REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 7 UsI-1277/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić, u upravnom sporu tužitelja L. p. t. d.o.o., M. L., , kojeg zastupaju opunomoćenici iz O. d. V. & P. d.o.o., R., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe H c d.o.o., Z, radi izvlaštenja, 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-943-04/19- 01/444, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 5. listopada 2022. i rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Mali Lošinj KLASA: UP/I-943-04/18-01/360, URBROJ: 2170-11- 02/5-19-6 od 26. lipnja 2019.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Mali Lošinj KLASA: UP/I-943-04/18-01/360, URBROJ: 2170-11-02/5-19-6 od 26. lipnja 2019. prihvaćen je prijedlog Hrvatskih cesta d.o.o., ovdje zainteresirane osobe, radi potpunog izvlaštenja nekretnine k.č.br… k.o. N., u vlasništvu trgovačkog društva L. p., ovdje tužitelja, radi obnove državne ceste D- 100, dionica Osor-Nerezine, a tužitelju je određena naknada za izvlaštenje u iznosu od 18.165,10 kn.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-943-04/19-01/444, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 5. listopada 2022. odbio.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja, iz istih razloga zbog kojih je pobijao prvostupanjsko rješenje u žalbenom postupku. U tužbi u bitnom navodi da je Republika Hrvatska osnivač i jedini član društva Hrvatske ceste d.o.o., koje su korisnik izvlaštenja, te da je Republika Hrvatska zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina k.č.br… ., … i …, koje se nalaze u istoj zoni te su iste namjene i približno iste vrijednosti kao i nekretnina koja je predmet izvlaštenja, pa da mu je stoga na ime naknade za izvlaštenje trebalo dati u vlasništvo neku od navedenih nekretnina. Pritom se poziva na odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade i članka 36. Zakona o cestama, prema kojima se vlasniku izvlaštenih nekretnina umjesto novčane naknade može dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina. Napominje kako su mu nekretnine za koje je predložio da mu se daju u vlasništvo neophodne za objedinjavanje tehnološke cjeline kampa te učinkovito gospodarsko korištenje kampa, što da je u konačnici u interesu za sudionike predmetnog postupka. Nadalje navodi da naknada za izvlaštenje nije određena na pravilan način, jer da vještak graditeljske struke nije uzeo u obzir ukupnu površinu nekretnine koja je predmet izvlaštenja, odnosno da nije uzeo u obzir asfaltirani dio nekretnine. Također navodi da mu suprotno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, odnosno izjašnjavanje o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnima za rješenje stvari. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi osporeno rješenje.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. U osporenom u rješenju u bitnom navodi da su sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o cestama i Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade Hrvatske ceste kao korisnik izvlaštenja obveznik plaćanja naknade te da stoga nije bilo osnove da se tužitelju u vlasništvo predaju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske.

5. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu u bitnom pridružuje navodima tuženika i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

6. Sud je održao ročište za raspravu 21. prosinca 2021., na koje su pristupili tužitelj i zainteresirane osobe, a kako je tuženik uredno pozvan, Sud je ne našavši razloga za odgodu, ročište održao u njegovom odsustvu.

6.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi, te predložio da se, ukoliko to Sud smatra potrebnim, provede očevid na licu mjesta i sasluša zakonski zastupnik tužitelja.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. 8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: Zakon o izvlaštenju i određivanju naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se u novcu u visini naknade)

tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema tom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

9.1. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se iznimno, naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine čija vrijednost odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, kojom se prijašnjem vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu, kada korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

10. Nadalje, člankom 36. stavkom 5. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) propisano je da vlasnik izvlaštene nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta ima pravo na novčanu naknadu sukladno zakonu kojim je uređeno izvlaštenje, a može mu se umjesto novčane naknade dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina.

11. Sukladno citiranim odredbama članka 46. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade i članka 36. Zakona o cestama u postupku izvlaštenja radi građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta naknada za izvlaštenje određuje se u prvom redu u novcu, a iznimno se može umjesto novčane naknade dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina kada korisnik izvlaštenja staklom nekretninom raspolaže.

12. Stoga, budući da u konkretnom slučaju korisnik izvlaštenja Hrvatske ceste d.o.o. ne raspolaže nekretninama na koje ukazuje tužitelj, već su te nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, koja je doduše osnivač i vlasnik Hrvatskih cesta d.o.o., ali je to ipak različit subjekt od korisnika izvlaštenja, prema shvaćanju Suda, sukladno citiranim odredbama, nije postojala obveza, a niti su za to bile ispunjene pretpostavke, da se naknada odredi davanjem u vlasništvo predmetnih nekretnina, nego je prvostupanjsko tijelo naknadu pravilno odredilo u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje. Osim toga, kao što je navedeno, citiranim odredbama je propisano da se naknada iznimno može, a ne da se mora, odrediti davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine. Pritom se tužitelju ukazuje da u svrhu rješavanja imovinskopravnih odnosa radi objedinjavanja tehnološke cjeline kampa i učinkovitog gospodarskog korištenja kampa može ili je mogao pokrenuti postupak po Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 50/20), koji je radi toga i donesen.

13. Nadalje, u odnosu na tužbene navode da naknada za izvlaštenje nije određena na pravilan način, jer da vještak graditeljske struke nije uzeo u obzir asfaltirani dio nekretnine, prvostupanjsko tijelu je u obrazloženju svog rješenja obrazložilo da taj dio nekretnine nije uzet u obzir iz razloga što taj dio u naravi čini dio javne ceste, koji je sukladno odredbi članka 126. Zakona o cestama vlasništvo Republike Hrvatske, koje obrazloženje ovaj Sud ocjenjuje zakonitim, dok tužitelj u tužbi u odnosu na te okolnosti nije iznio nikakve nove navode koje već nije iznio i u prvostupanjskom postupku.

14. Nadalje je uvidom u spis predmeta upravnog postupka sud utvrdio da je tužitelj pozvan na usmenu raspravu radi utvrđivanja činjenica i okolnosti potrebnih za određivanje naknade za predmetnu nekretninu, stoga su neosnovani tužbeni navodi da mu u smislu odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09) nije omogućeno sudjelovanje te očitovanje o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

16. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora za sastav tužbe i pristup ročištu, za svaku radnju po 250 bodova, međutim, kako je odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 22. veljače 2023.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).