Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-478/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C o d.d., Z, OIB …, zastupan po punomoćnici K R M, odvjetnici iz Z, protiv tuženika B N iz M, OIB…, zastupan po punomoćnicima iz ZOU H K i D K iz K, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-645/2016-28 od 30. ožujka 2018., 22. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja djelomično se odbija, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-645/2016-28 od 30. ožujka 2018:
-potvrđuje u odnosu na glavni zahtjev
-preinačuje u odluci o troškovima postupka i rješava:
"Nalaže se tužitelju C o d.d., Z, OIB:…, da tuženiku B N iz M, OIB …, naknadi parnični trošak u iznosu 1.327,23 EUR-a/10.000,00 kuna[1] u roku 15 dana".
Obrazloženje
1.Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"1. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika B Ž iz K, poslovni broj: Ovrv-750/2016 od 2. lipnja 2016. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku B N iz M, OIB…, platiti tužitelju C o d.d., Z, OIB …, iznos od 102.591,57 kn sa zateznom kamatom na taj iznos, kao i ovršnim troškom u iznosu od 4.888,40 kn i predvidivim troškom u iznosu 62,50 kn, te se tužbeni zahtjev odbija.
2. Nalaže se tužitelju C o d.d., Z, OIB …, da tuženiku B N iz M, OIB…, naknadi parnični trošak u iznosu 10.672,00 kn (deset tisuća šesto sedamdeset dvije kune), u roku 15 dana. "
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je djelomično osnovana i to u odluci o troškovima postupka.
5. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B Ž iz K, poslovni broj: Ovrv-750/2016 od 2. lipnja 2016. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku B N iz M, OIB…, platiti tužitelju C o d.d., Z, OIB …, iznos od 102.591,57 kn sa zateznom kamatom na taj iznos, te je odbio tužbeni zahtjev.
5.1. Prvostupanjski sud prihvatio je prigovor zastare i odbio je tužbeni zahtjev tužitelja, utvrdivši da je tuženik 26. svibnja 2011. davanjem punomoći tužitelju za prodaju pokretnina priznao dug. Prema poimanju prvostupanjskog suda od tada počinje teći opći zastarni rok od pet godina, a kako je tužitelj kao ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu podnio 30. svibnja 2016., proizlazi da je isti podnesen izvan općeg zastarnog roka, pa je zaključio da je u ovoj pravnoj stvari zastara nastupila dana 27. svibnja 2016. godine.
6. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tužitelja, primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja zbog zastare prihvativši prigovor zastare.
7. Tužitelj nije u pravu kada navodi da je tuženik prekludiran u pravu isticati prigovor zastare, obzirom da ga je istakao tek u podnesku od 20. ožujka 2018., nakon zaključenja prethodnog postupka, jer taj prigovor on može isticati tijekom cijelog prvostupanjskog postupka. Pogrešno je i shvaćanje žalitelja da bi opći zastarni rok počeo teći danom prodaje pokretnina, prodajom kojih je tužitelj namirio dio tražbine i koji dio tražbine nije predmet ovog spora.
8. Naime, tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je već u svom prijedlogu za ovrhu naveo da je isplatu osigurnine izvršio 27. svibnja 2010. godine, a što se potvrđuje i ispravom koja prileži na strani spisa 34. Kako je od tog datuma prošlo više od pet godina, tužiteljev zahtjev je zastario, pa je pravilno prvostupanjski sud prihvatio prigovor zastare, premda sud kao početak zastarnog roka računa 26. svibnja 2011., kada smatra da je tuženik priznao dug izdavanjem punomoći za prodaju pokretnina na kojima je tužitelj bio fiducijarni vlasnik radi osiguranja tražbine, a koje pravo mu je preneseno sa prvotnog ovlaštenika H A A b d.d. Z. Obzirom da je i od tog datuma prošao opći zastarni rok od pet godina, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost pobijane odluke.
9. Stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda u odnosu na glavni zahtjev potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
10. Osnovano tužitelj u žalbi iznosi da je prvostupanjski sud pogrešno tuženiku priznao trošak dolaska vozilom na ročište kada nije bio zastupan po odvjetniku.
10.1. Pravilnom primjenom materijalnog prava tuženiku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pripada trošak za sastav dva podneska od 20. ožujka 2018. i 26. ožujka 2018. za svaki u iznosu od 2.500,00 kuna, zastupanje na ročištu 27. ožujka 2018. u iznosu od 2.500,00 kuna i pristup na ročište za objavu presude 30. ožujka 2018. u iznosu od 500,00 kuna, što uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 10.000,00 kuna.
11. Obzirom na navedeno rješenje o troškovima postupka je preinačeno sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.
12. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Dubrovnik, 22. veljače 2023.
Predsjednik vijeća
Emir Čustović
