Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj 13 Gž Zk-90/2022-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Jasminke Pavković suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Težak-Škrbina člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1, FI OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Rajko Radelić, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Klišanin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Tomić & Klišanin & partneri d.o.o. Zagreb, Marka Marulića 17, radi utvrđenja i ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-615/2019-18 od 7. prosinca 2021., u sjednici vijeća 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja 1. FI i 2. ŽI te potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-615/2019-18 od 7. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ 1. Ništetna je uknjižba dijela prava stvarnih služnosti upisanog sadržaja i obima, osim služnosti cjevovoda, za korist tuženik INA Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10 OIB: 27759560625 stečenih dosjelošću na nekretninama tužitelja, i to na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] [adresa] u [adresa] sa 583 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] klijet, voćnjak i livada [adresa] u [adresa] sa 684 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo FI upisane i kao F ili SI iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] voćnjak [adresa] u [adresa] sa 342 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo FI iz [adresa].

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Koprivnici djelomično brisanje uknjiženih prava služnosti u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sljedećeg sadržaja: na zemljištu u širini 10 m odnosno 5 m lijevo i 5 m desno od osi cjevovoda, što obuhvaća nesmetano korištenje i redovito održavanje i popravke cjevovoda, te obvezu vlasnika predmetne nekretnine da u pojasu služnosti na trasi cjevovoda neće saditi trajne nasade niti graditi trajne objekte u dužni od 10 m, a pojas služnosti iznosi 105 m2 sa širinom od 10 m, po 5 m od osi cjevovoda na svaku stranu, u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sljedećeg sadržaja: na zemljištu širine 10 m, odnosno 5 m lijevo i 5 m desno od osi cjevovoda, što obuhvaća nesmetano korištenje i redovito održavanje i popravke cjevovoda, te se obvezu vlasnika predmetne nekretnine da u pojasu služnosti na trasi cjevovoda neće saditi trajne nasade niti graditi trajne objekte u dužini od 16 m, a pojas služnosti iznosi 164 m2 sa širinom 10 m, po 5 m od osi cjevovoda na svaku stranu, u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sljedećeg sadržaja: na zemljištu širine 10, odnosno 5 m lijevo i 5 m desno od osi cjevovoda, što obuhvaća nesmetano korištenje i redovito održavanje i popravke cjevovoda, te obvezu vlasnika predmetne nekretnine da u pojasu služnosti na trasi cjevovoda neće saditi trajne nasade niti graditi trajne objekte u dužini 23 m, a pojas služnosti iznosi 228 m2 sa širinom 10 m po 5 m od osi cjevovoda na svaku stranu.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi prouzročeni trošak tužitelja u iznosu do 4.000,00 kuna (četiritisućekuna).“

II. Nalaže se tužiteljima da naknade tuženiku trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kuna (pettisućakuna), u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška postupka u iznosu od 2.068,00

(dvijetisućešezdesetosamkuna).''

2. Protiv te presude žale se 1. i 2. tužitelji iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe 1. i 2. tužitelja. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu.

4. Žalba 1. i 2. tužitelja nije osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tužitelji ničim konkretnim niti ne ukazuju koju bi to određenu činjenicu prvostupanjski sud propustio utvrditi ili bi ju pogrešno utvrdio. Iznošenjem svojih pravnih shvaćanja tužitelji pokušavaju dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica. Stoga o takvim žalbenim navodima 1. i 2. tužitelja ovaj sud drugog stupnja iznosi ocjenu u okviru žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja.

8. Kada je tuženik pošten, zakonit i istinit posjednik predmetne služnosti više od 20 godina, onda je on temeljem odredbe čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) spornu služnost stekao temeljem Zakona i to dosjelošću. Naime, tom odredbom propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju Zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

9. Nisu u pravu 1. i 2. tužitelji kada smatraju da je u konkretnom slučaju riječ o služnosti koja se po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati te da je u tom smislu na tuženiku bio teret dokaza na okolnost da je u razdoblju od najmanje dvadeset godina barem tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on i njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj i to na način da bi zabranjivao tužiteljima korištenje trase predmetnog plinovoda. Najprije ovdje valja ukazati da već po samoj prirodi stvari, a s obzirom da se radi o plinovodu, nije riječ o služnosti koja se samo rijetko može izvršavati. Riječ je o plinovodu (instalaciji) koji se svakodnevno koristi, a uslijed čega je potrebno svakodnevno redovito održavanje, a po potrebi i uz povremene popravke.

10. Nadalje, nisu u pravu tužitelji kada smatraju da se izvršavanje služnosti u smislu odredbe čl. 229. st. 3. ZVDSP-a odnosi isključivo na zabranu vlasnicima poslužne nekretnine korištenja te nekretnine u dijelu u kojem je potrebno za ostvarivanje prava služnosti. Izvršavanje prava služnosti na nekretnini ne znači nužno da nositelj prava služnosti, odnosno posjednik prava služnosti mora izricati zabrane prema vlasnicima poslužne nekretnine. Osim toga, ovdje još valja reći da tužitelji niti tvrde, a niti dokazuju da je tuženik uopće imao potrebu u ostvarivanju prava služnosti izricati bilo kakve zabrane prema tužiteljima.

11. Nisu u pravu 1. i 2. tužitelji niti kada smatraju da se predmetna stvarna služnost mogla steći samo odlukom suda, sve u smislu čl. 225. st. 1. ZVDSP. Kao što je već naprijed navedeno, predmetna služnost mogla se steći i temeljem Zakona tj. dosjelošću na temelju odredbe čl. 229. st. 1. ZVDSP, a u konkretnom slučaju riječ je upravo o takvom stjecanju.

12. S obzirom na cjelokupno stanje predmeta spora, ovdje još valja reći da se suština spornog odnosa među strankama u postupku pred prvostupanjskim sudom nije niti odnosila na samo stjecanje predmetne služnosti, već na opseg te služnosti, a da tužitelji u žalbenom postupku sam opseg predmetne služnosti niti ne dovode u pitanje.

13. Kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu 1. i 2. tužitelja te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

14. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP).

U Velikoj Gorici 22. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak