Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-449/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. sin M., iz L. O., OIB: …, zastupan u O. d. M. i p.“ j.t.d, iz Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa O. d. o. u Z., Građansko-upravno odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, posl.br. Pn-33/2018 od 23. ožujka 2022., u sjednici održanoj 22. veljače 2023.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o

I. Žalba tuženice se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, posl.br. Pn- 33/2018 od 23. ožujka 2022. u pobijanom dijelu – točkama I., II. i III. se:

a) potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke,

b) ukida u dijelu pod točkama II. i III. izreke i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj R. H., OIB: …, isplatiti tužitelju A. M. iz L. O., OIB: …, na ime pretrpljene neimovinske štete ukupan iznos od 280.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15.09.2016.g. do 31.12.2016.g po stopi od 7,88%, godišnje, od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, te od 01.01.2018.g. pa do isplate po stopi 7,09% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve do isplate i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženoj R. H., OIB: …, isplatiti tužitelju A. M. iz L. O., OIB: …, na ime pretrpljene imovinske štete zbog izmakle koristi - zarade, a za vrijeme boravka u pritvoru ukupan iznos od 108.630,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15.09.2016.g. do 31.12.2016.g po stopi od 7,88%, godišnje, od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, te od 01.01.2018.g. pa do isplate po stopi 7,09% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve do isplate i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženoj R. H. isplatiti tužitelju A. M. iz L. O., OIB: …, prouzročeni mu parnični trošak u iznosu od 76.136,00 kuna.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja A. M. da mu tužena R. H. naknadi parnični trošak preko iznosa od 76.736,00 kuna iz točke III. izreke a do zatraženog iznosa od 94.986,00 kuna."

2. Ovu presudu, pravovremeno i dopuštenom žalbom, u dijelu pod točkama I., II. i III. pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu ukinuti te istu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti (presuda se ne može istodobno ukinuti i preinačiti, opaska drugostupanjskog suda).

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale tužitelju zbog boravka u pritvoru uslijed optužbe da je počinio kazneno djelo ratnog zločin protiv civilnog stanovništva, od koje optužbe je pravomoćno oslobođen.

6. Nesporno je bilo da je tužitelj u pritvoru proveo, u dva navrata, prvi put 2001. – 2002., a drugi put 2007. – 2008., ukupno 639 dana te da je pravomoćno oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo zbog kojeg je bio pritvaran. U postupku mirnog rješenja spora tuženica je priznala tužitelju pravo na naknadu neimovinske štete ali ponuđena visina naknade za tužitelja nije bila prihvatljiva, dok su postojanje i visina imovinske štete bili sporni.

7. Prvostupanjski je sud proveo medicinsko vještačenje i saslušao svjedoke i tužitelja, te na temelju tako provedenih dokaza utvrdio da tužitelj boluje od PTSP-a, zbog čega kod njega postoji smanjenje životne aktivnosti od 20%, da je navedeno posljedica ne samo boravka u pritvoru, već i posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, u kojem je u vrijeme Oluje bio ročni vojnik od 18 godina, da je tijekom pritvaranja bio odvojen od svoje obitelji, male djece, zbog optužbi za kazneno djelo tijekom trajanja postupka, a nakon izlaska iz pritvora trpio je neugodnosti od okoline, pa i na radnom mjestu, u mesnici, u kojoj je počeo raditi još kad je imao 15 godina, u koju se na rad vratio odmah nakon prvog izlaska iz pritvora 2002., te ponovno i nakon drugog izlaska iz pritvora 2008. Zbog provokacija na poslu i raznih neugodnosti koje je doživljavao povukao se i otišao u mirovinu.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud, pozivajući se na praksu sudova u sličnim situacijama, prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u cijelosti, navodeći da je nesporno da je tužitelj kao mlada osoba od 26 godina (u vrijeme prvog pritvaranja), na početku životnog puta, pretrpio veliku štetu tako dugim neosnovanim lišenjem slobode što će ostaviti duboke i trajne rane i posljedice na njega i uvelike utjecati na kvalitetu njegova života.

8.1. Prvostupanjski je sud prihvatio u cijelosti i zahtjev za naknadom imovinske štete navodeći da bi, da nije došlo do ovakvog tijeka događaja, tužitelj mogao očekivati ostvarenje mjesečne zarade, te da je tužitelj uspio dokazati da bi to bila utužena svota, dakle 170,00 kuna za svaki od 639 dana provedenih u pritvoru, a sve prema podacima o prosječnoj isplaćenoj plaći NKV i KV radnika.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica, kada je u pitanju odluka o naknadi neimovinske štete (točka I. izreke). No, kada je u pitanju odluka o zahtjevu za naknadu imovinske štete, takva povreda je počinjena jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

9.1. Naime, s obzirom na nespornu dužinu trajanja pritvora zbog optužbe za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, od koje je tužitelj u konačnici pravomoćno oslobođen, a to je ukupno 639 dana, kao i posljedice koje je pritvaranje prouzročilo u odnosu na zdravstveno stanje tužitelja i utvrđeno smanjenje životne aktivnosti, uvažavajući dob tužitelja, činjenicu odvojenosti od obitelji (male djece), publicitet koji je to pritvaranje izazvalo, pa i činjenicu da pritvaranje nije bilo u kontinuitetu, već u dva navrata, prvi nešto više od godinu dana, a drugi put devet mjeseci, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je po ovom osnovu tužitelju dosudio 280.000,00 kuna pravične novčane naknade (članak 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu: ZOO)

9.2. Slijedom navedenog žalba se u ovom dijelu ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I.a) izreke na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

10. U pogledu naknade imovinske štete – izgubljene zarade za dane provedene u pritvoru, prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto bi tužitelj, da nije bio u pritvoru, ostvario zaradu za baš svaki dan i to u visini od 170,00 kuna, zašto bi taj iznos zarade bio u cijelosti izmakla korist, kako je uopće došao do ovog iznosa na temelju podataka o prosječno isplaćenoj plaći NKV i KV radnika, koje su različite i isplaćuju se za kalendarski mjesec koji obuhvaća i neradne dane, a posebno zašto bi tužiteljevu izgubljenu dobit uopće trebalo računati na temelju tih podataka, a ne na temelju podataka o prihodima koje je ostvarivao radeći na (istom) radnom mjestu na kojem je radio u vrijeme kada je bio pritvaran, posebice s obzirom da se na to radno mjesto i vratio nakon oba puštanja iz pritvora, a na što i žaliteljica ukazuje.

10.1. Stoga je u ovom dijelu pobijana odluka opterećena bitnom povredom iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, radi čega je u ovom dijelu valjalo odlučiti kao pod točkom. I.b) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

10.2. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano pod točkom 10. obrazloženja ove drugostupanjske odluke te donijeti novu, na zakonu utemeljenu, odluku. U nastavku postupka potrebno je povesti računa i o navodima žalbe kako je pobijanom odlukom propušteno odlučiti o svim zahtjevima tužitelja i zahtjevu tuženice za trošak (zbog povlačenja tužbenog zahtjeva) postavljenom na ročištu 26. siječnja 2022.

11. Kako odluka o troškovima ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, to je o troškovima odlučeno kao pod točkom I.b) te točkom II. izreke (članak 166. stavak 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 22. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi