Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-494/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S.- P. d.o.o. za građenje i turizam, OIB: …, S., zastupanog po punomoćniku B. V., protiv ovršenika G. S., OIB: …, S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-545/2020 od 5. lipnja 2020., 22. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točke II izreke) potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-545/2020 od 5. lipnja 2020.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-545/2020 od 5. lipnja 2020., riješeno je:

"I Odbacuje se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 30. travnja 2020., a temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja P-235/14 od 30. prosinca 2015. i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11. prosinca 2019., kao nepotpun.

II Odbija se prijedlog ovršenika da sud naloži Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računima ovršenika temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 30. travnja 2020., a temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja P-235/14 od 30. prosinca 2015. i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11. prosinca 2019., kao neosnovan".

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), navodeći da rješenje pobija u cijelosti, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se isto pobija samo protiv točke II izreke rješenja.

3. Pobijanom točkom II izreke rješenja prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računima ovršenika, a temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 30. travnja 2020., a temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja P-235/14 od 30. prosinca 2015., navodeći da za to nisu ispunjeni pretpostavke propisane odredbom članka 65. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – u daljnjem tekstu: OZ).

4. Prema članku 210. stavak 2. OZ na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog zakona u odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 50. i 53.).

5. U članku 65. stavak 1. OZ propisano je da sudu može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu i to u slučajevima prema točkama od 1. do 10. istog članka iz stavka OZ.

6. Dakle ovršenik je trebao prije svega učiniti vjerojatnim da bi izravnom naplatom prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu i učiniti vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

7. Međutim suprotno navodima žalitelja koji navodi da se radi o visokom iznosu i da ovršenik može u budućnosti imati financijske probleme zbog tržišnih promjena, samim time nije učinio vjerojatnim da bi izravnom naplatom prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovršenik nije naveo niti je učinio vjerojatnim da je odgoda izravne naplate prijenosom zaplijenjenih sredstava potrebno da bi se spriječilo nasilje. Kako u opisanim okolnostima zbog nepostojanja pretpostavki iz članka 65. stavak 1. OZ nije trebalo ispitivati postoji li koje od slučajeva za odgodu u smislu točke 1. do 10 članka 65. OZ, te pobijanim rješenjem pravilo odbiti prijedlog ovršenika za odgodu i izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem navedene sudske odluke.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, pa se po službenoj dužnosti na povrede iz članka 356. stavak 2. u vezi s odredbom iz članka 381. ZPP- a, ovaj sud utvrđuje da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba tog zakona.

9. Pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo koja je odbio prijedlog ovršenika za odgodu.

10. Dakle prijedlog za odgodu može se dakle prihvatiti samo ako su ispunjene pretpostavke koje podrazumijevaju da postoji zakonom propisani razlog za odgodu, te ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nedoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Odgoda ovrhe kao propisani izuzetak od pravila provedbe ovrhe na brz i učinkovit način traži vrlo precizne razloge, kako za afirmativni tako i za onaj negativni stav suda prema takvom prijedlogu koji su u pobijanoj odluci međutim pravilno navedeni. Naime, za nastanak nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete nije dovoljna samo apstraktna mogućnost nego je potrebno postojanje objektivnih okolnosti koje ukazuju na takvu mogućnost, a koju ovršenik nije konkretizirao niti je pružio dokaze iz kojih bi proizlazio nastanak štete ili opasnost od nasilja.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a temeljem odredbe iz članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom iz članka 21. stavak 1. OZ.

Dubrovnik, 22. veljače 2023.

Sutkinja

Verica Perić Aračić