Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-429/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., M. p., zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u O., Građansko-upravnom odjelu, OIB: …, protiv tuženice Ž. K. iz Š., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv- 196/2019-11 od 27. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Ž. K. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-196/2019-11 od 27. rujna 2019. u dijelu pod toč. II/ i III/ izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. M. iz O. broj Ovrv-89/19 od 19. veljače 2019. godine.

II/ Temeljem Ugovora o zakupu klasa: 320-02/11-01/69 od 12. rujna 2011., nalaže se tuženiku Ž. K. iz Š., OIB: …, isplatiti tužitelju R. H., OIB …, M. p., na ime glavnog duga za zakup poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu za 2017. godinu iznos od 55.000,00 kuna, za 2018,. godinu iznos od 102.049,35 kn i za 2019. godinu iznos od 102.049,35 kn, sveukupno u iznosu od

259.098,70

kn

(slovima:

dvijestotinepedesetdevettisućadevedesetosamkunasedamdesetlipa), kao i naknaditi zakonske zatezne kamate obračunate na ranije dospjele iznose zakupnine koji nisu podmireni u roku dospijeća za razdoblje:

- od 8. rujna 2012. do 16. svibnja 2014. u iznosu od 20.656,54 kn,

- od 31. prosinca 2013. do 3. rujna 2015. u iznosu od 19.868,33 kn,

- od 31. prosinca 2014. do 3. rujna 2015. u iznosu od 7.920,04 kn,

- od 31. prosinca 2015. do 24. studenog 2017. u iznosu od 15.082,47 kn,

- od 31. prosinca 2016. do 31. siječnja 2019. u iznosu od 8.291,21 kn,

- od 31. prosinca 2017. do 31. siječnja 2019. u iznosu od 7.683,96 kn,

- od 31. prosinca 2018. do 31. siječnja 2019. u iznosu od 585,91 kn,

sveukupno u iznosu od 80.088,37 kn, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Ž. K. iz Š., OIB: …, naknaditi tužitelju R. H., OIB …, M. p. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.760,13 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II/ i III/ izreke (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer se presuda ne može ispitati stoga što je izreka iste nerazumljiva te proturječi razlozima presude koji su nejasni. Također, ostvarena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. istog Zakona jer je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Naime, u izreci pobijane presude navodi se da godišnja zakupnina predmetnih zemljišta iznosi 102.049,35 kn, dok se u obrazloženju presude navodi da je godišnja zakupnina 148.272,58 kn. Iz financijske kartice za zakup državnog zemljišta Općine M., koja se odnosi na tuženicu, proizlazi da je godišnje zaduženje tuženice 102.049,35 kn pa stoga nije jasno kako su u svom obrazloženju sud navodi da je godišnja zakupnina 148.272,58 kn. Pored toga, dosuđen je i iznos od 80.088,37 kn koji se navodno odnosi na zakonsku zateznu kamatu obračunatu na ranije dospjele iznose zakupnine koji nisu podmireni u roku dospijeća. Ovo unatoč tome što u rješenju o ovrsi ta tražbina nije obrazložena niti je utvrđeno na što se odnosi i kako je nastala, a niti je tuženici omogućeno da se u tom dijelu tužbenog zahtjeva izjasni što je imalo za posljedicu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku. Pogrešno je tužiteljica zatražila, a sud dosudio, dio tražbine koji se odnosi na obračunatu kamatu na koju je nakon toga dosuđena zatezna kamata. U svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženica je istakla da je tužiteljica računala zateznu kamatu od 8. rujna 2012., kao dana dospijeća zakupnine, iako je prema čl. 2. st. 2. Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu tuženica obvezna platiti godišnju zakupninu najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za svaku slijedeću godinu. Nadalje, obračun zateznih kamata nije u skladu s odredbom čl. 31. Zakona o obveznim odnosima. Kamate se ne mogu zahtijevati sve dok ne prestane glavno novčano potraživanje iz kojeg proizlaze zatezne kamate pa i onda kad su zatezne kamate obračunate i utužene u apsolutnom iznosu uz glavni dug, dok od dana tužbe na njih ne teku procesne kamate jer zatezne kamate i dalje teku na

glavno potraživanje. To, nadalje, znači da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Glede svoje tvrdnje tuženica je tijekom postupka predložila saslušanje svog supruga kao svjedoka te nje kao stranke i to na okolnost zašto je došlo do kašnjenja u plaćanju pojedinih obroka zakupnine što je vrlo bitno jer joj ne odgovara da plaća tako visoke kamate, a ima opravdani i važan razlog zbog kojeg je kasnila uplata pojedinog obroka zakupnine, a sud je taj dokazni prijedlog odbio bez obrazloženja. Naime, do neredovitog plaćanja obroka došlo je zbog štetnog događaja tj. obilne kiše tijekom svibnja i lipnja 2010. kada je pretrpjela štetu od koje se ni do danas nije oporavila stoga što joj je poplavljena najkvalitetnija zemlja te je radi toga vodila i sudski postupak protiv H. v.. Također, uputila je tužiteljici i zahtjev da je oslobodi plaćanja kamata na zakašnjele obroke, o čemu se ista nije očitovala. Predlaže da joj se obistini trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženice prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), jer iz spisa predmeta proizlazi da je na ročištu od 26. rujna 2019. (l.s. 32) tužiteljica postavila konačni tužbeni zahtjev prema podnesku od 26. rujna 2019. (l.s. 33), kao i da je tuženica u odnosu na taj podnesak navela da se protivi tako postavljenom tužbenom zahtjevu pa iz navedenog proizlazi da tuženici nije onemogućeno raspravljanje nezakonitim postupanjem prvostupanjskog suda.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalba tuženice, stoga što izreka prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nije nerazumljiva, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni radi čega prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitivati.

5.2. Nadalje, neosnovano tuženica tvrdi kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz. čl. 354. st. 2. toč 12. ZPP jer je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. istog Zakona, sudio u okviru konačno postavljenog tužbenog zahtjeva prema podnesku tužiteljice od 26. rujna 2019.

5.3. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

5.4. Stoga žalba tuženice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati iznos od 259.098,70 kn (34.388,31 EUR-a), na ime neplaćene zakupnine prema Ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu od 12. rujna 2011. za 2017., 2018. i 2019., kao i iznos od 80.088,37 kn (10.625,55 EUR-a) na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata izraženih u apsolutnom iznosu zbog zakašnjenja u plaćanju dospjelih iznosa zakupnine.

7. Neosnovano tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno naveo visinu zakupnine.

7.1. Naime, iz financijske kartice za tuženicu (l.s. 4) proizlazi da je ista uvedena u posjed samo dijela zakupljenih nekretnina pa da zakupnina iznosi 102.049,35 kn (13.544,28 EUR-a). Osim toga, u toj se kartici navodi iznos zakupnine prema Ugovoru o zakupu od 12. rujna 2011. i koja godišnje iznosi 148.272,58 kn (19.679,15 EUR-a), što je u skladu s čl. II. Ugovora.

7.2. Dakle, kako je neprijeporno tuženica uvedena u posjed samo dijela zakupljenog poljoprivrednog zemljišta to je sukladno toj odlučnoj okolnosti došlo do srazmjernog smanjenja iznosa godišnje zakupnine tako da ista iznosi 102.049,35 kn (13.544,28 EUR-a), a za koji iznos tužiteljica zadužuje tuženicu prema priloženoj financijskoj kartici te koji iznos godišnje zakupnine je predmet konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

8. Glede dospijeća utuženih iznosa navesti je da prema čl. II. alineja 2. Ugovoru o zakupu slijedi da je dan dospijeća godišnje zakupnine najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za svaku slijedeću godinu.

8.1. Pored toga, iz. čl. III. alineja 2. Ugovora o zakupu razvidno je da zakup počinje teći od dana uvođenja u posjed, a završava istekom 20 godina, odnosno najkasnije skidanjem usjeva za to vegetacijsko razdoblje.

8.2. U ovoj fazi postupka nije prijeporna činjenica da je tuženica uvedena u posjed dijela zakupljenog poljoprivrednog zemljišta 31. kolovoza 2012. radi čega je dospijeće prvog iznosa zakupnine bilo 8. rujna 2012. tj. sukladno čl. II. alineja 1. Ugovora o zakupu pa je neutemeljen žalbeni navod tuženice kako je dan dospijeća suprotan čl. II. alineja 2. Ugovora.

9. Neosnovan je i žalbeni navod tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 31. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) jer da na dospjele, a neisplaćene zakonske zatezne kamate ne teku zatezne kamate pa da se na neisplaćene kamate mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Ovo stoga što u konkretnom slučaju nisu ni zatražene tzv. procesne kamate već se konačno postavljeni tužbeni zahtjev sastoji od iznosa glavnog potraživanja (dužne zakupnine za 2017., 2018. i 2019.) te kamata izraženih u apsolutnom iznosu zbog zakašnjenja u plaćanju glavne tražbine.

9.1. Nadalje, prema recentnoj sudskoj praksi zatezne kamate se osamostaljuju tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine, međutim, to nije zapreka da vjerovnik tražbinu zateznih kamata obračuna u apsolutnom iznosu za određeno razdoblje od dospjelosti do određenog dana te da ih potražuje uz glavni dug (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7737/2014-2 od 27. listopada 2016.), a koje stajalište prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Konačno, prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazne prijedloge žaliteljice da se provede dokaz saslušanjem njezinog supruga i tuženice u svojstvu stranke jer iz raspravnog zapisnika od 2. rujna 2019. (l.s. 28) proizlazi da je parnični postupak radi naknade štete pokrenut od strane tuženice (tamo tužiteljice) pravomoćno okončan i tužbeni zahtjev odbijen pa u takvoj procesnoj situaciji nije bilo potrebe provoditi daljnje dokaze. Osim toga, tuženica tvrdi da je do neredovitog plaćanja zakupnine došlo zbog obilnih kiša tijekom svibnja i lipnja 2010. tj. prije nego je zaključen Ugovor o zakupu između parničnih stranaka.

11. Dakle, suprotno navodima tuženice prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 519. i 534. ZOO.

12. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. II/ i III/ izreke.

13. U nepobijanom dijelu pod toč. I/ izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

14. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

Zadar, 22. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović