REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2155/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz B., Republika Srbija, sa boravištem na adresi D., SR Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., protiv tuženice V. D. iz O. G., koju zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u T., radi utvrđenja bračne stečevine i ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-496/17-2 od 29. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P Ob-438/15 od 2. ožujka 2017., u sjednici održanoj 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

" O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje da nekretnina upisana u z.k. ul. br. 2010, k.o. O., kat.čest.br. 433 Z., zgrada sa 114 m2 i kat.čest.br. 1175/13, dvor sa 886 m2 predstavlja zajedničku bračnu stečevinu parničnih stranaka na jednake dijelove.

Utvrđuje da djelomično ništavim darovni ugovor od 18.11.1991. broj Ov.2329/91 i dodatak darovnog ugovora od 18.11.1991. od 03.01.1992. sklopljen između parničnih stranaka u pogledu ½ uknjiženog darovanja nekretnine iz z.k.ul.br.2010, k.o. O., kat.čest. br. 433 Z., zgrade sa 114 m2 i kat.čest.br. 1175/13, dvora sa 886 m2, što je tužena V. D., D., K. str.23 dužna priznati i trpjeti brisanje prava suvlasništva u ½ dijela navedene nekretnine uz istovremenu uknjižbu prava suvlasništva u jednom polovini za korist tužitelja i bivšeg supruga – M. M. iz B., Republika Srbija."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"I Odbija se prijedlog za određivanje mjere osiguranja koja glasi:

"- zabrana tuženoj V. D., D., K. str.23 da otuđi i optereti nekretninu upisanu u z.k.ul. br. 2010, k.o. O., kat.čest.br. 433 Z., zgrada sa 114 m2 i kat.čest.br. 1175/13, dvor sa 886 m2, uz zabilježbu navedene nekretnine u zemljišnim knjigama pri nadležnom zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Trogiru (čl. 299.st.1. t.4. OZ).,

- zabilježbu će provesti zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Trogiru. Zabrane se smatra provedenom dostavom zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Trogiru (čl.299.st.3.OZ).,

- Ova privremena mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja Naslovnog parničnog predmeta (čl.303.st.1. OZ) ili do drugačije odluke suda (čl.305.st.1. i 2. OZ).,

- Žalba protiv rješenja o određivanu privremene mjere ne odgađa provedbu privremene mjere, s time da je rok za žalbu na rješenje o privremenoj mjeri 8 dana, žalba se ne dostavlja protivnoj strani na odgovor, a II-sud je dužan u roku od 30 dana od dana prijema donijeti i otpremiti rješenje o žalbi (čl.304.st.1.,2. i 3 OZ). "

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 60.000,00 kuna, sve u roku 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„ Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja M. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P Ob-438/2015 od 2. ožujka 2017.“

2.1. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„ I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P Ob-438/2015 od 2. ožujka 2017.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima iz revizije, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju upire revident, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Isto tako, pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

9. Predmet spora u konkretnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nekretnine upisane u z.k. ul. broj 2010 k.o. O. kat. čest. br. 433 Z., zgrada sa 114 m2 i kat. čest. br. 1175/13 dvor sa 886 m2, predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i utvrđenjem ništavosti darovnog ugovora od 18. studenoga 1991. sklopljenog između parničnih stranaka, a u dijelu jedne polovine uknjiženog darovanja predmetnih nekretnina kao i dodatka tog darovnog ugovora od 3. siječnja 1992., uz brisanje prava suvlasništva tuženice u ½ dijela nekretnine i uknjižbu prava suvlasništva tužitelja u ½ dijela.

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

- da su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo tužiteljice;

- da je prijašnji vlasnik tih nekretnina bio tužitelj;

- da je predmetne nekretnine tužiteljica stekla temeljem darovnog ugovora sklopljenog između stranaka 18. studenog 1991. i dodatka toga ugovora od 3. siječnja 1992.,

- da su stranke bile u braku u razdoblju od 1967. do razvoda braka 1982.,

- da su predmetne nekretnine kupljene tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka i to kupnjom građevinskog zemljišta potom i gradnjom,

- da je po potpisu predmetnog ugovora o darovanju tuženica kao obdarenica stupila u posjed nekretnina koje su predmet ugovora,

- da je prava volja stranaka prilikom zaključenja ugovora o darovanju kao i njegovoga dodatka, bila da se tuženici upravo daruju predmetne nekretnine i to sa ciljem zaštite zajedničke djece parničnih stranaka,

- da navedeno potvrđuje Sporazum između tuženice i zajedničke djece parničnih stranaka od 16. siječnja 2002. iz kojeg proizlazi kako će tuženica snositi određene novčane investicije za potrebe predmetnog objekta da bi se bavili turizmom u predmetnim nekretninama, dok će se nakon što se novac u potpunosti vrati dobit dijeliti na nju i zajedničku djecu parničnih stranaka,

- da tvrdnje tuženice potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka, sinova parničnih stranaka D. M. i S. M.,

- da D. M. iskazuje kako je njegov otac iskazivao na početku Domovinskog rata kako u Republiku Hrvatsku više neće ići, a na koji razlog upućuje i tuženica kada u svom iskazu navodi sud da je tuženik odbio uzeti hrvatsko državljanstvo,

- da svjedok S. M. iskazuje da se uvijek govorilo da je kuća u O. za njih, za djecu parničnih stranaka,

- da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi prije i za vrijeme predmetnog darovanja, bio izložen pritiscima od strane tuženice i njezinog oca,

- da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenjem ništavosti predmetnog Ugovora o darovanju od 18. studenoga 1991. kao i njegovog dodatka od 3. siječnja 1992. predviđene odredbom čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), budući da je taj Ugovor sklopljen sukladno paragrafu 943. Općeg građanskog zakonika, a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa prije 6. travnja 1941. („Službeni list“, broj: 86/46),

- da predmetna nekretnina predstavlja posebnu imovinu tuženice u smislu odredbe čl. 278. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98).

11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, prihvativši činjenična utvrđenja i razloge prvostupanjskog suda (čl. 375. st. 5. ZPP-a).

12. Na prethodno navedeno utvrđeno činjenično stanje (kojim je ovaj sud vezan – arg. iz odredbe čl. 385. ZPP-a) - da je riječ o ugovoru o darovanju nekretnina koji ispunjava pretpostavke valjano sklopljenog ugovora u smislu paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika, pri čemu je prava volja stranaka prilikom zaključenja ugovora o darovanju kao i njegovoga dodatka, bila da se tuženici upravo daruju predmetne nekretnine i to sa ciljem zaštite zajedničke djece parničnih stranaka, ispravno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti navedenog ugovora i dodatka tom ugovoru, budući da tužitelj nije dokazao pretpostavke ništavosti ugovora i dodatka tom ugovoru, sve prema činjeničnom osnovu navedenom u tužbi.

13. Nadalje, iznijeto shvaćanje drugostupanjskog suda glede punomoći za sklapanje predmetnih ugovora podudarno je sa pravnim shvaćanjem koje je prihvaćeno na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenoga 2013. (Su-IV-127/13), slijedom čega nisu od značaja revizijski navodi izneseni u tom pravcu.

14. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj iznosi čitav niz navoda kojima osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova glede neispunjenja pretpostavki ništavosti ugovora i njegovog dodatka, kao i utvrđenja prave volje stranaka prilikom zaključenja predmetnog Ugovora. Navedeno se zapravo svodi na revidentovu vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, a što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, revizija se u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, ne može izjaviti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa utoliko ti navodi revizije nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

15. Na osnovu svega izloženog, valjalo je reviziju tužitelja podnesenu protiv drugostupanjske presude odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 22. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.