Poslovni broj: Usž-3269/2022-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Ž. T. iz S., koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz odvjetničkog društva S. & Đ. j.t.d. iz S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14UsIzs-114/20-10 od 19. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14UsIzs-114/20-10 od 19. travnja 2022.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14UsIzs-114/20-10 od 19. travnja 2022., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/20-01/653, URBROJ: 338-01-06-05-20-02 od 7. rujna 2020. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/20-01/653, URBROJ: 338-01-06-05-20-02 od 7. rujna 2020., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., KLASA: UP/I-502-03/19- 02/431, URBROJ: 338-17-02-01-20-23 od 10. srpnja 2020.
3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev za priznavanjem prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu za dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji S13.4 i F43.0 zadobivene dana 12. travnja 2019. (dopunske dijagnoze).
4. Tužiteljica pobija presudu zbog bitne povrede sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, dalje: ZUS). U žalbi ponavlja navode iz tužbe i, u bitnome, tvrdi da je trebalo udovoljiti njenom zahtjevu budući da upravni sudovi nisu vezani utvrđenjima iz prekršajnog postupka te se poziva na stavove Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Ustavnog suda Republike Hrvatske, a sve s obzirom da je prekršajni postupak sumaran, u njemu (osim u iznimnom slučajevima) nema prava na žalbu te su smanjena jamstva prava na obranu, a sve je usmjereno na usko utvrđivanje postojanja prekršaja. Ističe da u predmetnom događaju nema nikakve odgovornosti tužiteljice s obzirom na to da je prelazila cestu u trenutku dok je parkirano vozilo bilo u mirovanju te su u tom trenutku bili ispunjeni uvjeti za siguran prelazak kolnika. Odredba članka 67. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon) nema u vidu situaciju u kojoj vozač kombi vozila, očito ne primjenjujući dužnu pažnju, bezobzirno obara pješakinju, a sada se toj pješakinji uskraćuju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog navodno njezinog doprinosa. Navodi da je prvostupanjski sud propustio samostalno utvrditi činjenice relevantne za presuđenje, te da predmetna ozljeda nije nastala zbog ponašanja tužiteljice već zbog ponašanja vozača čije ponašanje je onaj osnovni uzrok, pokretač kauzalnog niza, a ponašanje tužiteljice je samo doprinos. Nastavno, navodi da je u istoj upravnoj stvari vezano uz isti događaj već donesena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIzs-63/2020 od 19. listopada 2020. a u kojoj je sud izrazio shvaćanje da utvrđena odgovornost tužiteljice u prekršajnom postupku ne znači nužno da ne postoji razlog za nepriznavanje ozljede na radu. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi upravnu stvar te potražuje trošak sastava žalbe.
5. Tuženik se protivi razlozima žalbe. Predlaže odbiti žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud nije utvrdio osnovanim žalbeni razlog zbog kojeg tužiteljica pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode, a naveo je i razloge zbog čega je odbio izvesti dokaze koje je predložio tužitelj.
9. Odluke javnopravnih tijela, zasnivaju se, u bitnome, na utvrđenju da je tužiteljica svojim skrivljenim ponašanjem prouzročila prometnu nesreću u kojoj je zadobila ozljedu, čime su ispunjeni uvjeti iz članka 67. točke 1. Zakona da joj se zadobivena ozljeda ne prizna ozljedom na radu.
10. U prosuđivanju izvedenih dokaza, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
11. Naime, i ovaj Sud smatra da krivnja osiguranika u nastanku ozljede predstavlja, pored drugih razloga (nesavjesnost i neodgovornost), razlog da se ta ozljeda ne prizna ozljedom na radu u smislu članka 67. točka 1. Zakona. U konkretnom slučaju, tužiteljica je, pored drugog sudionika u prometu (vozača motornog vozila), pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp- P-3376/19 od 14. listopada 2019. proglašena krivom zbog počinjenja prekršaja iz članka 129. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama „Narodne novine“ 107/07, 48/10, 74/11, 80/12, 158/13, 92/14, 64/15, i 108/17) te izazivanje prometne nesreće. Stoga, nije odlučno čija je radnja u uzročnoj vezi s nastankom ozljede. Odlučno je da su tužiteljica i vozač motornog vozila svojim radnjama uzrokovali nastanak prometne nezgode te da je predmetna ozljeda posljedica te prometne nezgode. Usto, Zakon nije uredio mogućnost djelomičnog priznavanja ozljede na radu u slučaju sukrivnje odnosno kada je ozljeda posljedica prometne nezgode koju su uzrokovali oba sudionika prometne nesreće, kao što je to u slučaju naknade štete prema Zakonu o obveznim odnosima, zbog toga stajališta iz presuda na koje se poziva tužiteljica nisu primjenjiva u ovoj upravnoj stvari.
12. Sud zbog toga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
13. Slijedom izloženog, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
14. Tužiteljica nije uspjela u sporu, stoga je Sud temeljem članaka 79. stavka 4. ZUS-a odbio njen zahtjev za naknadu troškova spora (točka II. izreke).
U Zagrebu 22. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić – Babić, v.r.
