REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 94 Pž-592/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica, Bana Josipa Jelačića 16, OIB 56994999963, kojeg zastupaju punomoćnice, odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijela Kovačić i Jasenka Perković u Rijeci, Dežmanova 10/I, protiv tuženika IVANA LONČARIĆA, Androv, kojeg zastupa privremeni zastupnik Vladan Zečević, odvjetnik u Rijeci, Miroslava Krleže 3b, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-797/2015-53 od 12. kolovoza 2016., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-797/2015-53 od 12. kolovoza 2016.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine pod oznakom k.č.br. 5127/1-dvorište, površine 40 hvati, upisane u z.k.ul.br. 87 k.o. Selce u cijelosti te se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude provesti uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini s imena tuženika na ime i u korist tužitelja u cijelosti (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.424,00 kn na ime parničnog troška (točka II. izreke).
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti u smislu odredbe čl. 159 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV). Da je tužitelj dokazao da je u posjedu predmetne nekretnine, da se njegovo poštenje predmnijeva, a da tuženik nije dokazao da bi tužiteljev posjed bio nepošten, a teret dokazivanja te činjenice je na tuženiku budući da se poštenje posjednika presumira. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev, a odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa).
3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.100,00 kn. U žalbi u bitnome navodi da se iz provedenog dokaznog postupka ne može sa sigurnošću utvrditi tko je u posjedu predmetne nekretnine pa je stoga sud trebao provesti dokaz očevidom na licu mjesta. Stoga smatra da se nisu stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama pod oznakom k.č.br. 5127/1-dvorište, površine 40 hvati, upisane u z.k.ul.br. 87 k.o. Selce. U žalbenom postupku je ostalo sporno jesu li se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- tuženik je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine;
- na dan 1. siječnja 1997. predmetne nekretnine su bile upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo na temelju rješenja Narodnog odbora Općine Crikvenica od 1. rujna 1959. kojim su prešle u društveno vlasništvo, a tuženik je bio upisan kao nositelj prava korištenja dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed tuženiku ili drugoj osobi;
- tužitelj nema ispravu na temelju koje bi od nadležnog organa dobio predmetne nekretnine na korištenje;
-navedene nekretnine su u naravi zemljište ispred zgrade Hotela Slaven, a objekt je izgradio tužitelj, pri čemu je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, Ugostiteljsko poduzeće Jadran, u posjed predmetnih nekretnina stupio tijekom 1960.- ih godina;
- da iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. lipnja 2003. proizlazi da je u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća Jadran Holding Crikvenica u postupku pretvorbe unesena lokacija hotela Slaven s popratnim sadržajima (terasa, paviljoni, parkiralište, skladište rekvizita) i to na zemljištu površine 25.758,00 m2,
- da tužitelj od 1960-tih do danas neometano obavlja svoju hotelijersko- turističku djelatnost i da ga nitko od 8. listopada 1991. do danas nije smetao u njegovom neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu,
- da tuženici nisu dokazali da je posjednik (tužitelj) u vrijeme stjecanja posjeda znao ili da je naknadno saznao da mu ne pripada pravo na posjed,
- da je 9. listopada 2011., protekao rok od 20 godina potreban za izvanrednu dosjelost računajući ga od 8. listopada 1991.
9. Prvostupanjski je sud na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću na predmetnoj nekretnini (čl. 159. st. 3. ZV-a). Da je tužitelj samostalni pošteni posjednik predmetne nekretnine još od šezdesetih godina prošlog stoljeća na kojoj obavlja svoju hotelijersku-turističku djelatnost i da ga tijekom toga razdoblja nitko nije ometao u izvršavanju njegova posjeda. Naveo je da se poštenje posjeda pretpostavlja, što znači da tuženik mora dokazati da tužiteljev posjed nije pošten, a što tuženik da nije dokazao.
10. Prema tome, tužitelj je izvanrednom dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine pa je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. S ovim utvrđenjima prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud. Pri tome valja navesti da je „nepošten posjednik koji zna ili mora znati da nema pravo (samostalno) posjedovati nekretninu. Činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama.“ (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 4993/2019-2 od 25. listopada 2022.)
11. Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da tužitelj nije dokazao da je u posjedu predmetne nekretnine, kao i navodi da je sud trebao provesti dokaz očevidom na licu mjesta radi utvrđenja te činjenice. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine na temelju kopije katastarskog plana (list 6. spisa) iz koje je vidljivo da se nekretnina nalazi u sklopu ograđenog hotelijersko turističkog kompleksa Hotela Slaven kojim upravlja tužitelj. Navedenu činjenicu u svom iskazu potvrdili su i svjedoci Marija Žarković Turak i Zlatomir Car. Svjedoci su naveli da je navedena nekretnina u naravi parkiralište, da je bila omeđena cestom i da je već 1970. godine bila uređena kao takva, a tuženik tijekom postupka nije prigovorio istinitosti iskaza navedenih svjedoka.
12. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je tužitelj dokazao da je samostalan posjednik predmetne nekretnine, a tuženik ničim nije dokazao suprotno ili predložio dokaze na tu okolnost, protekom 20 godina takvog (poštenog) posjeda tužitelj je na temelju odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a, stekao dosjelošću predmetnu nekretninu u vlasništvo, jer nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
13. Pravilna je i odluka o parničnom trošku koja je donesena sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i u dovoljnoj mjeri obrazložena, a obračun koje tuženik nije osporio u žalbi.
14. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Draženka Deladio
Broj zapisa: 9-30855-ae2d4
Kontrolni broj: 0e6df-faad7-448b4
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Draženka Deladio, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
