Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1831/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeće, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. V. iz Z., sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku E. C., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2998/2012-77 od 27. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2998/2012-77 od 27. lipnja 2022. u točki I i IV njene izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2998/2012-77 od 27. lipnja 2022. u točki II njene izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj I. V. iz Z., OIB: …, vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. 5812 k.o. V., kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, označena kao zk.č.br. 1826/8 k.o. V. u zemljišnoj knjizi opisana kao oranica 36 čhv, za cijelo, što je tuženik S. V. iz Z., dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na opisanoj nekretnini u korist tužitelja u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku S. V. iz Z., isplatiti tužitelju I. V. iz Z., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 10.862,50 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. lipnja 2022. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja I. V. za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika S. V. za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv te presude u točki I, II i IV izreke žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje:

- iz Kupoprodajnog ugovora od 2. veljače 1984., proizlazi da je ovdje tužitelj I. V. od I. P. i I. rođ. Z. A. kupio nekretnine upisane u zk.ul. br. 5857 k.o. V. i to kč.br. 1826/7 oranica u J. sa 88 čhv i kč.br. 1826/8 oranica u J. površine 36 čhv, koja je upisana na ime V. S. iz J., ali je faktično vlasništvo I. P. i A. koje su kupili od V. S. 1940., te da obje parcele čine jednu cjelinu ograđenu sa svih strana žičanom ogradom, a po novoj izmjeri nekretnine su upisane u katastru kao kč.br. 6359 k.o. R. sa 373 m2.

- uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu označenu kao kč.br. 1826/8 O. sa 36 čhv, upisanu u zk.ul.br. 5812 k.o. V., vidljivo je da je kao vlasnik iste upisan S. V.

- iz izjave L. D. čiji je potpis ovjeren kod javnog bilježnika, proizlazi da su P. i A. I. s D. L. sačinili ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim su joj ostavili kuću, ali istim nisu obuhvatili zemljište koje su prodali ovdje tužitelju V. I. i to Ugovorom koji je D. L. potpisala kao svjedok 1984. U istoj izjavi još stoji da su I. to gradilište kupili još prije II. svjetskog rata i to u istom obliku u kojem se i sada nalazi - ograđeno žičanom ogradom.

- iz uvjerenja Grada Z., zavoda od 18. veljače 2002., proizlazi da su u postupku katastarske izmjere za k.o. R., koja je stupila na snagu 1963. godine, kao posjednici 6359 k.o. R. evidentirani I. P. i I. A. u 1/2 dijela, oboje iz Z., 2. T. ogranak br. 10, a da je takav upis i danas. 10. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, vidljivo je da je na temelju diobenog ugovora od 10. studenog 1940. predmetna nekretnine kč.br. 1826/8, ali i kč.br. 1826/7, kao i više ostalih čestica upisane u vlasništvo V. S. iz J. kbr. …, kao i da su temeljem kupoprodajnog ugovora od 3. prosinca 1940. kao vlasnici kč.br. 1826/7 upisani I. P. i Z. A..

- sud je u bitnome prihvatio iskaze svjedoka I. U. i tužitelja I. V., budući da su isti u međusobnom suglasju, kao i suglasju s drugim izvedenim dokazima, posebice činjenicama utvrđenim na očevidu i nalazu i mišljenju vještaka P., ali i izjavi D. L. i Uvjerenju zavoda, sudu su logični i uvjerljivi.

- iz nalaza i mišljenja vještaka D. P. nedvojbeno proizlazi da je na temelju službenog geodetskog elaborata katastarskog operata broj … katastarska općina R., utvrđeno da katastarska čestica 6359 k.o. R. odgovara dvjema zk.č. k.o. V. i to zk.č. 1826/7 i 1826/8, pri čemu su trenutno službeno upisane površine u zk. istim elaboratom ispravljene prema katastarskom stanju.

6. Slijedom navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj od 1984. (odnosno prije njega I. P. i Z. A. od kojih je kupio predmetnu nekretninu - kao njegovi prednici) u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine (kvalificirani posjed), dok su I. P. i Z. A. u posjedu predmetnih nekretnina još od 3. prosinca 1940.

7. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja pozivom na odredbu čl. 159. st. 2. u vezi čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) sud prvog stupnja smatra da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na strani tužitelja, obzirom da se isti nalazi u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine, a po mišljenju suda, posjed tužitelja je u najmanju ruku pošten, pa je isti i pozivom na odredbu čl. 159. st. 3. ZV-a stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

8. Odluku o parničnom trošku sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, istu je moguće ispitati, nema nedostataka, niti proturječnosti. Nadalje, nije ostvarena niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je tuženika u postupku zastupao privremeni zastupnik kojem su dostavljene svi podnesci tužitelja, isti je bio prisutan na ročištima i predlagao dokaze. Da bi se moglo govoriti o bitnoj procesnoj povredi iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, potrebno je da je nezakonito postupanje suda rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom, što u konkretnom slučaju nije ostvareno.

10. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih procesnih povreda.

11. Neosnovano tuženik žalbom ukazuje na ostvarenu relativno bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 191. i čl. 190. ZPP-a, budući je sud prvog stupnja pravilno zaključio da se podnesak tužitelja od 30. siječnja 2019. ne može smatrati preinakom tužbe, a ako bi se i smatrao, istu da je sud dopustio jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Tu valja ukazati na odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Posebno treba cijeniti činjenicu da je nakon citiranog podneska od 30. siječnja 2019. tužitelj podneskom od 17. lipnja 2019. postavio konačni tužbeni zahtjev o kojem je sud i odlučio pobijanom presudom, stoga se u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja trebao pozvati tužitelja na ispravak tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a.

12. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je pravilno primijenjeno materijalno pravo osim u odnosu na odluku o parničnom trošku.

13. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava tuženik u žalbi ističe prigovore koji je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka, a koje prvostupanjski sud otklonio kao neosnovane. Bez uporišta tuženik u žalbi ponavlja da su neprihvatljiva utvrđenja suda prvog stupnja da bi posjed tužitelja bio zakonit, kao i utvrđenje da je tužitelj pošteni posjednik, budući je isti mogao barem posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

14. Temeljem provedenog dokaznog postupka pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 159. st. 2. u svezi čl. 160. st. 2. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a kada bi se i prihvatile tvrdnje tuženika da se tužitelj ne bi nalazio u kvalificiranom posjedu putem svojih pravnih prednika ispunjene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pozivom na odredbu čl. 159. st. 3. ZV-a s obzirom da je tužitelj pošteni posjednik predmetne nekretnine.

15. Iz navedenih razloga pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

16. Osnovano tuženik žalbom osporava dosuđene troškove tužitelju ukazujući da sud prvog stupnja nije odlučio o troškovima privremenog zastupnika tuženika.

17. Naime, troškovi privremenog zastupnika imenovanog iz reda odvjetnika spadaju u parnične troškove jer su to izdaci koje su učinjeni u tijeku ili u povodu postupka i na taj način terete postupak (pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. studenog 2018.).

18. Privremeni zastupnik ima pravo na naknadu sukladno čl. 3. st. 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne novine" broj 5/14) i to u visini 50% nagrade koja odvjetniku pripada sukladno Tarifi. Ova naknada privremenom zastupniku pripada bez obzira na uspjeh u sporu, spada u parnične troškove, tj. tu naknadu tužitelj ima pravo tražiti kao opravdani parnični trošak. U konkretnom slučaju tužitelj nije predujmio troškove rada privremenog zastupnika tuženika (sud ga nije niti pozvao da predujmi troškove), a dužan je te troškove nadoknaditi na temelju odredbe čl. 85. st. 3. ZPP-a pri čemu privremenom zastupniku tuženika pripadaju troškovi zastupanja prema vrijednosti predmeta spora.

19. Stoga je valjalo u cijelosti ukinuti odluku o parničnom trošku u točki II izreke pobijane presude i spis vratiti sudu prvog stupnja da odluči kako o troškovima tužitelja tako i o trošku privremenog zastupnika tuženika sukladno shvaćanju iznesenom u ovoj odluci, te je pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

20. Presuda suda prvog stupnja u točki III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 22. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.