REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 78 Pž-2068/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STANOING d.o.o., Juraja Habdelića 4, Varaždin, OIB 21611439134, kojeg zastupa punomoćnik Goran Ficko, odvjetnik iz Varaždina, J. Habdelića 4, protiv tuženika ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Podravska 7, Varaždin, OIB 68289504926, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik iz Varaždina, Ankice Opolski 2, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-13/2021-19 od 22. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-13/2021-19 od 22. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-13/2021-19 od 22. ožujka 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom (točka I. izreke), te je odlučeno o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako tijekom postupka tužitelj nije dokazao da tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika, kao niti da bi ispunjenje tražbine bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenica koje su nastale u vrijeme kada ih ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe ovrha (čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje u tekstu: OZ).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavlja navode izrečene tijekom postupka, odnosno da isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, kako tužitelj nije bio stranka Sporazuma te navode o postojanju postupka predstečajne nagodbe koja se vodi nad tužiteljem koja sprječava provođenje ovrhe nad tužiteljem. Smatra kako sud nije odlučio o provođenju knjigovodstveno- financijskog vještačenja te u obrazloženju presude nije naveo koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio, a nije se pozvao niti na odredbe materijalnog prava. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a posebno ne bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj. Naime, prvostupanjski je sud dao valjano obrazloženje svojih stavova, a činjenica da se žalitelj s takvim obrazloženjem ne slaže sama po sebi ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje žalitelj.
7. Temeljem odredbe čl. 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev, a žalitelj neosnovano tvrdi kako mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, zbog toga što prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze. Odbijanje suda da provede određeni dokaz samo po sebi ne predstavlja onemogućavanje stranke u raspravljanju pred sudom iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime, prema toj odredbi, stranka se može onemogućiti da raspravlja pred sudom samo nezakonitim postupanjem suda, a ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je sa njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a.
8. Prvostupanjski je sud zaključio glavnu raspravu na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. veljače 2022., nakon što su punomoćnici parničnih strana izjavili kako nemaju ništa drugo za iznijeti te predložili zaključenje glavne rasprave, a iz isprava u spisu nije vidljivo da bi tužitelj uopće predložio provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja prije zaključenja prethodnog postupka.
9. Stoga je prvostupanjski sud odluku pravilno donio primjenom odredbi čl. 219. i 221.a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja.
10. U odnosu na žalbeni navodi kako ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, valja ukazati kako se radi o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 2. OZ-a, zbog kojega tužitelj nije bio upućen u parnicu, pa isti nije niti mogao biti predmetom ispitivanja u ovom postupku.
11. Rješenjem o upućivanju u parnicu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-369/2019 tužitelj je upućen u parnicu iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. OZ-a, odnosno zbog tvrdnje kako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a), te zbog tvrdnje kako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave zbog pokrenutog postupka predstečajne nagodbe (čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a).
12. Uvidom u priloženu presliku spisa Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-369/2019 prvostupanjski je sud utvrdio da je ovrha na nekretnini koja je predmet ovog spora određena povodom prijedloga ZAGORJE-TEHNOBETON d.d. podnesenog tom sudu 1. srpnja 2019. protiv Stanoing d.o.o. Prijedlog za ovrhu podnesen je temeljem Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama sklopljenog 14. lipnja 2012. između tuženika i Hrvatske poštanske banke d.d., a u tom je prijedlogu navedeno da je ovrhovoditelj ZAGORJE-TEHNOBETON d.d. kao jamac platac podmirio po tom sporazumu u cijelosti obvezu ovršenika po Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 20-108/2011 prema Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., koja je bila osigurana založnim pravom u korist banke za iznos od 14.155.000,00 kn s kamatama i sporednim tražbinama. Dalje je navedeno da ZAGORJE-TEHNOBETON d.d. prema Stanoing d.o.o. ima temeljem navedenog tražbinu u iznosu od 6.995.990,63 kn.
13. Uvidom u Sporazum o međusobnim pravima i obvezama od 14. lipnja 2012. (u daljem tekstu: Sporazum) sklopljenog između tuženika i Hrvatske poštanske banke d.d. prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik, kao jamac platac, stekao pravo namirenja tražbine od 14.155.000,00 kn od tužitelja, kao i da je na tuženika preneseno založno pravo na predmetnoj nekretnini kao i drugi instrumenti osiguranja iz Sporazuma br. 129/11 o zasnivanju založnog prava na nekretnine i od 29. srpnja 2011. sklopljenog između HPB d.d. kao vjerovnika i STANOING d.o.o. kao glavnog dužnika, s ovršnom klauzulom. Sporazum o međusobnim pravima i obvezama od 14. lipnja 2012. potvrđen od strane javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina, 26. lipnja 2012.
14. Nesporno je da tužitelj nije bio stranka koja je sudjelovala u sklapanju Sporazuma između tuženika i Hrvatske poštanske banke d.d., no kako je tim sporazumom na tuženika, kao jamca platca koji je podmirio obvezu glavnog dužnika, prenesena tražbina HPB d.d. prema tužitelju kao glavnom dužniku, tužitelj nije niti trebao biti stranka u tom Sporazumu.
15. Prema odredbi čl. 31. st. 1. OZ-a ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. U ovom konkretnom slučaju tuženik, kao ovrhovoditelj, svoje je pravo na naplatu temeljem ovršne isprave - Sporazuma br. 129/11 o zasnivanju založnog prava na nekretnine s klauzulom ovršnosti od 29. srpnja 2011. sklopljenog između HPB d.d. kao vjerovnika i STANOING d.o.o. - dokazao privatnom ispravom potvrđenom od strane javnog bilježnika, odnosno Sporazumom o međusobnim pravima i obvezama od 14. lipnja 2012. kojim je na njega prenesena tražbina.
16. Dakle, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je tuženik, kao ovrhovoditelj, bio ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu protiv ovršenika te nije ostvaren razlog nedopuštenosti ovrhe iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a.
17. Nadalje, u odnosu na razlog za upućivanje u parnicu iz čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a, nije sporno kako je nad tužiteljem, u srpnju 2013., pokrenut postupak predstečajne nagodbe po odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15; dalje: ZFPPN).
18. U odnosu na ovu činjenicu prvostupanjski sud pravilno ukazuje kako prema čl. 71. st. 2. ZFPPN-a postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo odvojenog namirenja razlučnih vjerovnika, kao i da tijekom postupka nije dostavljen dokaz da bi se tuženik odrekao prava na odvojeno namirenje u postupku predstečajne nagodbe u smislu čl. 59. ZFPPN-a.
19. Žalitelj ne obrazlaže razloge zbog kojih bi smatrao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na dosuđene troškove postupka, a to drugostupanjski sud ne ispituje po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
20. Slijedom navedenog, navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, zbog čega je žalba odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 22. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
