- 1 -              Revd 3945/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3945/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P., iz Š., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik u Š., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-7/2022-2 od 8. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-178/2020-28 od 5. svibnja 2022., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice Republike Hrvatske u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice Republike Hrvatske u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovara na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-7/2022-2 od 8. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-178/2020-28 od 5. svibnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke osim u dijelu u pogledu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na plaće, te pod točkom II. izreke.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja pitanja za koje navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:

 

„1. Trebaju li sudovi obrazložiti zašto u cijelosti prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka nalazeći ga stručnim i nepristranim, ako je taj nalaz suprotan službenoj dokumentaciji tuženika, iskazima saslušanih svjedoka predloženih od strane tužitelja, posebno u slučaju kada sam vještak navodi da je prilikom izrade nalaza sam – proizvoljno odredio u koje vrijeme je unutar 24 sata tužitelj imao 8 sati odmora, a u kojem razdoblju je imao 8 sati prekovremenog rada?

 

2. Je li u skladu s izraženim pravnim shvaćanjem VSRH-a "da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno Kolektivnom ugovoru službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke", stav iznesen u cit. presudi i rješenju koji je rezultirao usvajanjem tužbenog zahtjeva, a koji se temelji na nalazu i mišljenju vještaka koje se ne temelji na dokazima i ne sadrži stvarno odrađene sate rada, već prekovremene sate proizvoljno određene od strane vještaka?

 

3. Trebaju li sudovi u sudskoj odluci koju temelje na iskazu i mišljenju vještaka, pored reproduciranja nalaza i mišljenja vještaka, iznijeti jasan i određen stav u odnosu na taj dokaz, te obrazložiti i činjeničnu i pravnu osnovu zbog koje se prihvaća nalaz i mišljenje vještaka?

 

4. Da li je tužitelj dužan dokazati postojanje i visinu svoje tražbine, a sud dati određen zadatak vještaku sukladno utvrđenim satima prekovremenog rada?

 

5. Da li u slučaju kada vještaku nije zadan precizan zadak isti može proizvoljno odrediti kada se obavlja prekovremeni rad, posebno ako je isto suprotno iskazima svjedoka?“.

 

2.1. Kao razloge važnosti navedenih pitanja tuženica se pozvala na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1127/13-2 od 11. svibnja 2016. i Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009., te na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3058/2021-2 od 14. prosinca 2021.

 

2.2. Nadalje, tuženica je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnijela sadržajno i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), navodeći da su sudovi u cijelosti arbitrarno donijeli odluku sukladno traženju tužitelja, neovisno o stvarno odrađenim i plaćenim satima rada, čime da je povrijeđeno pravo tuženice na pravično suđenje.

 

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio navedeni prijedlog tuženice odbaciti kao nedopušten, te traži trošak sastava odgovara na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

 

4. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, kao i određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, temeljem odredbe čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati da bi odgovor o nekom pravnom pitanju bilo važno za odluku u sporu te (naročito) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Postupajući po odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, postavljena pitanja nisu takva kakva je imala u vidu odredba čl. 385. st. 1. ZPP-a. Naime, navedena pitanja koja postavlja tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja i zaključaka drugostupanjskog suda, kao i isticanje prigovora glede bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa time ta pitanja koja postavlja tuženica nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

5.1. Osim toga, u odnosu na postavljena pitanja tuženica nije izložila odgovarajuće razloge važnosti. Navedeno stoga što odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3058/2021 od 14. prosinca 2021., na koju se tuženica pozvala kao razlog važnosti, nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a u ostalim odlukama (revizijskog suda Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009. i Revr-1127/13-2 od 11. svibnja 2016.) koje tuženica navodi kao razlog važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije niti izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno pravnom shvaćanju iz pobijane odluke.

 

6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

7. Nadalje, tuženica je u prijedlogu navela da joj je povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje.

 

7.1. Naime, odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

 

7.2. Međutim, s obzirom da tuženica država (iako ista može biti stranka u postupcima pred redovnim i specijaliziranim sudovima ustrojenim na temelju Zakona o sudovima), ne može isticati povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, jer po naravi stvari nije moguće da državi budu povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, to tuženica Republika Hrvatska nije ovlaštena na podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP (u tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske primjerice u odlukama broj U-III-2154/2007 od 5. studenoga 2009., U-III-1709/2009 od 5. ožujka 2013. i dr.).

 

7.3. Zbog navedenog je valjalo prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbaciti kao nedopušten na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

8. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 13. prosinca 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.