Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-53/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. u. M., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku E. Š., odvjetniku iz S., protiv ovršenika A. N., OIB: …, iz S., uz sudjelovanje ovršenikovog dužnika A. p. j.d.o.o. u stečaju, OIB: …, iz Z., radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2951/2020-9 od 4. studenog 2022., 22. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja uvažava se kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2951/2020-9 od 4. studenog 2022. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Odbacuje se prijedlog ovrhovoditelja za donošenje rješenja iz članka 201. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ)."

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 17. studenog 2022. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), koji Zakon se na odgovarajući način primjenjuje i u ovršnim postupcima na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20.; dalje: OZ), te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za donošenje rješenja iz članka 201. stavak 1. OZ-a jer da dužnik ovršenika, njegov poslodavac, nije postupio po Izjavi o suglasnosti kojom ovršenik A. N. dozvoljava pljenidbu plaće i drugih novčanih primanja, a koja Izjava je solemnizirana po javnom bilježniku J. M. iz S. pod brojem OV-2976/2013 od 15. srpnja 2013. Navedenim prijedlogom predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti ovršenikovom dužniku A. p. j.d.o.o. da u roku 8 dana od dana dostave rješenja isplati na račun ovrhovoditelja sve novčane iznose koje je propustio obustaviti i isplatiti s plaće ovršenika sukladno Izjavi o suglasnosti, u ukupnom iznosu od 2.726,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na mjesečne iznose od po 681,70 kn od datuma kako su navedeni u prijedlogu te da naloži ovršenikovom dužniku da namiri trošak ovrhovoditelju.

4.1. Prvostupanjski sud je prijedlog odbacio kao nedopušten jer da članak 201. stavak 1. OZ-a pretpostavlja postojanje sudskog ovršnog postupka protiv ovršenika. Pri tome se pozvao na praksu Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-712/2019 od 4. listopada 2019., Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-1944/2016 od 13. ožujka 2017. i broj Gž Ovr-387/2020 od 27. listopada 2020. Prijedlog da je trebalo odbaciti i na temelju članka 197. stavak 1. OZ-a prema kojem se ovrha na plaći koju provodi poslodavac može odrediti samo ako poslodavac ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke, a što je ovrhovoditelj dužan dokazati dostavljanjem podataka iz članka 18. stavak 1. alineja 7. OZ-a. Ako se plaća ovršeniku isplaćuje na račun kod banke, ovrha na plaći se provodi prema odredbama OZ-a o ovrsi na novčanoj tražbini po računu. Kako ovrhovoditelj nije dokazao postojanje uvjeta iz članka 197. stavak 1. OZ-a, tada da nije bio ovlašten predmetnu Izjavu dostavljati na provedbu izravno poslodavcu ovršenika.

5. U svojoj žalbi ovrhovoditelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 201. i 202. OZ-a te članka 284. stavak 4. OZ-a. Pri tome se pozvao i na sudsku praksu Županijskog suda u Puli broj Gž Ovr-167/2017-2 od 27. ožujka 2017., Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-331/18 od 27. lipnja 2018., Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-118/2019 od 13. ožujka 2019., Gž Ovr- 376/2020 od 19. studenog 2020. i Gž Ovr-405/2020. U sudskoj praksi na koju se pozvao prvostupanjski sud da se nije radilo o prethodnoj izvansudskoj ovrsi na temelju članka 202. OZ-a, već o zahtjevu ovrhovoditelja za donošenje rješenja iz članka 201. stavak 1. OZ-a na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog kod izabranog javnog bilježnika, koje rješenje je ovrhovoditelj u tom postupku prethodno dostavio na izvršenje poslodavcu ovršenika. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave da je podobno za pokretanje ovrhe kod FINA-e putem zahtjeva za izravnu naplatu, a sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, što nije slučaj s Izjavom o zapljeni plaće koja nije navedena u članku 3. točka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 91/10. i 112/12.) kao isprava na temelju koje se može podnijeti zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e.

6. Prema članku 201. OZ-a ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi. Prijedlog iz stavka 1. ovog članka ovrhovoditelj može podnijeti do završetka ovršnog postupka. Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 1. ovog članka ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku. Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po članku 200. stavcima 2. i 3. ovog Zakona, odgovara za štetu koju je ovrhovoditelj zbog toga pretrpio. Prema članku 202. stavak 1., 2. i 3. OZ-a („Narodne novine“ 112/12.) koji je bio na snazi u vrijeme sačinjena Izjave o suglasnosti, propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da

da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke. Isprava iz stavka 1. ovoga članka izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 77. stavka 1. ovoga Zakona, te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Ispravu iz stavka 1. ovoga članka s učincima dostave rješenja o ovrsi poslodavcu dostavlja vjerovnik, putem davatelja poštanskih usluga preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnoga bilježnika. Prema stavku 5. istog članka isprava iz stavka 1. ovog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe. U navedenom dijelu ova zakonska odredba se nije mijenjala u kasnijim izmjenama i dopunama Ovršnog zakona.

6.1. Izjava o suglasnosti kao solemnizirana privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, dakle predstavlja ovršnu ispravu, a za poslodavca kojemu je dostavljena od strane ovrhovoditelja ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.

6.2. Uz prijedlog za donošenje rješenja iz članka 201. OZ-a, u ovom predmetu, dostavljena je i povratnica iz koje je vidljivo da je ovrhovoditelj 22. srpnja 2020. dostavio Izjavu o suglasnosti na provedbu njegovom poslodavku, a što je poslodavac ovršenika A. p. j.d.o.o. Z. primio 25. srpnja 2020.

6.3. Prvostupanjski sud je zatražio očitovanje na prijedlog ovrhovoditelja od strane ovršenika, na što se ovršenikov dužnik oglušio. Izjavu o suglasnosti, po ocjeni ovog suda, s obzirom da ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, ovrhovoditelj je mogao i bio ovlašten dostaviti na provedbu ovršenikovom dužniku, što je isti i učinio. Time su se po ocjeni ovog suda stvorili uvjeti, ako su ispunjene i ostale pretpostavke (sadržaj rješenja sastavljen sukladno članku 201. OZ-a) za donošenje rješenja kojim će se naložiti poslodavcu ovršenika da ovrhovoditelju isplati sve one iznose koji su dospjeli, a nisu isplaćeni po primitku Izjave o suglasnosti.

6.4. Kako su obveze isplatitelja stalnog novčanog primanja iste kao i u situaciji da mu je pravomoćno rješenje o ovrsi na provedbu uputio sud, to u slučaju nepostupanja po Izjavi o suglasnosti ovrhovoditelj može upravo od suda zatražiti sukladno članku 201.

OZ-a donošenje rješenja iz tog članka.

6.5. Kako je prvostupanjski sud zauzeo pogrešan pravni stav u odnosu na primjenu članka 201. OZ-a, to je ovaj sud ukinuo pobijanu odluku primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6.6. U ponovljenom postupku, a nakon što ispita je li prijedlog ovrhovoditelja sastavljen sukladno članku 201. OZ-a i je li ovrhovoditelj dokazao da je Izjavu o suglasnosti dostavio poslodavcu ovršenika, donijet će novu odluku o prijedlogu ovrhovoditelja.

Koprivnica, 22. veljače 2023.

Sutkinja

Vesna Rep v. r.