REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4138/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. O., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. v., ..., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1784/2021-2 od 17. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6452/2020-17 od 28. svibnja 2021., u sjednici održanoj 22. veljače 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu četiri pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj je predložio ovome sudu da ga odbaci i tuženika obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. U ovom postupku tužitelj zahtjev za isplatu temelji na odredbama Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo koji je u primjeni od 2003. (dalje: KU/03) i Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih voda koji je u primjeni od 2018. (dalje: KU/18). Nižestupanjski sudovi taj su zahtjev prihvatili pozivom na odredbe čl. 59. st.

1. KU/03 i čl. 63. st. 1. KU/18, uz obrazloženje da stranke nisu ugovorile adekvatno umanjenje mjesečnog iznosa prijevozne karte ovisno o broju odrađenih dana u mjesecu, niti je tuženik dokazao da tužitelj nije dolazio na posao u mjesecima za koje mu je tuženik uskratio isplatu troškova prijevoza.

5. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja tuženik se pozvao na odluke ovog suda poslovni broj Rev 1367/01-2, Revr 668/17-2, Revr 72/17-2, Revr 841/12-2, Revr 442/07-2, Revr 441/07-2, Revr 404/12-2, Rev 1654/00-2, Revr 820/06-2, Rev 2672/1994-2, Rev 2672/1994, Revr 465/09-2), ustvrdivši kako pobijana odluka odstupa od prakse ovogasuda kao i da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, pri čemu se poziva na odluku Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 1486/10.

Tuženik pritom zanemaruje da su navedene odluke donesene u činjeničnim i pravnim situacijama različitima od predmetne, u kojima za ocjenu pripada li radniku pravo na naknadu mjesečnih troškova prijevoza puni iznos ako radnik nije radio sve radne dane u jednom mjesecu, te pravo poslodavca da umanji naknadu troškova prijevoza razmjerno danima u kojima radnik nije radio, nisu primjenjene odredbe čl. 59. st. 1. KU/03 i čl. 63. st. 1. KU/18, kao što je to u konkretnom slučaju, već odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost iz zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 3/97), Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (Narodne novine br. 141/04 i 22/05), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 3/02, 92/04 i 93/08) i Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo (Narodne novine br. 47/92), u kojima je to pravo drugačije uređeno, radi čega nema nepodudarnosti u izraženim shvaćanjima.

6. Stoga u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u t. I. izreke.

7. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog (t. II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o njemu (čl. 154. st. 1. ZPP).

Zagreb, 22. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.