Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-456/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz P., OIB:...., zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., OIB: ...., protiv tuženika O. ž. b. P.i b. h. v., OIB: ..., P., zastupane po ravnateljici M. M., OIB:..., radi isplate plaće, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj 34 Pr-1645/2021-10 od 18. siječnja 2022., 22. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj 34 Pr-1645/2021-10 od 18. siječnja 2022. potvrđuje u odbijajućem dijelu točke II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 192.062,38 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, u roku od 15 dana, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu poreza na dohodak i prereza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima.

2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 10.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od počev od 18. siječnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen iako je to propušteno navesti u izreci.

3. Protiv navedene odluke iz sadržajno odbijajućeg dijela točke II izreke tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP). U žalbi u bitnom ističe kako se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi pa da u trenutku podnošenja tužbe nije bio u mogućnosti specificirati tužbeni zahtjev jer nije raspolagao točnim iznosima plaće niti drugim podacima, tako da je paušalno naznačio vrijednost predmeta spora. Nakon dostavljenih podataka specificirao je tužbeni zahtjev pa smatra da mu troškovi pripadaju sukladno konačno postavljenom zahtjevu sa kojim je u cijelosti uspio. Predlaže uvaženjem žalbe pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima te tuženika obvezati naknaditi mu daljnji zatraženi iznos na ime parničnih troškova kao i troškove žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijano rješenje nije utvrđeno da bi njegovim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a.

6. Protivnom žalbenim tvrdnjama tužitelja donošenjem pobijane odluke pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

7. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj prilikom podnošenja tužbe, odnosno postavljanja tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 186.b. st. 1. i 5. ZPP-a naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.001,00 kn. Međutim, tijekom postupka u podnesku od 7. prosinca 2021. temeljem dostavljenih podataka (platnih listi i evidencije radnog vremena) zatražio je ukupan iznos od 192.062,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Postupajući na takav način tužitelj je uz prethodno postavljeni manifestacijski zahtjev sada postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu tako navedenog iznosa koji je konačno presudom i prihvaćen.

8. Naime, kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnom za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), u konkretnom slučaju 10.001,00 kn, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva, odnosno postavljanja kondemnatornog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva (čl. 40. st. 1. ZPP-a). Stoga je protivno tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučio o pripadajućim troškovima tužitelju. Prilikom odmjeravanja visine troškova s obzirom na navedeno pravilno je tužitelju na ime troškova sastava tužbe dosudio iznos od 1.000,00 kn, te isti iznos na ime sastava obrazloženog podneska i zastupanja na ročištu od 15. rujna 2021., za koje radnje je mjerodavna vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi (manifestacijskog zahtjeva), dok je za pripadajuće troškove sastava podneska od 7. prosinca 2021. i zastupanja na ročištu od 8. prosinca 2021. mjerodavna vrijednost predmeta spora u iznosu zatraženom u kondemnatornom zahtjevu, za koje je odmjeren iznos od po 2.500,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. , Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife). Takav stav je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u rješenju poslovni broj Rev-589/2021-2 od 11. listopada 2022.

9. Slijedom iznesenog valjalo je pobijanu odluku u sadržajno odbijajućem dijelu točke II izreke potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

12.Presuda suda prvog stupnja u točki I. i u dosuđujućem dijelu točke II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci22. veljače 2022.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić