REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 12. P-24/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. T., OIB: …, C., zastupanog po odvjetniku D. J. iz N.G., protiv tuženika R. V. mlt., C., sada nepoznatog boravišta, E. V. mlt., C., sada nepoznatog boravišta, Đ.

V. mlt., C., sada nepoznatog boravišta, M.V. mlt., C., sada nepoznatog boravišta svi zastupani po privremenoj zastupnici S. Đ. odvjetnici iz N.G., i P. K., OIB: …, iz C., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave dana 22. veljače 2023., održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja, privremene zastupnice 1. do 4. tuženih te 5. tuženika osobno a u nenazočnosti uredno pozvanog tužitelja osobno, te nakon objave presude dana 22. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj A. T., OIB: 7…, C., samovlasnik nekretnine označene kao k.č. br. 468 Ul. svetog Roka površine 5306 m[2] , od toga Pašnjak površine 5306 m[2] , upisana u zk. ul. 290, k.o. C. (317691), što su mu tuženici, R. V. mlt., C., sada nepoznatog boravišta, E. V. mlt., C., sada nepoznatog boravišta, Đ. V. mlt., C., sada nepoznatog boravišta, M.V. mlt., C., sada nepoznatog boravišta svi zastupani po privremenoj zastupnici S. Đ. odvjetnici iz N.G., i P. K., OIB: …, iz C., (u zemljišnim knjigama upisan kao P. K., s adresom C.), za 2/6 dijela, dužni priznati te tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na navedenoj nekretnini, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom od 18.1.2023. utužio tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama dosjelošću. U tužbi navodi da su u zemljišnim knjigama tuženici upisani kao suvlasnici nekretnina označenih kao k.č. br. 468 Ul. svetog Roka površine 5306 m[2] , od toga Pašnjak površine 5306 m , upisana u zk. ul. 290, k.o. C. (317691).

Tužitelj i njegov pravni prednik utuženu česticu uživaju još od 1950.- tih godina kada je B. T., otac tužitelja, navedene čestice kupio od svog rođaka M.V., oca i pravnog prednika 1.-vo do 4.-to tuženika. Međutim, prije nego su opisanu prodaju stigli i formalno provesti u zemljišnim knjigama, M.V. je umro te su ga naslijedila njegova, tada maloljetna, djeca - R., E., M. i Đ.. Kasnije, cijela obitelj V. se preselila u inozemstvo gdje i danas živi. Zbog činjenice dugogodišnjeg života u inozemstvu tuženici su promijenili kako imena tako i prezimena zbog udaje te tužitelj nije u kontaktu s obitelji V..

Petotuženik P. K., niti njegovi prednici, nikada nisu bili vlasnici navedenih čestica te je isti administrativnom pogreškom upisan kao vlasnik istih. Navedeno je petotuženik spreman potvrditi na sudu.

Nakon što je stekao navedenu česticu B. T., pravni prednik i otac tužitelja, istu je koristio, uređivao i održavao. Nakon smrti svog oca B. T. navedenu česticu sada uživa tužitelj. Naime, B. T. je navedenu česticu darovao tužitelju, ali taj posao nisu mogli formalno realizirati jer su tuženici bili upisani kao vlasnici.

Tužitelj samostalno i nesmetano koristi i održava utužene nekretnine. Posjed tužitelja i njegovih prednika od ranije je nesporan jer niti poznati tuženici niti osobe nepoznatog prebivališta ne izvršavaju nikakvu faktičnu vlast na nekretnini. Tužitelj je dakle, samostalni posjednik predmetnih nekretnina neprekidno više od 70 godina. Prije tužitelja u posjedu navedenih nekretnina bio je njegov pravni prednik – otac B. T.. Tužitelj je također pošten posjednik, budući da od trenutka stjecanja posjeda nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Slijedom navedenog, ispunjene su sve pretpostavke iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za usklađivanje faktičnog stanja posjeda sa zemljišnoknjižnim stanjem odnosno originarno (bez izvođenja iz volje pravnog prednika) stjecanje dosjelošću i to sposobnost stvari, da je riječ o stvari u prometu,da je posjed određene kvalitete a pošten posjed se presumira, rok dosjelosti koji je nesumnjivo protekao i sposobnost uzukapijenta, odnosno stjecatelja.

Tužitelj je predložio da se 1. do 4. tuženima kao osobama nepoznatog boravišta postavi posebni skrbnik koji će zastupati njihova prava i interese.

2. Sud je rješenjem od 20.1.2023. tuženima postavio privremenog zastupnika u osobi S. Đ. odvjetnice iz N.G. te je oglas o istome objavljen u Narodnim novinama Republike Hrvatske.

3. U odgovoru na tužbu privremeni zastupnik 1. do 4. tuženih se protivio tužbenom zahtjevu a nije se protivio provođenju predloženih dokaza. Peto tuženik se nije protivio tužbenom zahtjevu.

4. Provedeni su dokazi uvidom u z.k. izvadak za utuženu česticu te u presliku digitalnog katastarskog plana, u rješenje o imenovanju privremenom zastupnika 1. do 4. tuženika, u oglas objavljen u Narodnim novinama, u iskaz saslušane svjedokinje K.G. i 5. tuženika P. K..

5. Uvidom u z.k. izvadak za nekretnine upisane u z.k.ul. 290 k.o. C.vidljivo je da su tuženi upisani kao suvlasnici na istim nekretninama.

6. Svjedok K.G. iskazuje da je sestra tužitelja A. T. te da su oboje djeca sada pok. M. i B. T.. Njihovim pok. roditeljima je sada pok. E. i M. V., sestra majke svjedokinje a majka tuženih E. V., Đ., R. i M. V., poklonila svoje nekretnine koje su utužene ovom tužbom, kada je odlazila u A.. Iz svjedokinji nepoznatog razloga te nekretnine tada nisu prepisane na njene roditelje, a u međuvremenu su umrli i njeni roditelji odnosno roditelji tužitelja a umrla je i E. V.1 koju su naslijedili njena djeca E. V., Đ., R. i M.V.. Svjedokinja i njen brat ovdje tužitelj nemaju kontakte sa ovdje tuženima. E. V.1 je 1965. otišla u A. i od tada je samo jednom bila u H. prije rata. Pokojni roditelji tužitelja i svjedokinje su u posjedu utužene čestice počevši od 1965. pa nadalje i nikada ih nitko nije smetao niti im osporavao vlasništvo na toj čestici. Radi se pašnjaku u C.. Ovu česticu su prije uživali pok. roditelji tužitelja i svjedokinje a sada ih uživa tužitelj. Na ostavini iza pok. roditelja tužitelj je vidio da se iste čestice ne vode na njegovim roditeljima pa je nakon toga upućen da uskladi zemljišno i stvarno stanje.

7. Peto tuženik P. K. iskazao je da stanuje u susjedstvu te poznaje tužitelja osobno i zna koja je čestica utužena. Potvrđuje da nikad nije bio u posjedu niti dijela te čestice koju uživa A. T.. Čuo je da je on tu česticu naslijedio od svog pokojnog oca B. T. a njegov otac da je tu česticu dobio ili kupio od obitelji V. koja se odselila u A.. Tuženik ne zna šta su oni napravili između sebe, no zna da je obitelj T. kako on pamti i kako pamti obitelj tuženika u posjedu čestice koja je tužena. Po iskazu djeda tuženika zna da tuženik nema stvarno nikakvog dijela u vlasništvu te čestice iako se na papiru vodi kao suvlasnik jednog dijela. Zna da obitelj tužitelja obrađuje i održava česticu koja je utužena i nikad im nitko nije smetao u posjedu iste. 5.tuženik priznaje tužbeni zahtjev.

8. Slijedom gornjeg temeljem čl. 159., točka 1 do 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17), sud je utvrdio da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama samostalnim posjedom istih, a da isti posjed ima po zakonu određenu kakvoću te neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, te je posjednik sposoban biti vlasnikom stvari koje posjeduje.

9. Iz provedenih dokaza proizlazi da je posjed tužitelja trajao više od 50 godina. Neprekidnost posjeda se pretpostavlja, te je potrebno dokazati vrijeme trajanja posjeda kao i postojanje posjeda u času kada završava dosjelost. Tko tvrdi da je posjednik za vrijeme trajanja posjeda isti izgubio pa ga ponovo stekao, mora to i dokazati. Saslušana svjedokinja i peto tuženik suglasno su iskazali o neprekidnom posjedovanju nekretnina koje su predmetom tužbe.

10. Savjesnost i istinitost posjeda se pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno isto mora dokazati. Dosjedilac ima pravo dokazivati stjecanje vlasništva dosjelošću samo na ono što je držao u vrijeme dosjelosti, odnosno opseg posjeda određuje opseg dosjelosti, te se ne može dosjelošću steći više nego što se posjedovalo kroz propisano vrijeme. Vrijeme za dosjelost počinje teći od dana stupanja posjednika u posjed stvari a istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a sve temeljem čl. 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U postupku je utvrđen vlasnički posjed tužitelja tj. miran posjed s uočljivom voljom držanja stvari posjednika kao svoje, te ponašanja posjednika kao vlasnika kroz vrijeme potrebno za dosjelost.

11. Slijedom gornjeg odlučeno je kao u izreci presude.

12. O parničnom trošku nije odlučivano jer naknadu istog tužitelj nije tražio. U Novoj Gradiški 22. veljače 2023.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.