Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-416/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. F. iz L., P. 36D, OIB: … zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici iz O., P. kralja P. K. 1/II, protiv tuženice K.J. H. iz O., U. J. 40, OIB: .., zastupane po punomoćnici S. H., odvjetnici iz O., I. G. 5, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-279/2020-12 od 11. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. F. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-279/2020-12 od 11. siječnja 2022. pod toč. I/ i II/ izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

»I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Ovr-1049/2019 od 30. prosinca 2019., kojom se radi naplate novčane tražbine tuženice, K.J. H., iz O., U. J.40, OIB …, u ukupnom iznosu od 56.200,00 kn, sa zateznim kamatama određuje ovrha na svim novčanim sredstvima tužitelja, B.F., iz L., P. 36 D, OIB …

Nalaže se tuženoj K.J. H., iz O., U. J.40, OIB …, da naknadi tužitelju B. F., iz L., P. 36 D, OIB …., parnični trošak u roku od 15 dana, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate i to kamatu u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama.",

kao n e o s n o v a n.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

III/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom troška, tuženik se odbija.«

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I/ i II/ izreke, kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe, žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda u pobijanim dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je tuženica podnijela prijedlog za ovrhu na temelju potvrde o pozajmici kao ovršne isprave. Osporava da bi mu tuženica pozajmila navedeni iznos i u svom iskazu logično i životno navodi razloge sačinjavanja navedene potvrde, kao i da u vrijeme sačinjenja iste nije bio zaposlenik TD HB P. d.o.o. kojeg je direktor suprug tuženice, već da je bio zaposlenik A.D. d.o.o. Nakon sastavljanja pozajmice od studenog 2012. pa do 2014. da je bio zaposlenik TD HB P. d.o.o. Cijelo to vrijeme niti tuženica niti njezin suprug nisu mu se obraćali za eventualni povrat pozajmice, kao ni u vrijeme do podnošenja prijedloga za ovrhu. Tužitelj je predložio pribavu podataka o stanju i prometu računa tuženice o kojem prijedlogu sud nije odlučio te je nakon saslušanja tužitelja i osporavanja činjenice datuma zaposlenja u TD HB P. d.o.o. predloženo i saslušanje svjedoka Z. Z. koji je bio tehnički direktor te firme, a ujedno i svjedok pozajmice, koji dokazni prijedlog je sud odbio. Tijekom postupka tužitelj je predočio sudu i potvrdu izdanu od HZMO, PS Osijek od 22. prosinca 2021. koju je ishodio po dolasku iz Njemačke, a iz koje je razvidno da je sve do 31. listopada 2012. imao zasnovan radni odnos u zadruzi A.D.. Kako je pripremno ročište bilo zaključeno, to je sud odbio izvršiti uvid u navedenu potvrdu, smatrajući da se radi o novom dokazu. Nije točno da se radi o novom dokazu, već se radi o dokazu kojim se potvrđuje iskaz i činjenice iznesene od strane tužitelja, koji je dokazao da u vrijeme navodne pozajmice nije bio zaposlenik TD HB P. d.o.o. pa da time iskazi tuženice i saslušanog svjedoka nisu istiniti. Tek u vrijeme solemnizacije pozajmice tj. od 1. studenoga 2012. tužitelj zasniva radni odnos u TD HB P. d.o.o. što ima značiti da ga tuženica nije poznavala niti mu je mogla predati iznos pozajmice. Iz iskaza tuženice proizlazi da potvrda o pozajmici ne odgovara stvarnom stanju stvari jer je istakla da je novac pozajmila nekoliko dana prije nego što je sačinjena potvrda, dok se u potvrdi navodi da su stranke suglasne da je pozajmica predana odmah i da je prilikom potpisa potvrde novčani iznos naznačen u čl. 1. predan primatelju pozajmice. Tuženica ističe da je potvrdu sačinio odvjetnik koji je kvalificirana i stručna osoba, radi čega se postavlja pitanje zašto se u potvrdi navodi da je novac predan prilikom potpisa potvrde, a ne datum kada je novac stvarno predan. Teret dokaza je na tuženici, koja nije dokazala da je do pozajmljivanja stvarno došlo niti je predložila dokaze. Pored toga, iskaz supruga tuženice ne može se prihvatiti kao relevantan jer isti ne zna je li tuženica tužitelju pozajmila svoj novac, zajednički novac ili pak novac trgovačkog društva. U to vrijeme tuženica je bila zaposlena u Policijskoj postaji u Dalju, pa je malo vjerojatno da bi ista, s obzirom na svoju plaću, mogla posuditi sporni iznos nepoznatoj osobi. Postupajući na taj način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22), jer izreka presude u pobijanom dijelu nije nerazumljiva, u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni što znači da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

5.2. Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1049/2019 od 30. prosinca 2019. radi naplate novčane tražbine u visini od 56.200,00 kn (7.459,02 EUR-a).

7. Prvostupanjski sud, na temelju navoda stranaka i ocjenom provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP, utvrđuje da u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl.50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ) jer da Potvrda o pozajmici od 30. listopada 2012., koja sadrži klauzulu ovršnosti, predstavlja valjanu ovršnu ispravu iz čl. 23. st.1 toč. 5. OZ. Nadalje, da se dio iskaza tužitelja u kojem govori da do pozajmljivanja iznosa od 56.200,00 kn nije došlo ne može prihvatiti , kao i u dijelu kada tužitelj navodi da taj iznos zapravo predstavlja naknadu štete koju od njega potražuje njegov nekadašnji poslodavac. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj potpisao navedenu pozajmicu, da se radi o solemniziranoj ispravi te da isti nikada nije pokrenuo bilo kakav postupak radi osporavanja valjanosti tog pravnog posla slijedom čega je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan što tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

9. Prvenstveno je ukazati prvostupanjskom sudu da se pitanje ništetnosti pojedinog pravnog posla može rješavati i kao prethodno pitanje te da posljedično tome zainteresirana osoba glede toga ne mora pokrenuti poseban parnični postupak.

10. U odnosu na tezu tužitelja kako je Potvrda o pozajmici prividan ugovor, ovaj drugostupanjski sud nalazi da tome ne bi bilo tako.

10.1. Naime, čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

10.2. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (čl. 285. st. 2. ZOO).

10.3. Pravilnim tumačenjem prethodno navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su i simulirani i disimulirani pravni posao zaključeni između istih ugovornih strana.

10.4. Suprotno tome, u ovom konkretnom slučaju tužitelj ističe da iznos naveden u Potvrdi o pozajmici (koji pravni posao je zaključen između parničnih stranaka) zapravo predstavlja regres naknade štete koji iznos od njega potražuje njegov bivši poslodavac (dakle radi se o eventualnom potraživanju između tužitelja i treće osobe) pa kako postoji svjesni nesklad između volje i očitovanja stranaka da se radi o prividnom ugovoru koji po odredbi čl. 285. st. 1. ZOO to isti nema učinka među strankama.

10.5. Dakle, iz navedenog proizlazi da su u pogledu Potvrde o pozajmici sudionici tog pravnog posla tužitelj i tuženica, dok su u pogledu regresnog potraživanja sudionici tužitelj i njegov prijašnji poslodavac što znači da ne postoji subjektivni identitet u ta dva pravna odnosa.

10.6. Pored toga, Potvrda o pozajmici predstavlja ugovor u smislu odredbe čl. 499. ZOO. S druge strane, odnos između tužitelja i njegovog prijašnjeg poslodavca predstavlja izvanugovorni obvezni odnos iz čl. 1045. ZOO. Stoga, u situaciji kada ne postoje simulirani i disimulirani ugovor već ugovor i izvanugovorni obveznopravni odnos tada ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 285. ZOO.

11. Posljedično tome, žalbeni navodi tužitelja u pravcu toga do kada je bio zaposlen kod ranijeg poslodavca, kao i da sud nije proveo dokaze koje je predlagao te je li novac predan ranije ili na dan solemnizacije, kao i da li je tuženicu poznavao ranije ili ne nisu pravno odlučni.

12. Kako je između parničnih stranaka zaključen solemnizirani ugovor o zajmu te kako ne slijedi da su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ to je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2 ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem - čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

13. U nepobijanom dijelu pod toč.III/ izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

14. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st 1. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

Zadar, 22. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović