REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2513/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stipica Kovačević odvjetniku u Splitu, protiv tuženice HP-Hrvatske pošte d.d. Zagreb, Jurišićeva 13, OIB:87311810356, koju zastupa punomoćnik po zaposlenju LM dipl.iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-233/18-2 od 21. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-42/17- 39 od 27. studenog 2017., u sjednici održanoj 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-233/18-2 od 21. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-42/17-39 od 27. studenog 2017. u dijelu pod točkom I.,

III. i V. izreke i u tom dijelu sudi:

1. Tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznos od 107.335,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2.965,16 kuna od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 3.182,40 kuna od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 3.024,13 kuna od 16.01.2012. do isplate,

- na iznos od 3.182,40 kuna od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od 3.182,40 kuna od 16.03.2012. do isplate,

- na iznos od 3.182,40 kuna od 16.04.2012. do isplate,

- na iznos od 2.977,47 kuna od 16.05.2012. do isplate,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.06.2012. do isplate,

- na iznos od 3.335,50 kuna od 16.07.2012. do isplate,

- na iznos od 3.370,48 kuna od 16.08.2012. do isplate,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.09.2012. do isplate,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.10.2012. do isplate,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.12.2012. do isplate,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.02.2013. do isplate,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.03.2013. do isplate,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.04.2013. do isplate,

- na iznos od 3.055,98 kuna od 16.05.2013. do isplate,

- na iznos od 3.219,42 kuna od 16.06.2013. do isplate,

- na iznos od 2.275,22 kuna od 16.07.2013. do isplate,

- na iznos od 3.209,60 kuna od 16.08.2013. do isplate,

- na iznos od 3.343,10 kuna od 16.09.2013. do isplate,

- na iznos od 3.274,03 kuna od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 3.288,15 kuna od 16.11.2013. do isplate,

- na iznos od 3.209,60 kuna od 16.12.2013. do isplate,

- na iznos od 3.209,60 kuna od 16.01.2014. do isplate,

- na iznos od 2.928,64 kuna od 16.02.2014. do isplate,

- na iznos od 2.928,64 kuna od 16.03.2014. do isplate,

- na iznos od 2.757,62 kuna od 16.04.2014. do isplate

- na iznos od 2.938,88 kuna od 16.05.2014. do isplate,

- na iznos od 2.938,88 kuna od 16.06.2014. do isplate,

- na iznos od 2.938,88 kuna od 16.07.2014. do isplate,

- na iznos od 3.059,39 kuna od 16.08.2014. do isplate,

- na iznos od 3.053,23 kuna od 16.09.2014. do isplate,

- na iznos od 1.736,61 kuna od 16.10.2014. do isplate,

po stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 4.269, 00 kuna/566,59 eura (četiri tisuće dvjesto šezdeset devet kuna/petsto šezdeset šest eura pedeset devet centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, isplatiti tužitelju JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 107.335,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima:

- na iznos od 2.965,16 kuna od 16.11.2011. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.182,40 kuna od 16.12.2011. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.024,13 kuna od 16.01.2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.182,40 kuna od 16.02..2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.182,40 kuna od 16.03.2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.182,40 kuna od 16.04.2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 2.977,47 kuna od 16.05.2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.06.2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.335,50 kuna od 16.07.2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.370,48 kuna od 16.08.2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.09.2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.10.2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.11.2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.12.2012. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.01.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.02.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.03.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.196,00 kuna od 16.04.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.055,98 kuna od 16.05.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.219,42 kuna od 16.06.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 2.275,22 kuna od 16.07.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.209,60 kuna od 16.08.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.343,10 kuna od 16.09.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.274,03 kuna od 16.10.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.288,15 kuna od 16.11.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.209,60 kuna od 16.12.2013. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.209,60 kuna od 16.01.2014. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 2.928,64 kuna od 16.02.2014. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 2.928,64 kuna od 16.03.2014. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 2.757,62 kuna od 16.04.2014. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 2.938,88 kuna od 16.05.2014. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 2.938,88 kuna od 16.06.2014. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 2.938,88 kuna od 16.07.2014. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.059,39 kuna od 16.08.2014. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 3.053,23 kuna od 16.09.2014. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- na iznos od 1.736,61 kuna od 16.10.2014. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.625,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. studenog 2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.562,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4Pr-42/17-39 od 27. studenog 2017. u pobijanom dosuđujućem dijelu iz točke I. izreke te se potvrđuje i odluka o trošku sadržana pod točkom III. i V izreke presude.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan." .

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama pod točkama I., III. i V. izreke, tuženica je podnijela izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. U reviziji navodi da je podnosi zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojem revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložio je prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke te naložiti tužitelju da nadoknadi tuženici trošak plaćenih sudskih pristojbi u iznosu 4.269,00 kuna.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

6.1. Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. Iz citiranih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena izvanredna revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i u reviziji moraju biti određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki izvanredna revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao radnika, da mu tuženica, kao poslodavac, isplati razliku plaće isplaćene na temelju ugovora o radu od 6. studenoga 2009., obračunate na temelju 780 bodova i plaće za koju tužitelj tvrdi da mu pripada na temelju ugovora o radu od 7. siječnja 2002., obračunate na temelju 1100 bodova i to za razdoblje od listopada 2011. do rujna 2014., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa razlike do isplate.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženice na radnom mjestu "voditelj skupa procesa 1" s ugovorenih 1100 bodova za obračun plaće, na temelju Ugovora o radu broj P-6- 6270/2001.,

- da je tužitelj 23. ožujka 2005. sklopio s tuženicom ugovor o radu za radno mjesto "referent" s utvrđenih 780 bodova,

- da je tužitelj 6. studenog 2009. sklopio s tuženicom ugovor o radu za radno mjesto "referent" s utvrđenih 780 bodova i to nakon donošenja nove sistematizacije radnih mjesta tuženice,

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2418/05-40 od 13. listopada 2010. utvrđeno da su odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 1. ožujka 2005., drugostupanjska odluka od 10. svibnja 2005. i Ugovor o radu od 23. ožujka 2005. nedopušteni, te je tuženica obvezana vratiti tužitelja na radno mjesto koje sadrži poslove i radne zadatke njegovog ranijeg radnog mjesta "voditelj skupa procesa 1" i isplatiti tužitelju razliku između plaće koja mu pripada na temelju ugovora o radu broj P-6-6270/2001 i one plaće koja mu je bila isplaćivana temeljem Ugovora o radu od 23. ožujka 2005. za razdoblje od 1. svibnja 2005. pa do 31. ožujka 2010.,

- da je nakon pravomoćnosti navedene presude, tuženica isplatila tužitelju razliku plaće između radnog mjesta "voditelj skupa procesa 1" i "referent" i to do pravomoćnosti presude, međutim tuženica nije vratila tužitelja na radno mjesto "voditelj skupine procesa 1", zbog čega je tužitelj pokrenuo ovršni postupak,

- da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1140/2013-2 od 13. listopada 2014. potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 3316/11-3 od 9. prosinca 2011. kojim je naloženo tuženici vratiti tužitelja na rad na radno mjesto "voditelj skupa procesa 1",

- da tuženica u ovršnom postupku ističe kako je ovrha postala objektivno nemoguća u smislu faktičnog povratka tužitelja na posao jer radnog mjesta "voditelj skupa procesa 1", više nema,

- da tuženica još uvijek nije vratila tužitelja na radno mjesto na kojem se plaća obračunava na temelju 1100 bodova,

- da tužitelj tvrdi da je Ugovor o radu od 6. studenog 2009. potpisao zbog promijenjene sistematizacije i organizacije tuženice jer mu je rečeno da će, ako ne potpiše taj ugovor, dobiti otkaz ugovora o radu,

- da u trenutku sklapanja Ugovora o radu od 6. studenog 2009. još nije bio pravomoćno okončan postupak u radi osporavanja odluke o otkazu iz 2005. za radno mjesto "voditelj skupa procesa 1".

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je obveza tuženice dovesti tužitelja u radnopravni status kao da nedopuštene odluke o otkazu nije niti bilo, što uključuje isplatu plaće na koju je imao pravo za cijelo vrijeme kad nije radio kao "voditelj skupa procesa 1", umanjenu za plaće koje je u tom razdoblju primio radeći na temelju drugih ugovora o radu. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, ugovor o radu tužitelja za poslove radnog mjesta "voditelj skupa procesa 1", koji je otkazan nedopuštenom odlukom tuženice, obvezuje i stvara učinke za cjelokupno sporno razdoblje, primjenom odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO/05) prema kojoj su sudionici obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

10. Na temelju odredbe čl. 392. a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih pitanja je revizija podnesena i koja su u njoj određeno naznačena kao takva uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na ta pitanja odnose.

11. Revident je u izvanrednoj reviziji postavio pravno pitanje:

"Prestaje li ugovor o radu sklapanjem novog ugovora o radu između istog radnika i poslodavca ako radnik nije osporio postojanje i valjanost novog ugovora o radu?"

12. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja revident navodi da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, da pravo tužitelja na isplatu plaće u utuženom razdoblju treba sagledati kroz njegov ugovor o radu koje je otkazan odlukom tuženice koja je utvrđena nedopuštenom, suprotan pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda koje je izraženo u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž r-758/2014-2 od 21. listopada 2014. Navedena presuda donesena je u postupku vođenom među istim strankama, zbog isplate razlike plaće po istim ugovorima o radu, za drugo vremensko razdoblje te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Osim toga navodi da tužitelj niti u ovom, niti u kojem drugom sudskom postupku nije dovodio u pitanje pravne učinke ugovora o radu sklopljenog među strankama 6. studenoga 2009. te nije tražio poništenje tog ugovora zbog mana volje ili utvrđenje ništetnosti.

13. S obzirom da u odnosu na isto pitanje, ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće po osnovi ugovora o radu sklopljenog 7. siječnja 2002. za radno mjesto "voditelj skupa procesa 1" i plaće koju je primio po osnovi ugovora o radu sklopljenog 6. studenoga 2009. za radno mjesto "referenta", postoje različiti pravni stavovi i različite odluke drugostupanjskih sudova, ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. Iz spisa proizlazi da je tuženica po pravomoćnosti presude broj Pr-2418/05-40 od 13. listopada 2010. (kojom je utvrđeno da su odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 1. ožujka 2005., drugostupanjska odluka od 10. svibnja 2005. i Ugovor o radu od 23. ožujka 2005. nedopušteni), isplatila tužitelju dosuđeni iznos razlike plaće, no nije ga vratila na rad kako joj je to presudom naloženo.

15. Osim toga, iz spisa proizlazi da je nakon donošenja nove sistematizacije tuženica ponudila tužitelju sklapanje novog ugovora o radu te su stranke od 6. studenoga 2009. sklopile ugovor o radu za radno mjesto "referent", za koje se plaća obračunava na temelju 780 bodova.

16. Osnovano revident prigovara pravilnosti primijenjenog materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova kad su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu polazeći od stava da pravo tužitelja na isplatu plaće u utuženom razdoblju treba sagledati kroz ugovor o radu koje je otkazan odlukom tuženice koju je sud pravomoćno utvrdio nedopuštenom.

17. Naime sudovi su u ovoj parnici, zanemarili činjenicu da su stranke osim ugovora o radu koji je otkazan nedopuštenom odlukom o otkazu, sklopile i novi ugovor o radu 6. studenoga 2009. za radno mjesto "referent", na neodređeno vrijeme, za koje se plaća obračunava na temelju 780 bodova. Taj ugovor nije otkazan, niti je tužitelj osporavao njegovu pravnu valjanost.

18. Načini prestanka ugovora o radu propisani su odredbom čl. 104. Zakon o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje ZR/09) i čl. 112. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 – ZR/14). Iz spisa proizlazi da Ugovor o radu od 6. studenoga 2009. nije prestao niti na jedan od propisanih načina. Stoga je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da pravo tužitelja na plaću treba sagledati kroz ugovor o radu koji je otkazan odlukom tuženice koja je utvrđena nedopuštenom te da je taj ugovor obvezivao i stvarao učinke kroz cjelokupno utuženo razdoblje. To iz razloga što su sklapanjem ugovora o radu 6. studenoga 2009. prestale obveze stranaka po ugovoru o radu od 7. siječnja 2002. i taj je ugovor prestao proizvoditi pravne učinke. U utuženom razdoblju tužitelju je iznos plaće obračunat i isplaćen na temelju 780 bodova, sukladno odredbi čl. 10. st. 2. ugovora o radu od 6. studenoga 2009.

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, preinačena je pobijana presuda i odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti.

20. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP i zahtjevu koji je tuženica postavila, a odnosi se na troškove plaćanja sudske pristojbe. Na temelju odredbe čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22), u izreci ove presude, dvojno je iskazan iznos troška postupka koji je tužitelj dužan nadoknaditi tuženici (4.269,00 kuna kn/566,59 eura), dakle i u kunskom iznosu i u iznosu eura, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 Euro=7,53450 kuna) i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona.

Zagreb, 22. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić