REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

Poslovni broj: Pr- 5205/2021-16

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. J. iz S., …..,OIB:…., koju

zastupa punomoćnica T. B., odvjetnica u S., protiv tuženika D. z. S.-d. ž. OIB: …, S., …., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23.siječnja 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 22.veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. z. S.-d. ž. OIB: …., S., ….u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici S. D.

J. iz S., ….,OIB: 82164110967 razliku manje isplaćene

naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 1.246,96 eura/ 9.395,21 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku :

- na iznos od 106,88 eura teče od 16. ožujka 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 106,07 eura teče od 15. travnja 2016.godine pa do isplate

- na iznos od 107,94 eura teče od 13. svibnja 2016.godine pa do isplate

- na iznos od 106,28 eura teče od 15.lipnja 2016.godine pa do isplate

- na iznos od 105.68 eura teče od 14.srpnja 2016.godine pa do isplate

- na iznos od 106,50 eura teče od 13.kolovoza 2016.godine pa do isplate

- na iznos od 108,64 eura teče od 13.rujna 2016.godine pa do isplate

- na iznos od 105,41 eura teče od 14.listopada 2016.godine pa do isplate

- na iznos od 107,14 eura teče od 16.studenog 2016.godine pa do isplate

- na iznos od 106,28 eura teče od 16.prosinca 2016.godine pa do isplate

- na iznos od 106,78 eura teče od 17.siječnja 2017.godine pa do isplate

- na iznos od 73,36 eura teče od 14.veljače 2017.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se od dospijeća do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za više zatraženi iznos od 205,75 eura/1.550,22 kuna i više zatražene zatezne kamate kao i u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku D. z. S.-d. ž. OIB: …., S., …., u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici S.

D. J. iz S., ….,OIB: ……, parnični trošak u

iznosu od 1.177,08 eura/ 8.868,71 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

. 1.Tužiteljica je dne 15.ožujka 2021. podnijela kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi u bitnom navodi kako je od 10.ožujka 2014. zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme, a tuženik kao poslodavac da predstavlja javnu službu u smislu odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN, 27/01, 39/09 ).Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.veljače 2016.godine do 31.siječnja 2017.godine, a temeljem odredbe čl. III.. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. .

1.1. Podneskom od 23.ožujka 2022. tužiteljica je dostavila u spis uređeni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 10.945,43 kuna ime razlike plaće od veljače 2016. do siječnja 2017. sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako se protivi tužbi, te u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ga predlaže odbiti, odnosno odbaciti. Tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik navodi kako nije potpisnik Sporazuma na koji se poziva tužiteljica već Vlada RH i sindikati. Tuženik da ne može svojom voljom mijenjati osnovicu plaće , već je dužan primjenjivati onu osnovicu koju je svojom odlukom propisala Vlada Republike Hrvatske, a ako ona nije poštivala obveze preuzete sporazumima sa sindikatima da je to njen propust, a ne tuženika. Obzirom je tuženik javna ustanova, obvezan je plaće djelatnicima obračunavati putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) u koji tuženik unosi parametre koji se odnose na djelatnika i njegov rad, dok je osnovica zadana i nepromjenjiva. Postavke programa za obračun plaća određuje Vlada RH, a provodi Financijska agencija. Nadalje, tuženik ističe da Sporazum od 26.10.2011. kojim se pozivom na čl. 51. st.4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama mijenja i dopunjuje Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. nikada nije valjano potpisan stoga niti ne obvezuje. Tuženik ističe kako uopće nisu bili ispunjeni ugovoreni uvjeti za povećanje osnovice, za čije povećanje nije relevantna samo odredba u kojoj se navodi da će se "..osnovica povećati ukoliko službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto…". Osim navedenoga, potrebno je ispunjenje i drugih nužnih uvjeta koji su određeni čl. VII. Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i čl. VII. Sporazuma od 26.10.2011. navedeni uvjeti nisu ostvareni jer prema podacima Državnog zavoda za statistiku RH, BDP RH na tromjesečnoj razini u odnosu na isto tromjesečno razdoblje prethodne godine, zabilježio je dvanaest uzastopnih razdoblja negativne stope BDP- a (od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014.).

3. U postupku je izveden dokaz pregledom Ugovora o radu od 10.ožujak 2014. sklopljenog između tuženika i tužiteljice , obračunskih isprava za isplatu plaće- naknade za tužiteljicu u razdoblju od veljače 2016..do siječnja 2017., tuženikove tablice obračuna razlike isplaćene plaće i plaće prema osnovici od 5.415,37 kuna, Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., Arbitražne odluke od 7.prosinca 2011., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku i ostalu dokumentaciju priloženu spisu i to priložene sudske odluke.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplaćivao plaću tužiteljici prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

7. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011, odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje prema osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

7.1.Tuženik je istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Za navesti je da je taj prigovor tuženika neosnovan jer je tuženik kao poslodavac tužiteljice pasivno legitimiran u ovom sporu pri čemu nije od značaja je li tuženik potpisnik Sporazuma na koji se poziva tužiteljica s obzirom da se radi o Sporazumu o osnovici u javnim službama kakvu službu obavlja i tuženik.

8. Iz dokumentacije pregledane tijekom postupka proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

9. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 2. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

10. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („ Narodne novine“ broj: 123/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

11. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

13. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.

važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

14. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma). Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

15. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

16. Budući su nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

17. Slijedom svega navedenog tuženik je tužiteljici nakon što su se ostvarili uvjeti za obračun plaće po povišenoj osnovici bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.415,37 kn. Za kazati je kako visina razlike plaće tužiteljice koja joj je trebala biti isplaćena za utuženi period nije sporna između stranaka. Međutim, s obzirom da je tuženik dostavio u spis obračun razlike isplaćene plaće i plaće prema osnovici od 5.415,37 kuna te izračunao razliku neto, razliku bruto 1 i razliku bruto 2, za kazati je kako tužiteljicu pripada iznos od 9.395,21 kuna ( razlika bruto 1 ). Naime odredbom čl. 92 st.4 ZR-a propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu ovog Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Odredbom čl. 433.a stavak 1. ZPP-a propisano je da kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu,radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos. Iznos bruto 2 u obračunu koji je u spis dostavio tuženik, a koji potražuje tužiteljica, dobije se zbrajanjem bruto 1 i doprinosa na plaću te predstavlja ukupan trošak zaposlenika za poslodavca. Doprinos za zdravstveno osiguranje je isključivo trošak poslodavca, te se obračunava na bruto 1 iznos u određenom postotku, čime se dolazi i do ukupnog troška plaće, tzv. bruto 2 iznosa. Stoga tužiteljicu pripada razlika plaće iskazana u obračunu tuženika u bruto 1 koji predstavlja bruto iznos plaće. Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 1.246,96 eura s osnova glavničnog potraživanja, dok je za više traženo, za iznos od 205,75 eura kao i više zatražene kamate valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Na sve dosuđene mjesečne iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Naime, zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I.i

II.

18.Tužiteljici primjenom odredbi članka 154.st.2.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,8022 i 114/22, dalje u tekstu ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 ,107/15, 37/22 i 126/22 ).Tužiteljici je određen trošak i to: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu 100

bodova, za sastav podneska kojim konačno uređuje tužbeni zahtjev 100 bodova, za zastupanje na ročištima 16.03.2022. i 23.01.2023. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude od 22.veljače 2023. 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 15,00 kn te zatraženi PDV od 25 % iznosi 1.368,70 eura. Uvažavajući činjenicu da je tužiteljica u ovom postupku uspjela u omjeru od 86 % (93% (osnov+visina/2) - tuženik 7 % (osnov+visina/2)), to je istoj trebalo obistiniti iznos od 1.177,08 eura/ 8.868,71 kuna. Navedeni iznos odnosi se na uračunavanje ukupnog postupka uspjeha u sporu. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate. Zbog navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III.

U Splitu, 22.veljače 2023.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu , a putem ovog suda.

DNA: - pun. tužitelja, tuženiku, u spis