali oblici počinjenja ovog kaznenog djela jasno upućuju na potrebu vođenja takvog postupka, a ne tek na mogućnost njegovog vođenja u budućnosti, jer pojedini predmet ili isprava mogu poslužiti dokazivanju odnosno postaju dokaz tek kad sud ili drugo tijelo koje vodi postupak odluči neku činjenicu važnu za taj postupak dokazati pregledavanjem upravo tog predmeta odnosno čitanjem i/ili pregledavanjem upravo te isprave.

16. Slijedom naprijed izloženog, ne može se prihvatiti argumentacija iz prvostupanjske i drugostupanjske presude da je konkretno kazneno djelo izvršeno najprije sakrivanjem predmeta koji služi dokazivanju (automobila), a zatim i isprave (registarske pločice) s obzirom na to da radnje zbog kojih je osuđeni D. P. proglašen krivim pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude ne sadrže sva obilježja kaznenog djela iz članka 306. stavka 2. KZ/11. Naime, u trenutku zaustavljanja automobila u obližnjoj ulici (kako bi ga sakrio) te vraćanja na mjesto događaja i uzimanja registarske pločice otpale s prednjeg dijela automobila (kako bi i nju sakrio), protiv osuđenika još nije bio pokrenut kazneni postupak zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu opisanog pod točkom 1. izreke te presude.

17. Stoga, budući da je u činjeničnom opisu djela iz članka 306. stavka 2. KZ/11., onako kako je opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude, izostala naznaka upravo onih činjenica i okolnosti u kojima bi stajao opis bića kaznenog djela sprječavanja dokazivanja, odnosno da radnje za koje je podnositelj zahtjeva osuđen i koje su pravno označene kao kazneno djelo iz članka 306. stavka 2. KZ/11. nisu kazneno djelo, ovaj sud je, utvrdivši da je time na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon u pitanju je li djelo za koje je osuđen kazneno djelo, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u tom dijelu utvrdio osnovanim te je preinačio pravomoćnu presudu u odnosu na kazneno djelo sprječavanja dokazivanja i osuđenika, u skladu s odredbom članka 453. točke 1. ZKP/08.-22., za to djelo oslobodio optužbe.

18. Uslijed te odluke trebalo je pravomoćnu presudu preinačiti i u odluci o kazni te je stoga optuženi D. P., sada, zbog preostalog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu utvrđene

III Kr 145/2022-5

kazne za to djelo, osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, a u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. listopada 2015. do 1. lipnja 2016. te na izdržavanju kazne zatvora od 5. rujna 2022. pa nadalje.

19. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 512. te članka 513. stavka 1., sve u vezi s člankom 519. ZKP/08.-22., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 22. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo, v.r.