Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-71/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić–Jergović i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. B., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.
– ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/2021. – dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm- 3/2023. (Kzd-10/2022.) od 27. siječnja 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog E. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog E. B., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i 2. KZ/11., kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. i 6. KZ/11., kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., dva kaznena djela silovanja u pokušaju iz članka 153. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. KZ/11., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08., a u koji istražni zatvor mu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 2. ožujka 2022. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi E. B. po branitelju, odvjetniku I. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ''ukine pobijano rješenje i istražni zatvor te pusti optuženika da se brani sa slobode.''
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje opće i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog E. B. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Jednako tako, iznio je i dostatne razloge u odnosu na neprikladnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
5.1. S obzirom da je za svoju odluku o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora i neprikladnosti zamjene mjere istražnog zatvora blažom mjerom prvostupanjski sud dao jasne, valjane i dostatne razloge, a koje razloge prihvaća drugostupanjski sud, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi optuženika kako je pobijanim rješenjem povrijeđena odredba članka 124. stavka 3. ZKP/08. u smislu nedostatka razloga za određivanje istražnog zatvora. Stoga, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju optuženik očigledno upire.
6. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega kao jedne od posebnih pretpostavki za produljenje istražnog zatvora, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud ispravno zaključio da kod optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik pobjeći u slučaju puštanja na slobodu, a koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati blažim mjerama. Postojanje tih osobitih okolnosti na strani optuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju činjenice da se radi o optuženiku koji je državljanin B. i H., nema prijavljeno prebivalište niti boravište u R. H. niti je s njezinim teritorijem trajnije vezan bilo osobnim, imovinskim ili poslovnim vezama. Pritom je, nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud opravdano zaključio kako bi unatoč postojanju ugovora o izručenju između ove dvije države, osiguranje prisutnosti optuženika koji nije državljanin članice E. U., bilo otežano i nesigurno. Imajući u vidu način počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret na način da se koristio lažnim identitetima kako bi pristupio žrtvama, kao i brojnost kaznenih djela s obzirom da je optuženik u ovom postupku osnovano sumnjiv za počinjenje ukupno šest kaznenih djela te težinu i visinu zaprijećenih kazni, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti, upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.
6.1. Pritom nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da optuženik u R. H. ima odobren boravak i radnu dozvolu, kao ni da je zaposlen i da tu živi sa suprugom i novorođenim djetetom.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno zaključio o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere
Takav zaključak
istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
prvostupanjski sud je opravdano izveo na temelju pravilno utvrđenih okolnosti koje se ogledaju u brojnosti, težini i načinu počinjenja kaznenih djela prema maloljetnim žrtvama, a koje okolnosti predstavljaju značajnu kriminalnu količinu te visok stupanj iskazane kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti u inkriminiranom postupanju. Kada se navedenom pridoda činjenica da je u matičnoj državi optuženik višestruko osuđivan zbog istovrsnih i drugih kaznenih djela imovinskog karaktera, ocjena je i drugostupanjskog suda kako sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi optuženik mogao ponoviti kaznena djela, dovršiti pokušana ili počiniti teže kazneno djelo.
8. Stoga, s obzirom na značaj i težinu svih iznesenih okolnosti, istražni zatvor u konkretnom slučaju nije svrhovito zamijeniti nekom od blažih mjera jer i prema ocjeni drugostupanjskog suda one nisu dovoljno pouzdane ni učinkovite za otklanjanje utvrđenih opasnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08.
9. Nadalje, nije u pravu optuženik navodeći da mu je dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru povrijeđeno načelo razmjernosti jer je prvostupanjski sud u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. uzeo u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, u slučaju da se utvrdi krivnja optuženika, može očekivati u postupku, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. ZKP/08.
10. Slijedom navedenog, žalbenim navodima nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 22. veljače 2023.
Predsjednik vijeća za mladež:
Željko Horvatović, v.r.
