Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-997/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. (OIB ...) iz O., zastupanog po punomoćniku F. D., odvjetniku iz R., protiv tuženika M. S. (OIB ...) iz R., zastupanog po punomoćnicima Š. V., odvjetnici iz R. i R. P., odvjetniku iz R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. P-2950/18 od 21. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. P-2950/18 od 21. prosinca 2020. u točki 1. i 3. izreke.

2. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 96.750,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2009. pa do isplate, te mu je naloženo naknaditi parnični trošak u iznosu od 56.972,75 kn (točke 1. i 3. izreke). S dijelom zahtjeva radi isplate zatezne kamate za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi uvećanoj za pet postotnih poena, te s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj je odbijen kao u točkama 2. i 4. izreke.

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude žali se tuženik pozivaju se na sve žalbene razloge iz odredbe čl. čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) i predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Netočno je da bi bila ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kako to tvrdi žalitelj jer su razlozi o odlučnim činjenicama vrlo detaljni, jasni i razumljivi, a niti je primjena materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda dovela do proturječnih zaključaka pa je pobijanu presudu moguće ispitati. Nije ostvarena niti jedna druga apsolutno bitna povreda na koju ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade štete utemeljen na tvrdnji da je zbog prijevarnog postupanja tuženika istom predao novčani iznos od 129.000,00 EUR koji je prema tvrdnjama tuženika imao biti uložen na Forex financijskom tržištu i donositi dobit.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka i pomnom analizom svih rezultata raspravljanja odnosno ocjenom svih isprava u spisu, iskaza stranaka i saslušanih svjedoka sud je prvog stupnja utvrdio slijedeće:

- stranke dolaze u kontakt tijekom 2006. kojom prilikom se tuženik legitimira kao predstavnik inozemne tvrtke M. P. U. koja posluje na inozemnom deviznom tržištu Forex na način da na tečajnoj razlici ostvaruje profit,

- tuženik je uvjerio tužitelja da je glavnica na ime ulaganja "sigurna" odnosno da garantirano novce u svako doba može podignuti pa da se stoga radi o profitabilnom ulaganju na kojem se može ostvariti dobit i do 10%,

- tužitelj u više navrata predaje tuženiku devizne novčane iznose u eurima, sveukupno 129.000,00 EUR kojom prilikom tuženik rukopisom popunjava uplatnice (blok papir) opskrbljene pečatom M. I. U.,

- novac je predan tuženiku na ruke u njegovoj stomatološkoj ordinaciji i tijekom postupka nije utvrđena sudbina i tijek tog novčanog iznosa a niti da bi bio uplaćen na račun ikoje pravne osobe,

- do početka 2009. tužitelju je na ime dobiti isplaćeno 33.250,00 EUR i to opet na ruke u stomatološkoj ordinaciji tuženika pri čemu je tuženik sastavljao isplatnice, također na blok papiru popunjene rukopisom tuženika i opskrbljene pečatom M. I. U.,

- stvar funkcionira do 2009. kada prestaju isplate dobiti i to ne samo tužitelju već i ostalim ulagačima a što se utvrđuje iz iskaza svih saslušanih svjedoka u ovom postupku koji su na identičan način opisali modus operandi tuženika,

- kada se ulagači a i tužitelj počinju obraćati tuženiku sa pitanjima i zahtjevima vezanim za ulaganja tuženik traži da mu se vrate isplatnice tzv. sherovi umjesto kojih im predaje certifikat izdan od strane F. T. I. H. L., H. K. uz obrazloženje kako je tvrtka M. P. zapala u poteškoće zbog čega je tvrtka iz H. K. preuzela obaveze M. P. Tužitelju i svim ostalim ulagačima pojašnjeno je da se radi o vrijednosnom papiru te da će glavnica biti zamrznuta na dvije godine a nakon isteka toga roka točnije 19. siječnja 2011. će im biti omogućeno podizanje glavnice,

- no kada je istekao taj rok tužitelju nije vraćena glavnica već je dobio email poruku u kojem mu se nude različite opcije daljnjeg prolongiranja roka radi podizanja glavnice uz određenu dobit i isplatu u obrocima.

- tada je tužitelj posumnjao u legalnost cijelog posla a nakon što je u kontaktu sa P. B. Z. saznao da certifikat F. H. K. ne predstavlja vrijednosni papir obratio se Komisiji za vrijednosnice i terminsko poslovanje u H. K. od kojeg je dobio podatak da društvo F. nije registrirano pri toj Komisiji zbog čega će se staviti na popis upozorenja za neregistrirana društva jer da to društvo kao adresu sjedišta navodi adresu jednog poslovnog centra u H. K.,

- potom se tužitelj obratio policiji i pokrenut je kazneni postupak protiv niza osoba sa riječkog i istarskog područja zbog kaznenog dijela prevare, pa tako i protiv tuženika koji je prema podacima u spisu obustavljen dok prema tvrdnjama tuženika isti ima status svjedoka pokajnika,

- i na kraju nije sporno da je tužitelj vezano za ovaj posao kontaktirao isključivo sa tuženikom odnosno da nije bio u kontaktu s predstavnicima niti jedne tvrtke koje se spominju u ovom postupku.

8. Nakon ukidne odluke ovoga suda pod posl.br. Gž-3882/15 sud je prvog stupnja proveo dokaze na koje je upućen tom ukidnom odlukom i zaključio kako tuženik dostavljenim ispravama odnosno izvodom iz registra društva na listu 412 spisa koji ne predstavlja ovjerenu javnu ispravu u smislu odredbe čl. 231. ZPP-a nije dokazao da bi te pravne osobe stvarno i postojale pa samim tim da bi ugovor o preuzimanju duga od 20. siječnja 2009. sa lista 162 spisa mogao proizvoditi ikakve pravne učinke u odnosu na tužitelja. No ukoliko bi se i uzelo da su te tvrtke postojale sud je prvog stupnja zaključio da se u konkretnom slučaju radi o ulaganju novca na inozemstvo tržište Forex s ciljem ostvarivanja dobiti kojeg je s tužiteljem sklopio tuženik kao zastupnik u ime druge osobe, konkretno tvrtke M. I. U. a kako je propisano odredbom čl. 308. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO). Međutim, kako tuženik nije dokazao da bi se njegovo ovlaštenje za zastupanje sukladno odredbi čl. 308. st. 2. ZOO-a temeljio na zakonu, statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe ili pak na očitovanju volje zastupanog (punomoć), sud je prvog stupnja ocijenio kako je tuženik nastupao kao punomoćnik bez ovlaštenja. Kako tuženik nije dokazao da bi sukladno čl. 312. st. 1. ZOO-a neovlašteno zastupani naknadno odobrio radnje tuženika kao punomoćnika sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 312. st. 4. ZOO-a ocjenjuje da tuženik odgovara za naknadu štete tužitelju koji bez daljnjeg nije znao niti je morao znati da tuženik nema ovlaštenje za sklapanje ugovora. Ocjenu da tužitelj nije imao saznanja o statusu tuženika kao neovlaštenog punomoćnika sud izvodi iz utvrđenih činjenica da tužitelj nije bio u kontaktu s nikim osim sa tuženikom kojem je predavao novac, od kojeg je primao novac i sve isprave koje su uložene u spis predmeta.

9. Imajući u vidu da se u ponašanju tuženika očituju elementi iz odredbe čl. 284. st. 1. ZOO-a (prijevara) budući je tužitelju kao i svim ostalim saslušanim svjedocima u postupku lažno prikazivao činjenice da će im kao predstavnik inozemne tvrtke ulaganjem na inozemnom tržištu omogućiti ostvarenje dobiti sve s namjerom da ih navede na sklapanje ugovora o ulaganju novca, sud je prvog stupnja zaključio kako su time ostvareni elementi za izvanugovornu odgovornost za štetu pri čemu se pozvao na odredbe čl. 284. st. 2. ZOO-a i čl. 1045. ZOO-a.

10. Zbog svega navedenog sud otklanja prigovor promašene pasivne legitimacije nalazeći da je tuženik svojim radnjama uzrokovao tužitelju štetu i da ne stoji njegova tvrdnja da bi tužitelj navedeni pravni posao sklopio sa stranim pravnim osobama. No čak kada bi se i uzelo da bi tome bilo tako sud smatra da bi postojala solidarna odgovornost za prouzročenu štetu osnovom odredbe čl. 1107. ZOO-a kojom je propisano da ukoliko je više osoba prouzročilo štetu svi sudionici odgovaraju solidarno. Dakle, sud drži da u situaciji kada nije dokazano da bi strana tvrtka M. I. U. čijim se predstavnikom tuženik legitimirao poduzimala ikakve radnje na financijskom tržištu Forex, niti je dokazan tijek uloženog novca, kako ovo u krajnjoj varijanti upućuje na zaključak da bi tuženik uz ovu pravnu osobu imao status štetnika sa uspostavljenom solidarnom odgovornošću. Visinu štete sud utvrđuje pozivajući se na odredbu čl. 1045. ZOO-a i koja se sastoji u razlici između uloženog novca od 129.000,00 EUR umanjenog za isplaćenu dobit što daje iznos štete od 96.750,00 EUR za koji iznos sud usvaja tužbeni zahtjev u kunskoj protuvrijednosti kako je i traženo.

11. Pritom odbija kao neosnovan tuženikov prigovor zastare budući utvrđuje da je objektivan rok iz odredbe čl. 230. ZOO-a počeo teći početkom 2009. kada su prestale isplate navodne dobiti, dok se subjektivan rok ima računati od 19. siječnja 2011. po isteku vremena tijekom kojeg je glavnica bila "zamrznuta" kako je to navedeno u certifikatu F.. Kako je tužitelj podnio tužbu 2. studenog 2012. sud ocjenjuje kako je održao zastarne rokove iz citirane odredbe čl. 230. ZOO-a

12. Pravo na zakonsku zateznu kamatu sudi pozivom na odredbu čl. 1086. ZOO-a dok odluku o trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

13. Cijela tuženikova žalba sastoji se od reprodukcije prvostupanjske presude P-3032/2012 i ukidne odluke ovoga suda pod posl.br. Gž-3882/15 u nastojanju da se ukaže kako prvostupanjski sud nije postupio po ukidnoj odluci ovoga suda što je bilo od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Temeljni je tuženikov žalbeni prigovor da su u eventualnom ugovornom odnosu bili tužitelj i strane tvrtke jer da na to upućuju isprave u spisu predmeta, a k tome da je pogrešno utvrđenje da bi se tuženik neovlašteno predstavljao kao zastupnik strane tvrtke. Uz to da je presuda proturječna jer da sud prvog stupnja istovremeno utvrđuje kako je tuženik nastupao kao punomoćnik bez ovlaštenja a onda ipak utvrđuje da je moguće i imao ovlaštenje zbog čega bi postojala solidarna odgovornost tuženika. Konačno da se sud prvog stupnja poziva i na prijevaru iz odredbe čl. 284. st. 1. ZOO-a no da se radi o mani volje koja uzrokuje pobojnost ugovora pa u toj situaciji sud nije ovlašten pitanje mane volje rješavati kroz prethodno pitanje već je tužitelj trebao ustati tužbom radi poništenja ugovora i tek tada bi imao pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete iz ugovornog odnosa, a ne kako to prvostupanjski sud utvrđuje osnovom izvanugovorne odgovornosti jer za takav zaključak nema osnove u spisu predmeta.

14. Protivno mišljenju žalitelja ovdje se ne radi o ugovornoj odgovornosti za štetu budući takva odgovornost dolazi u primjenu kod "manjih povreda ugovornih obveza" kao što je to u situaciji zakašnjenja u ispunjenju obveze, dok u situaciji kada postupak sudionika obveznog odnosa rezultira zaključkom da bi pravni posao bio bez pravnog učinka ili da ne bi nastao, tada se bez daljnjeg primjenjuju pravila o izvanugovornoj odgovornosti. Pa iako pravilno žalitelj primjećuje da ovdje ne bi došla u primjenu odredba čl. 284. ZOO-a kako to smatra sud prvog stupnja to nije bilo od utjecaja na zakonitost pobijane odluke jer je sud prvog stupnja na temelju u svemu ispravno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tuženik nastupao kao punomoćnik bez ovlaštenja i da je prema odredbi čl. 312. st. 4. ZOO-a dužan nadoknaditi štetu po pravilima o izvanugovornoj odgovornosti. To zato jer iz odredbe čl. 312. st. 3. ZOO-a proizlazi da ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen. Prema tome ukoliko ugovor nije sklopljen nije nastao ugovorni odnos već je uspostavljen odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu pa utoliko nisu niti odlučni žalbeni navodi vezani za rješavanje mana volje kroz prethodno pitanje. Naime, tužitelj nije niti trebao ustati tužbom za poništaj ugovora koji prema čl. 312. st. 3. ZOO-a nije niti nastao.

15. Prema tome u situaciji kada tuženik ne samo tužitelju, nego i svim saslušanim svjedocima u ovom postupku koji o tome do u detalje identično svjedoče, prikazuje sebe predstavnikom inozemne tvrtke koja se bavi poslovanjem na financijskom tržištu, garantira sigurnost ulaganja tvrdnjom da se glavnica u svakom trenutku može vratiti, svoj status potkrjepljuje vizit kartama i različitim ispravama uloženim u spis predmeta (isplatnice i uplatnice sa pečatima stranih tvrtki), prima uplate i vrši isplate na ruke u svom poslovnom prostoru i svo to vrijeme je jedina osoba s kojom tužitelj kontaktira, tada se zaključak suda prvog stupnja o postojanju elemenata iz čl. 284. ZOO-a ima tumačiti u smislu odredbe čl. 1049. ZOO-a kao postojanje najtežeg oblika krivnje a radi se o prouzrokovanju štete namjerom. Nema dvojbe o postojanju uzročne veze jer je novac predavan tuženiku, kao što nema ni dvojbe da isti kao jedina osoba s kojom je tužitelj kontaktirao ima status štetnika budući nije dokazao da je imao ikakvu, a kamoli valjanu punomoć i ovlaštenje za zastupanje strane tvrtke. Jednako tako nema dvojbe da je tuženik tužitelju uzrokovao štetu jer je novac primio, zadržao i nije ga vratio (osim djelomično).

16. Sve ove činjenice sud je prvog stupnja pravilno utvrdio i ocijenio, kao što je i ispravno postupio kada je odbio povjerovati iskazu tuženika u onim dijelovima koji su suprotni iskazu svih ostalih saslušanih svjedoka u postupku i iskazu tužitelja budući iz istog proizlazi kako je usmjeren otklanjanju vlastite odgovornosti. Tuženik u iskazu niz činjenica čini nespornim, međutim kada je u pitanju njegova uloga u ovom odnosu nastoje je minonizirati tvrdnjama da je sve radio iz altruističkih razloga, da je samo informirao zainteresirane ulagače budući je i sam ulagao u isti posao. To naravno ovo žalbeno vijeće ne može prihvatiti kao što to nije prihvatio ni sud prvog stupnja jer utvrđene činjenice oko osobnog angažmana tuženika (primitak uplata i vršenju isplata, ispisivanje potvrda, predaja dokumentacije) ne ukazuju na altruizam i davanje informacija.

17. Iz svih tih razloga tuženik je kao punomoćnik bez ovlaštenja doveo tužitelja u situaciju iz čl. 312. st. 3. ZOO-a pa mu je zbog toga dužan naknaditi štetu u smislu čl. 1045. st. 1. u svezi s odredbom čl. 1085. st. 1. i čl. 1086. st. 1. ZOO-a sve kako je to sud prvog stupnja pravilno utvrdio i dosudio štetu u visini iznosa koji predstavlja razliku između uloženog novca i isplaćene dobiti. Protivno žalbenim tvrdnjama kamata ne teče od presuđenja budući je sud utvrdio da je tuženiku šteta dospjela 1. siječnja 2009. kada je tuženik prestao sa isplatama, a koja su utvrđenja prihvatljiva ovom sudu jednako kao i ocjena suda o neosnovanosti prigovora zastare iz svih razloga koje je sud prvog stupnja naveo pa se žalitelj upućuje na razloge iz pobijane prvostupanjske presude.

18. Odluku o parničnom trošku sud je prvog stupnja donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a imajući u vidu djelomični uspjeh stranaka u postupku, a niti tuženik u žalbi konkretizira prigovore vezane za pravilnost takve odluke pa je imajući u vidu odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki 3. izreke, kao što je odbijena i žalba u pogledu glavne stvari pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a kao neosnovanu.

19. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa nema pravo na trošak istog.

U Rijeci, 22. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar, v.r.