Poslovni broj: 10 UsI-846/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu,
te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I. Š., M.,
U. P. K., OIB: ……….., zastupan po opunomoćeniku J.
M., odvjetniku u S., S. .., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih
poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog
sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,
zastupanog po službenoj osobi F. K., radi teže povrede službene dužnosti,
nakon neposredne i javne rasprave zaključene 8. prosinca 2023. u prisutnosti
zamjenice opunomoćenika tužitelja R. Š., odvjetničke vježbenice kod J.
M., odvjetnika u S., i opunomoćenika tuženika, 18. prosinca 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja
tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske
potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda,
Klasa: UP/II-114-04/22-02/162, Urbroj: 511-01-158-23-5 od 9. veljače 2023. i rješenja
Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale,
Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja S.,
Klasa: UP/I-114-04/22-02/371, Urbroj: 511-01-158-22-5 od 22. studenog 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II-
114-04/22-02/162, Urbroj: 511-01-158-23-5 od 9. veljače 2023. (dalje:
drugostupanjsko rješenje) i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike
Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela
prvostupanjskog sudovanja S., Klasa: UP/I-114-04/22-02/371, Urbroj: 511-01-158-
22-5 od 22. studenog 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv
prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Prvostupanjskim rješenjem se tužitelj, policijski službenik, utvrđuje
odgovornim da je dana dana 27.05.2022.g. od 03,00 sati do 04,45 sati u D.
prilikom obavljanja policijskih poslova, u vremenu od 20,00 do 08,00 sati, na području

2 Poslovni broj: 10 UsI-846/2023-9

Postaje pomorske policije D., nije izvršavao poslove pojačanog nadziranja i
obilazaka autobusnog kolodvora, užeg i šireg područja L. G. poradi sprečavanja
činjenja kaznenih dijela i prekršaja prilikom dolaska i povratka navijača povodom
održavanja finala Hrvatskog nogometnog kupa, a koje zadaće su mu usmeno naložene
od strane šefice smjene V. K., a kojom prilikom je dana 27.05.2022.g. oko 04,40
sati u D. na adresi O. S. R. u blizini kbr. .., van vremena
predviđenog za dnevni odmor zatečen od strane načelnika PPP D., N.
R., prilikom obavljanja redovne nadzorne djelatnosti kako odmara u službenom
plovilu P-208 „Sveti Vlaho" s ugašenim svjetlima u kormilarnici i prostoru za boravak u
plovilu skupa sa policijskim službenicima P. B. i N. B.
Prijavljeni policijski službenik I. Š. nakon 5 minuta hodanja po službenom
plovilu P-208 načelnika Policijske postaje i kucanja na ulazna vrata nije izišao iz
službenog plovila, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke

1. Zakona o policiji (Narodne novine, broj: 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014,
33/2015, 121/2016, 66/2019; dalje: Zakon o policiji) opisanu kao „neizvršavanje,
nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza", te mu se
temeljem članka 110. st. 2. t. 1. istog Zakona, izriče kazna, novčana kazna u visini 10%
od posljednje plaće koja je službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u
trajanju od jednog mjeseca (1x10%).

4. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i
prvostupanjskog rješenja u bitnom navodi da mu je neprihvatljiv pravni stav iz utuženih
rješenja, po kojima bi radi činjenice što tužitelj nije iskoristio pauzu koja je bila
predviđena između 2,00 i 3,00 sati, već je istu iskoristio sat vremena kasnije, nejasno
je kako je to teža povreda službene dužnosti ako se, u skladu sa člankom 95. Zakona
o policiji, lakšom smatra neopravdani izostanak cijeli dan sa posla. Prema usmenom
kazivanju načelnika postaje, predmetni propust sadržavao je u sebi obilježje lakše
povrede službene dužnosti u odnosu na kakvu povredu se i sam tužitelj suglasio, te
imajući u vidu takvu inkriminaciju isti je izjavio da se osjeća odgovornim i da se kaje za
propust koji je počinio. Suprotno navodima iz pobijanog rješenja u upravnom postupku
koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja prekršene su odredbe postupka na štetu
tužitelja i činjenično stanje je ostalo neutvrđeno, te da je stoga povrijeđeno i materijalno
pravo. Iste prigovore, tužitelj je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, potom u
svojoj žalbi, te sada radi istih tih razloga ustaje i ovom upravom tužbom. U predmetnom
Rješenju navedeno je: "Navedenim iskazivanjem prijavljeni je potvrdio da nije
postupao sukladno zadaćama iz radnog naloga i uputi šefice smjene, čime je u biti
priznao svoju odgovornost za počinjenje disciplinske povrede." Ono što se isticalo od
početka postupka je da je tužitelj potvrdio da je koristio pauzu sat vremena kasnije, ne
držeći to nikakvom povredom, ali pristajući prihvatiti odgovornost za eventualno
počinjenje lakše povrede obzirom da okolnosti događaja ukazuju upravo na to. Iako je
na niz odlučnih činjenica ukazivao tijekom postupka i u svojoj žalbi, iste su ostale
neutvrđene ili pogrešno utvrđene. Tužitelj posebno ukazuje na jednu okolnost, a to je
da u vrijeme kada je tužitelj navodno davao izjavu o ovom događaju pred PU DN,
tužitelj nije bio u Republici Hrvatskoj, dakle, i ta izjava je očigledno plod traljavo
vođenog postupka koji je prethodio donošenju upravnih akata koje tužitelj osporava
ovom tužbom, radi čega je neophodno tijekom ovog upravnog spora utvrditi sve
relevantne činjenice ponovno i na temelju tako utvrđenih činjenica donijeti
odgovarajuću i na zakonu osnovanu sudsku odluku, kojom će se kontrolirati i korigirati
neosnovani akti koje tužitelj osporava ovom tužbom. Tužitelj je, osporavajući
prvostupanjsko rješenje ukazivao da je obrazloženje pobijanog rješenja apsolutno
kontradiktorno dispozitivu istog, a sam činjenični dio dispozitiva ne odgovara pravnom

3 Poslovni broj: 10 UsI-846/2023-9

opisu teže povrede službene dužnosti iz članka 96. t.1 Zakona o policiji. Ovdje da je
riječ isključivo o korištenju prava na pauzu. Problem je nastao obzirom da je to pravo
iskorišteno nešto kasnije od dogovora sa šeficom smjene i to upravo iz razloga jer nije
bio u mogućnosti iskoristiti ju do tada, te se ističe kako je to jedina protupravnost u
ponašanju tužitelja. Isto da se ne bi desilo da su policijski službenici u tom trenutku bili
zaposleni, međutim njihov posao tog dana obuhvaćao je održavanje reda obzirom da
se očekivala navijačka skupina, a ista se nije pojavila. Obzirom da tužitelj zajedno s
drugim policijskim službenicima nije pronašao osobe od interesa, isti su imali slobodno
vrijeme i tad su iskoristili pauzu koju prethodno nisu stigli iskoristiti, te nikakva šteta niti
propust nije nastao za službu ili za javno dobro. Tužitelj smatra da oba stupnja
upravnog postupka postupaju isključivo inkvizitorno, derogirajući osnovno pravo
stranke, ovdje tužitelja, da žalbom osporava, a na kraju i ospori nezakonito rješenje.
Suprotno osporenim upravnim aktima, tužitelj da nije postupio protupravno niti je
počinio obilježje niti jedne povrede službene dužnosti, te se radi toga njegova tužba
ukazuje osnovanom u cijelosti. Posebno se ističe, kako je tužitelj svjestan da je riječ o
malom novčanom iznosu obzirom da je u citiranim rješenjima određeno da plati
novčanu kaznu u visini od 10% od posljednje plaće, međutim nije riječ samo o novčanoj
kazni već o ugledu tužitelja, a koji ugled je povrijeđen donošenjem predmetnih rješenja,
te onemogućavanju tužitelja da profesionalno napreduje u svojoj službi, a sve radi
proizvoljnog i protupravnog tumačenja radnih navika policijskih službenika. Iako je
policija vrlo disciplinirana i stroga služba, iznimno hijerarhijski ustrojena, nema potrebe
tolikoj birokratizaciji te okolnosti, na način da se komforno korištenje zakonom
zajamčene pauze okarakterizira kao teška povreda službene dužnosti, to posebno
imajući u vidu svakodnevne informacije iz medija u odnosu na ozbiljan postupanja
državnih službenika koji budu oslobođeni od disciplinske i stegovne odgovornosti.
Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom će se tužba
usvojiti, poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, tužitelja
osloboditi od odgovornosti za težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na
teret, te nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da tužitelj u tužbi ponavlja
prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka odnosno u žalbi, a koje je
tuženik detaljno, jasno i argumentirano odbio, pa se radi izbjegavanja ponavljanja,
upućuje na obrazloženje drugostupanjskog rješenja. Nadalje, navodi da se protivi
izvođenju dokaza koje je predložio tužitelj kao suvišnima obzirom da se tužitelj o djelu
i dokazima očitovao tijekom disciplinskog postupka, dok je činjenično stanje nesporno
utvrđeno. Budući da je tužitelj nesporno ostvario obilježja teže povrede službene
dužnosti, za što mu je izrečena odgovarajuća kazna, predlaže se sudu tužbu odbiti kao
neosnovanu.

6. U sporu je održana rasprava 8. prosinca 2023. a čime je strankama, kao i
dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim
sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 ; dalje
ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su
predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja navela
ostaje kod svih navoda iz tužbe, dok opunomećnik tuženika ostaje kod navoda iz
odgovora na tužbu.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu
u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog
tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja kao stranke i
saslušanjem svjedoka, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita

4 Poslovni broj: 10 UsI-846/2023-9

odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih
u istom. Ovo osobito cijeneći činjenicu da se tužitelj već tijekom upravnog postupka
očitovao, dok u odnosu na prijedlog za saslušanjem svjedoka tužitelj nije naveo niti
imena i prezimena svjedoka čije saslušanje predlaže.

9. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

10. Tužitelj je po opunomoćeniku na ročištu za raspravu popisao troškove
upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

11. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka

55. stavka 3. ZUS-a, prema ocjeni ovog suda, tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti
osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13. Među strankama je sporno je li tužitelj kao policijski službenik, počinio težu
povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točka 1. Zakona o policiji opisanu
kao „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih
obveza", na način kako mu se to stavlja na teret osporenim prvostupanjskim rješenjem,
a koje je potvrđeno osporenim drugostupanjskim rješenjem.

14. Odredbom članka 93. Zakona o policiji propisana je odgovornost policijskih
službenika za povrede službene dužnosti, pa je tako stavkom 1., istog članka,
propisano da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako
povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima,
ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme
službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe. Stavkom 2. istog članka je propisano
da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio
namjerno ili iz krajnje nepažnje.

15. Odredbom članka 96. stavka 1. točke 1. Zakona o policiji propisano je da je
teža povreda službene dužnosti neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno
izvršavanje službenih obveza.

16. Odredbom članka 97. stavka 2. Zakona o policiji je propisano da za teže
povrede službene dužnosti postupak vodi i odluku donosi disciplinski sud.
17. Odredbom članka 100. stavka 1. Zakona o policiji je propisano da se
postupak zbog povrede službene dužnosti provodi na temelju odredbi ovoga Zakona i
Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja
nisu uređena ovim propisima, da se primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje
opći upravni postupak.

18. Odredbom članka 110. stavka 2. Zakona o policiji propisano je da za teže
povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne: 1. novčana kazna u
mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec
proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci, 2. zaustavljanje promicanja u zvanju
od 2 do 4 godine, 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine,

4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja
obrazovanja, 5. uvjetna kazna prestanka državne službe, 6. prestanak državne službe.
19. Nadalje, odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o policiji je propisano da
se pri određivanju vrste kazne uzimaju u obzir težina počinjene povrede i nastale
posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda
počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

20. Odredbom članka 17. stavka 1. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti
policijskih službenika (Narodne novine, broj: 141/11) propisano je da Disciplinski sud
može odlučiti: 1. da prijavljeni policijski službenik nije odgovoran za težu povredu
službene dužnosti, 2. da je prijavljeni policijski službenik odgovoran za težu povredu
službene dužnosti u cijelosti ili djelomice te mu izreći kaznu.

5 Poslovni broj: 10 UsI-846/2023-9

21. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak
pokrenut u povodu zahtjeva načelnika Policijske uprave d.-n. za
pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti protiv tužitelja radi teže
povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 1. Zakona o policiji.
22. Prema ocjeni ovog suda, polazeći od podatka spisa predmeta, a imajući u
vidu naprijed citirane odredbe, pravilno i zakonito je prvostupanjskim rješenjem tužitelj
utvrđenim odgovornim za težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke
1. Zakona o policiji na način kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjskog
rješenja, odnosno pravilno i zakonito je osporenim drugostupanjskim rješenjem
odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje
koje u cijelosti kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

23. Ovaj sud drži da su upravna tijela osporena rješenja donijela na temelju
savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te da su za
svoja utvrđenja sadržana u osporenim rješenjima imali uporište u rezultatima
provedenog dokaznog postupka, upravo suprotno tužbenim prigovorima, kojima
tužitelj u suštini prigovora utvrđenom činjeničnom stanju odnosno da nije dokazano da
je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret i za koje je osporenim rješenjima
utvrđen odgovornim.

24. Naime, tuženik i prvostupanjsko tijelo su za svoja utvrđenja sadržana u
osporenim rješenjima imali uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka, te
je prvostupanjsko tijelo detaljno analiziralo izvedene dokaze pojedinačno i u
međusobnoj povezanosti te obrazložilo kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio
vjeru i utvrdilo činjenično stanje, dok se tuženik osvrnuo na sve žalbene navode
tužitelja te jasno obrazložio razloge zbog kojih žalbu drži neosnovanom.

25. Tužitelj u suštini prigovara da se u konretnom slučaju radilo isključivo o
korištenju pauzu izvan određenog vremena, a koji prigovor ovaj sud ne nalazi
osnovnim i drži da je isti isključivo usmjeren na otklanjanje odgovornosti tužitelja za
disciplinsku povredu koja mu se stavlja na teret.

25.1. Naime, iz iskaza svjedokinje V. K., policijske službenice, šefice
smjene operativnog dežurstva PPP D. od 24. kolovoza 2022. u bitnom proizlazi
da je spornog dana obavljala službu šefice smjene u vremenu od 20,00 do 08,00 sati,
da je izvršila otpremu policijskih službenika koji su obavljali službu od 20,00 do 08,00
sati, nakon čega su svi upućeni na svoja radna mjesta, da je oko 05,40 sati u prostorije
operativnog dežurstva pristupio načelnik PP N. R., te da ju je upoznao kako
je izvršenim nadzorom zatekao pol. sl. P. B., I. Š. i N. B.
na službenom plovilu P-208 sa zaključanim vratima plovila, da ga je ona izvijestila kako
je nitko nije kontaktirao radi promjene vremena korištenja dnevnog odmora, kao niti za
napuštanje radnog mjesta iz bilo kakvih drugih razloga.

25.2. Nadalje, spisu prileži i izvješće načelnika PPP D. N. R.
od 31.05.2022., u kojem je, u bitnome, naveo da je sukladno planu redovne nadzorne
djelatnosti PPP D. za mjesec svibanj 2022.g., broj: 511-03-15-57/5-22. od

02.05.2022.g. dana 27.05.2022.g. u vremenu od 04,00 do 07,00 sati obavljao redovne
djelatnosti nadzora policijskih službenika PPP D. Naveo je da je provedenim
nadzorom utvrdio kako većina prisutnih policijskih službenika nije obavljala službu
sukladno naloženim zadaćama iz Posebnog rasporeda poslova, da u 04,15 sati na
stalnom pozorničkom rajonu, autobusnom kolodvoru, nije zatekao policijske
službenike, da je potom obišao ophodne brodove P-205 "Sveti Rok" i P-208 "Sveti
Vlaho", koji su bili vezan jedan uz drugoga, da je utvrdio da su vrata navedenih brodova
bila zaključana, a svjetla u kormilarnicama i prostoru za boravak ugašena, da je kucao
naizmjenično na oba broda na što nitko nije odgovarao, da je nakon cca 5 minuta sa

6 Poslovni broj: 10 UsI-846/2023-9

broda P-208 izišao pol. sl. P. B. u vidno pospanom stanju, da su se na istom
brodu nalazili pol. sl. I. Š. i N. B., koji za vrijeme njegovog boravka na
brodu do 04,45 sati nisu izišli na palubu broda budući da su spavali. Dodatno je iskazao
da je za naglasiti kake su navedeni policijski službenici Posebnim rasporedom rada bili
raspoređeni na obavljanje posebnih poslova sukladno nalozima šefa smjene, a
temeljem dopisa broj: 511 03-03-19/25-3-22 od 24.05.2022.g. u odnosu na pojačani
nadzor autobusnog kolodvora D., te da se svi navedeni policijski službenici
nisu pridržavali određenih termina za dnevnu pauzu.

25.3. Iz spisu predmeta priležećeg posebnog rasporeda rada PPP D.
od 25.05.2022. je razvidno da je prijavljeni policijski službenik I. Š. dana

26./27.05.2022. obavljao službu od 20,00 do 08,00 sati, te da mu je istim rasporedom
dnevni odmor određen u vremenu od 02,00 do 03,00 sata.

26. Stoga, po ocjeni ovog suda, odgovornost prijavljenog policijskog službenika
ovdje tužitelja nedvojbeno proizlazi i iz svih dokaza izvedenih tijekom postupka, prije
svega kako iz samog priznanja tužitelja, tako i priznanja policijskih službenika P.
B. i N. B. koji su s tužiteljem obnašali dužnost, kao i izjave šefice
smjene V. K., a potom i iz izvješća o provedenom nadzoru načelnika PPP
D., N. R., te posebnog rasporeda rada PPP D. od

25.5.2022.

27. Pri tome, za navesti je, a kako to detaljno i iscrpno obrazlaže tuženik u
osporenom rješenju, u svezi tužbenih prigovora tužitelja, a koji su ujedno bili i žalbeni
prigovori, da nije sporno da policijski službenici tijekom rada imaju pravo na korištenje
dnevnog odmora (pauze), te da je tužitelju određeno različito vrijeme korištenja pauze
u odnosu na policijske službenike P. B. i N. B., a sve kako bi se
osigurano kontinuitet izvršavanja radnih zadaća kojima su policijski službenici
zaduženi. Upravo zbog naprijed navedenih razloga, policijski službenici dužni su se
tijekom rada pridržavati vremena određenog za pauzu sukladno radnom nalogu
odnosno dnevnom rasporedu rada, a u slučaju potrebe da pauzu koriste izvan
vremena određenog radnim nalogom, dužni su o tome prethodno izvijestiti šefa smjene
PP i tek po njegovu odobrenju napustiti planirane aktivnosti i koristiti pauzu u
eventualnom drugom vremenu, budući šef smjene ima ovlast i odgovornost za
organizaciju službe u smjeni te u svakom trenutku mora znati gdje se nalaze policijski
službenici u smjeni i koje zadaće obavljaju. Dakle, policijski službenici dužni su se
pridržavati unaprijed utvrđenih zadaća od kojih mogu odstupati jedino zbog
nepredviđenih ili neočekivanih okolnosti, dok iz spisa predmeta ne proizlazi da je takvih
okolnosti bilo, niti se pod tim okolnostima može smatrati što nisu pronašli osobe od
interesa. Ovo posebice iz razloga što su strogi hijerarhijski ustroj te detaljno razrađena
organizacija rada koja se provodi i kontrolira putem radnih naloga te stalnim kontaktima
putem sredstava veze sa šefom smjene koji je nadležan i odgovoran za cjelokupan
rad u smjeni (a što se kontrolira i kroz službu nadzorno-usmjerivačko djelatnosti),
nezaobilazni temelj i preduvjet za uredno obavljanje policijskih poslova te efikasno i
zakonito funkcioniranje službe unutarnjih poslova.

28. Nadalje, prema podacima spisa predmeta je nesporno je da se predmetni
događaj dogodio na način kako se tužitelju činjenično stavlja na teret, što sam tužitelj
potvrđuje u svim izjavama i iskazima danim tijekom provedenog upravnog postupka,
međutim to što tužitelj smatra da navedenim postupanjem nije počinio težu povredu
službene dužnosti koja mu se stavlja na teret opisanu kao „neizvršavanje, nesavjesno,
nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza", ne isključuje činjenicu da je
navedena povreda zaista počinjena, odnosno da je tužitelj svojim postupanjem

7 Poslovni broj: 10 UsI-846/2023-9

ostvario biće teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 1. Zakona
o policiji, a što su upravna tijela u prvom i u drugom stupnju nedvojbeno utvrdila.
29. Kod ovakvog stanja stvari u upravnom postupku koji je prethodio donošenju
osporenih rješenja, prema ocjeni ovog suda, nije počinjena povreda pravila postupka,
činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni
propis.

30. Naposljetku, za navesti je da je prvostupanjsko tijelo prilikom odlučivanja o
vrsti i mjeri kazne imalo u vidu težinu počinjene povrede, nastale posljedice, stupanj
odgovornosti, okolnosti u kojima je povreda počinjena, kao i sve olakotne i otegotne
okolnosti na strani prijavljenog policijskog službenika, ovdje tužitelja, a sve temeljem
članka 111. Zakona o policiji, pa je tako na strani tužitelja utvrdilo postojanje olakotnih
okolnosti i to činjenicu da je otac dvoje djece, dosadašnju disciplinsku nekažnjavanost,
dobre godišnje ocjene, korektno držanje na usmenoj raspravi i dobru radnu
karakteristiku, dok nije utvrdilo postojanje otegotnih okolnosti. Stoga je po ocjeni ovog
Suda izrečena disciplinska kazna adekvatna težini počinjene povrede i stupnju
odgovornosti tužitelja, ocjenjujući da će kao takva postići svoju svrhu specijalne i
generalne prevencije.

30.1. Pri tome, za istaći je da izbor disciplinske kazne podliježe slobodnoj
(diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije
vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i
sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor
zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na
zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2.
ZUS).

31. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno
drugostupanjsko i prvostupanjskog rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti
od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Također nisu ostvareni
ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj
sud pazi po službenoj dužnosti.

32. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti
tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke presude.
33. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na
odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za
naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 18. prosinca 2023.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba
se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u
sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70.
ZUS-a).

8 Poslovni broj: 10 UsI-846/2023-9

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku,
- Tuženiku, uz povrat spisa po pravomoćnosti
- U spis

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11.
stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18
i 51/23).

2. Spis u kalendar 30 dana.