REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 7 Us I-1331/2022-7

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić, u upravnom sporu tužitelja A. R. k. d.o.o., P., V., kojega zastupa opunomoćenik A. P., odvjetnik u P., L., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi građevinske dozvole, 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/22-02/70, URBROJ: 531-07-1-3/05-22-02 od 31. listopada 2022. i rješenja Grada Pule-Pole, Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, Odsjeka za gradnju KLASA: UP/I-361-03/21-01/000152, URBROJ: 2168/01-04-04-0466-21-0007 od 30. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Pule-Pola, Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, Odsjeka za gradnju KLASA: UP/I-361-03/21-01/000152, URBROJ: 2168/01- 04-04-0466-21-007 od 30. prosinca 2021. odbijen je zahtjev A. R. k. d.o.o., ovdje tužitelja, za izdavanje rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole KLASA: UP/I- 361-03/18-01/000189, URBROJ: 2168/01-03-05-0388-18-0003 od 30. listopada 2018., pravomoćne 29. studenog 2018.

2. Tužitelj je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-03/22-02/70, URBROJ: 531-07-1-3/05-22-02 od 31. listopada 2022. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba upravnog postupka, ponavljajući u bitnome navode iznesene u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 30. prosinca 2021. Tako se tužitelj u tužbi poziva na članak 6. (načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa), članak 7. (načelo pomoći neukoj stranci), članak 8. (načelo utvrđivanja materijalne istine) i članak 10. (načelo učinkovitosti i ekonomičnosti) Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku). U svezi s time dalje navodi da službena osoba samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, službena osoba utvrđuje slobodnom ocjenom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Nadalje se tužitelj poziva na Ugovor o osnivanju i prijenosu prava građenja između Grada Pule-Pola i tužitelja od 27. ožujka 2018., a kojim je, između ostalog, ugovoreno da tužitelj, kao nositelj prava građenja u skladu s UPU R. k. (koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora) i Idejnim rješenjem projekta parkirališta s oborinskom odvodnjom izgrađenom od strane M. p. d.o.o. P., Broj Projekta 18/01/18 izgradi objekt parkirališnu površinu te da za isti ishodi uporabnu dozvolu. Tužitelj dalje ukratko iznosi kronologiju, kao i razloge zbog kojih je zatraženo izdavanje rješenja o izmjeni i dopuni pravomoćne građevinske dozvole. Dodatno pojašnjava kako je zbog manjkavosti pravomoćne građevinske dozvole, kao i nesuglasja iste s Generalnim urbanističkim planom Grada Pule-Pola, tužitelj morao tražiti izmjenu pravomoćne dozvole, smatrajući da potonje navedeno ne može ići na teret tužitelja. Nadalje tužitelj ističe da iz obrazloženja osporavanog rješenja ne proizlazi na temelju kojeg propisa je tuženik donio odluku niti se u uvodu navodi koja je odredba Zakona o općem upravnom postupku bila mjerodavna za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari. U tom smislu dalje tužitelj pojašnjava da tuženik navodi da tužitelj nije dostavio dokumentaciju, a obzirom da isto nije možebitno dostavljeno, odlučeno je na temelju članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da se prvostupanjsko tijelo preuranjeno pozvalo na primjenu članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, ukazujući pri tome da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev ne navodeći zašto nije smatralo da dokazi koje ima u upravnom spisu ne daju dovoljno razloga za donošenje drugačije odluke. U svezi s počinjenim povredama odredaba upravnog postupka tužitelj dalje navodi da mu je povrijeđeno pravo na raspravljanje u ovoj pravnoj stvari jer mu nije omogućeno da se očituje o stavu prvostupanjskog tijela da u roku dostavljena dokumentacija nije dovoljan dokaza pravnog interesa. Stoga se poziva na povredu članka 30. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku koji propisuje u kojem slučaju se može provesti upravni postupak bez prethodnog izjašnjavanja stranke. U tom smislu ističe i povredu članka 48. Zakona o općem upravnom postupku koji pak propisuje kada se upravna stvar može riješiti neposredno. Kako je rješenje doneseno bez prethodnog izjašnjavanja stranke, tužitelj je zahtijevao da mu se omogući neposredno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje upravne stvari ili da se provede ispitni postupak, u skladu sa člankom 113. stavkom 3. ZUP-a, o čemu se tuženik nije uopće očitovao. U prilog svojih navoda poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske UsII- 1/16-12 od 18. travnja 2016., presude ovog Suda poslovni broj 9 UsI-1708/2019-17 od 30. studenog 2020., poslovni broj Us I-78/2022-16 od 30. rujna 2022., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-513/2017 od 30. listopada 2019., broj U- III-596/2018 od 27. studenog 2019. te broj U-III-3216/2020od 8. studenog 2022. U odnosu na dokaz pravnog interesa tužitelj osporava stav tuženika da ispostavljeni račun za 2022. nije dovoljan dokaz pravnog interesa. Navodi kako je iz računa od 05.01.2022. vidljivo da je isti izdan radi plaćanja naknade za osnivanje i prijenos prava građenja za 2022. kojom Grad Pula-Pola, kao prvostupanjsko tijelo, obvezuje tužitelja za 2022. godinu. Predmetni račun je ispostavljen tužitelju u skladu s Ugovorom kojim je predviđena naknada u iznosu od 14.000,00 kn uvećano za PDV, a koji račun je tužitelj u roku navedenom u računu podmirio. Tužitelj navedeni račun smatra nesumnjivim dokazom pravnog interesa, a što zbog povrede pravila postupka i izostanka pravilnog materijalnog pristupa predmetu u skladu s člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku, prvostupanjsko tijelo nije imalo u vidu. U prilog svojih navoda poziva se na načelo pravičnog postupka, pravo na "dobro pravosuđe", pravično suđenje u demokratskom društvu, koje nužno uključuje jednakost sredstava stranaka u postupku, odnosno obvezu suda da se svakoj strani u postupku pruži mogućnost iznošenja svojih razloga u uvjetima koji je ne stavljaju u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu. Nadalje, tužitelj smatra da načelo jednakosti sredstava, u smislu pravične ravnoteže među strankama (fair balance), nužno obuhvaća razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da, kao što je navedeno, niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, a da bi se predmetno spriječilo, postupak mora biti kontradiktoran, jer samo kontradiktoran postupak daje strankama mogućnost uvida te izražavanja svog mišljenja o stajalištima ili dokazima koje predlaže suprotna stranka. Tužitelj dalje prigovara i obrazloženju osporavanog rješenja, navodeći u bitnome da valjano obrazloženje po prirodi stvari predstavlja neophodnu pretpostavku odlučivanja, jer bez takvog obrazloženja nije moguće ocijeniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost osporene odluke. Obrazloženje odluke je za stranku važan dio odluke i prava na pravično suđenje, neovisno o tome da li je riječ o rješavanju složenije ili jednostavnije upravne stvari (bilo činjenično, bilo pravno), a u svakom slučaju, kada se po stranku, donosi negativna odluka. Dalje ističe kako je u skladu s načelom utvrđivanja materijalne istine, načelom pomoći stranci, načelom učinkovitosti i ekonomičnosti, prvostupanjsko tijelo bilo dužno u skladu s člankom 47. Zakona o općem upravnom postupku utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari. Stoga smatra da je u upravnom postupku pogrešno primijenjen članak 47. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i dokumentaciju na koje se poziva i prilaže uz tužbu, pa da po provedenom postupku poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja pa predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Sud je održao ročište za raspravu 17. veljače 2023. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. u svezi s člankom 37. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima). Zamjenik opunomoćenika tužitelja je na ročištu za raspravu izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi te dodatno naveo kako je predmetni ugovor o pravu građenja ostavljen na snazi konkludentnom radnjom Grada Pule koji je tužitelju ispostavio račun za pravo građenja, a koji račun je tužitelj platio.

6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li pravilno odbijen zahtjev tužitelja za izmjenom i dopunom građevinske dozvole, odnosno je li pravilno utvrđeno da tužitelj nije dostavio dokaz pravnog interesa za izdavanje rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema članku 108. stavku 2. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji) zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola investitor prilaže:

1. glavni projekt u elektroničkom obliku,

2. ispis glavnog projekta ovjeren od projektanata i glavnog projektanta ako je u njegovoj izradi sudjelovalo više projektanata,

3. iskaznicu, energetskih svojstava zgrade u elektroničkom obliku, potpisanu elektroničkim potpisom,

4. ispis Iskaznice energetskih svojstava zgrade ovjerene od projektanata i glavnog projektanta ako je u njezinoj izradi sudjelovalo više projektanata,

5. pisano izvješće o kontroli glavnog projekta, ako je kontrola propisana,

6. potvrdu o nostrifikaciji glavnog projekta, ako je projekt izrađen prema stranim propisima,

7. dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole,

8. dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom) ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor,

9. dokaz da je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost prijenosa dijela zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno dužnosti sklapanja ugovora o osnivanju služnosti provoza i/ili prolaza, propisane posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje, ako takva dužnost postoji.

8.1. Sukladno članku 109. stavku 1. Zakona o gradnji dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra se:

1. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi,

2. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom, na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja,

3. odluka nadležne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva ili pravo građenja,

4. ugovor o ortaštvu sklopljen s vlasnikom nekretnine čiji je cilj zajedničko građenje,

5. pisana suglasnost vlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine te suglasnost Republike Hrvatske, tijela nadležnog za upravljanje državnom imovinom, za nekretnine kojima Ministarstvo državne imovine upravlja temeljem članka 71. Zakona o upravljanju državnom imovinom (»Narodne novine«, br. 52/18.),

6. pisana suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investitor.

8.2. Prema članku 361. stavku. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: Zakon o kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak obveznim odnosima)

ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora (stavak 2.). Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor (stavak 3.) Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla (stavak 4.).

9. U postupku donošenja rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o gradnji kojima je uređeno izdavanje građevinske dozvole u skladu s člankom 125. stavkom 2. Zakona o gradnji. Stoga su upravna tijela u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja bila dužna utvrditi je li tužitelj uz podneseni zahtjev dostavio svu dokumentaciju sukladno članku 108. stavku 2. Zakona o gradnji te je li, između ostalog, dostavio dokaz pravnog interesa za izdavanje rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole u smislu članka 109. stavka 2. Zakona o gradnji.

9.1. Uvidom u članak 2. ugovora o osnivanju i prijenosu prava građenja, sklopljenom između Grada Pule-Pule (osnivača prava građenja) i A. R. k. d.o.o., ovdje tužitelja (kao nositelja prava građenja), od 15. ožujka 2018. utvrđeno je da nositelj prava građenja preuzima obvezu da na pravu građenja iz članka 1. ovog ugovora (k.č.br. . k.o. P.) u roku od 36 mjeseci od dana sklapanja ovog ugovora izgradi objekt - parkirališnu površinu sukladno UPU R. k. i Idejnom rješenju projekta parkirališta s oborinskom odvodnjom izrađenom od strane M. p. d.o.o. P., Broj projekta: 18/01/18. i za isti ishoduje uporabnu dozvolu, što se ugovara kao bitan sastojak ugovora u smislu odredbe iz članka 361. Zakona o obveznim odnosima.

9.2. Iz citiranog članka 361. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima slijedi da se ugovor raskida po samom zakonu kada je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, a dužnik ne ispuni obvezu u tom roku. Primjenjujući citirani članak na predmetnu upravnu stvar to je i prema shvaćanju ovog Suda u upravnom postupku pravilno utvrđeno da je ugovor o osnivanju i prijenosu prava građenja od 15. ožujka 2018. raskinut po samom zakonu. Ovo stoga što je člankom 2. predmetnog ugovora izričito i jasno ugovoreno da je ispunjenje ugovora u roku od 36 mjeseci (3 godine) bitan sastojak ugovora. U svezi s time valja reći kako tužitelj nije dokazao da je Grad Pula održao predmetni ugovor na snazi u skladu s člankom 361. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima pa da je tužitelj u tom smislu dostavio bilo kakav dokaz, primjerice obavijest Grada Pule da zahtjeva ispunjenje predmetnog ugovora.

9.3. Nadalje, tužitelj je u prilog svojih navoda o dokazu pravnog interesa dostavio račun iz kojeg proizlazi kako je tužitelj pozvan na plaćanje naknade za osnivanje i prijenos prava građenja za 2022. godinu. Međutim, prema shvaćanju ovog Suda dostavljeni račun se ne može smatrati dokazom pravnog interesa iz razloga što je člankom 109. stavkom 2. Zakona o gradnji taksativno propisano što se smatra dokazom pravnog interesa. Izdani račun nije jedan od zakonom propisanih dokaza pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole, odnosno donošenje rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole. Pri tome valja još ukazati tužitelju da je Sud uvidom u članak 1. ugovora o osnivanju i prijenosu prava građenja od 15. ožujka 2018. utvrdio da su poziv na broj navedeni u članku 1. predmetnog ugovora (HR68-7722- 95903460600) i poziv na broj navedeni u računu od 5. siječnja 2022. (HR24 7722- 51042-2201-1699) različiti pa Sud iz navedenog zaključuje da se dostavljeni račun ne odnosi na naknadu po osnovi predmetnog ugovora o osnivanju i prijenosu prava građenja. Iz navedenih razloga su ocijenjeni neosnovanima navodi tužitelja u tom dijelu.

9.4. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je predmetni zahvat, osim na k.č.br. . k.o. P., planiran i na k.č.br. . i . k.o. P.. U situaciji kada se zahvat, odnosno građenje planira na više katastarskih čestica investitor je već u upravnom postupku dužan dostaviti dokaz pravnog interesa za sve katastarske čestice na kojima je planirano građenje. Činjenica da je tužitelj uz tužbu dostavio neslužbenu kopiju zemljišnoknjižnog izvatka za k.č.br. . k.o. P. iz kojeg proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetne katastarske čestice nije od drugačijeg utjecaja na rješenje ove upravne stvari kraj činjenice da tužitelj u postupku pred upravnim tijelima nije dostavio dokaz pravnog interesa za planirani zahvat nad predmetnim katastarskim česticama jer nije dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo suprotno.

9.5. U tom smislu, čak i da je tužitelj u tijeku upravnog postupka dostavio dokaz pravnog interesa za k.č.br. . k.o. P. navedeno ne bi bilo od drugačijeg utjecaja na rješenje ove upravne stvari iz razloga što je tužitelj dužan sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 108. stavka 2. u svezi s člankom 109. stavkom 1. Zakona o gradnji dostaviti dokaz pravnog interesa za sve katastarske čestice na kojima je planiran zahvat.

9.6. U svezi tužbenih navoda koji se odnose na sudjelovanje tužitelja u upravnom postupku valja reći kako iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je tužitelj sudjelovao u postupku i istome je dana mogućnost izjašnjavanja o odlučnim činjenicama. Naime, tužitelj je pozvan zaključkom prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I- 361-03/21-01/000152, URBROJ: 2168/01-03-05-0466-21-0002 od 14. srpnja 2021. da dopuni svoj zahtjev za izdavanje rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole KLASA: UP/I-361-03/18-01/000189, URBROJ: 2168/01-03-05-0388-18-0003 od 14. srpnja 2021. te je istome određen rok od 30 dana za dostavu određene dokumentacije, između ostalog i dokaz pravnog interesa za k.č.br. ., k.č.br. . i k.č.br. ., sve k.o. P., uz upozorenje o posljedicama ne postupanja po navedenom zaključku (odbijanje zahtjeva sukladno članku 47. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku). Nadalje, iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je tužitelj zatražio produljenje roka za dostavljanje potrebne dokumentacije, a kojem zahtjevu je udovoljeno te je tužitelju dodijeljen rok od daljnjih 60 dana za dostavljanje zatražene dokumentacije (zaključak prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361-03/21-01/000152, URBROJ: 2168/01-04-0466-21-0004 od 23. kolovoza 2021.).

9.7. Pri tome valja dodatno navesti da izjašnjavanje tužitelja o odlučnim činjenicama nije od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari iz razloga što su upravna tijela mogla odlučiti o zahtjevu tužitelja, kao i dopuni istoga na temelju zahtjevu priložene dokumentacije i bez prethodnog izjašnjavanja tužitelja.

9.8. Nadalje tužitelj se neosnovano poziva na povredu članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku. Ovo stoga što je tužitelj dužan iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev sukladno članku 47. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku. Službena osoba prvostupanjskog tijela je postupila sukladno članku 47. stavku 2. i stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku, pozvala tužitelja da dopuni svoj zahtjev (dostavi dokumentaciju) te upozorila tužitelja da će zahtjev biti odbijen rješenjem ukoliko ista ne bude dostavljena. Dakle, iz navedenog slijedi kako je o zahtjevu tužitelja odlučeno pravilnom primjenom materijalnog prava budući da tužitelj uz podneseni zahtjev, a niti naknadno po pozivu prvostupanjskog tijela nije dostavio dokaz pravnog interesa u smislu članka 109. stavka 1. Zakona o gradnji, koji taksativno propisuje što se smatra dokazom pravnog interesa.

9.9. U tom smislu niti pozivanje tužitelja na sudsku praksu pobliže navedenu pod točkom 3.3. obrazloženja ove presude nije od drugačijeg utjecaja na rješenje ove upravne stvari.

9.10. U svezi navoda tužitelja koji se odnose na obrazloženje osporavanog rješenja valja reći kako je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku budući da sadrži jasne, argumentirane i valjane razloge na temelju kojih je odlučeno o žalbi tužitelja. Pri tome valja reći kako se obveza obrazlaganja odluke ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki žalbeni navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Dodatno se ukazuje kako u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, a na koji način je tuženik i postupio (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3566/22-2 od 31. siječnja 2023.).

9.11. Zaključno, a vezano uz nenavođenje odredbi Zakona o općem upravnom postupku i materijalnog propisa valja reći kako iz uvoda osporavanog rješenja proizlazi da se tuženik pozvao na članak 105. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku i članak 102. stavak 1. Zakona o gradnji, dok su u obrazloženju citirane mjerodavne odredbe Zakona o gradnji (članak 108. stavak 2. i članak 109. stavak 1.), kao i članak 361. Zakona o obveznim odnosima. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

9.12. Uzevši u obzir navedeno, po ocjeni ovog Suda nisu počinjene povrede odredaba upravnog postupka na koje upire tužitelj u tužbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a na koje je potom pravilno primijenjeno materijalno pravo.

11. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

12. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora za sastav tužbe i pristup ročištu, u ukupnom iznosu od 1.244,28 eur, međutim, kako je odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 22. veljače 2023.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja A. P. L., P.

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb