Pr-16/19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB:…, iz T., zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu L.- V. &

p., odvjetnicima u S., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po ODO, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave,

zaključene dana 23. studenog 2022. u nazočnosti tužitelja sa punomoćnikom te punomoćnika tuženika, a po objavi presude dana 22. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 643,12 eura / 4.845,64 kuna, uz zakonske zatezne kamate, i to:

- na iznos od 12,10 eura/ 91,19 kn počev od 15.12.2013.godine

- na iznos od 26,16 eura/ 197,11 kn počev od 15.01.2014.godine

- na iznos od 22,45 eura/169,20 kn počev od 15.02.2014.godine

- na iznos od 10,29 eura /77,55 kn počev od 15.03.2014.godine

- na iznos od 15,16 eura /114,27 kn počev od 15.04.2014.godine

- na iznos od 4,14 eura /31,21 kn počev od 15.05.2014.godine

- na iznos od 8,86 eura /66,78 kn počev od 15.06.2014.godine

- na iznos od 10,97 eura /82,70 kn počev od 15.07.2014.godine

- na iznos od 19,77 eura /148,97 kn počev od 15.08.2014.godine

- na iznos od 14,87 eura /112,09 kn počev od 15.09.2014.godine

- na iznos od 4,45 eura/ 33,58 kn počev od 15.10.2014.godine

- na iznos od 13,28 eura/100,08 kn počev od 15.11.2015.godine

- na iznos od 15,43 eura/116,26 kn počev od 15.12.2015.godine

- na iznos od 11,22eura/ 84,60 kn počev od 15.01.2015.godine

- na iznos od 12,57 eura /94,73 kn počev od 15.02.2015.godine

- na iznos od 12,20 eura /91,93 kn počev od 15.03.2015.godine

- na iznos od 11,47 eura /86,47 kn počev od 15.04.2015.godine

- na iznos od 9,92 eura /74,77 kn počev od 15.05.2015.godine

- na iznos od 17,00 eura/128,11 kn počev od 15.06.2015.godine

- na iznos od 16,56 eura/124,81 kn počev od 15.07.2015.godine

- na iznos od 20,14 eura/151,75 kn počev od 15.08.2015.godine

- na iznos od 19,59 eura /147,66 kn počev od 15.09.2015.godine

- na iznos od 13,52 eura/101,89 kn počev od 15.10.2015.godine

- na iznos od 10,05 eura/75,74kn počev od 15.11.2015.godine

- na iznos od 10,64 eura /80,21kn počev od 15.12.2015.godine

- na iznos od 14,15 eura/106.66kn počev od 15.01.2016.godine

- na iznos od 5,68 eura/42,84 kn počev od 15.02.2016.godine

- na iznos od 9,66 eura/72,82 kn počev od 15.03.2016.godine

- na iznos od 4,81 eura/36,28 kn počev od 15.04.2016.godine

- na iznos od 12,45 eura/93,86 kn počev od 15.05.2016.godine

- na iznos od 9,91eura/74,73 kn počev od 15.07.2016.godine

- na iznos od 12,67 eura/95,47 kn počev od 15.08.2016.godine

- na iznos od 4,68 eura /35,27 kn počev od 15.10.2016.godine

- na iznos od 16,09 eura/121,27 kn počev od 15.11.2016.godine

- na iznos od 4,65 eura /35,11 kn počev od 15.12.2016.godine

- na iznos od 13,50 eura /101,72 kn počev od 15.01.2017.godine

- na iznos od 10,55 eura/79,51 kn počev od 15.03.2017.godine

- na iznos od 9,22 eura /69,54 kn počev od 15.04.2017.godine

- na iznos od 15,46 eura /116,55 kn počev od 15.05.2017.godine

- na iznos od 11,68 eura /88,11 kn počev od 15.06.2017.godine

- na iznos od 10,97 eura /82,67kn počev od 15.07.2017.godine

- na iznos od 5,23 eura /39,45kn počev od 15.08.2017.godine

- na iznos od 6,92 eura /52,16 kn počev od 15.09.2017.godine

- na iznos od 20,09 eura /151,40 kn počev od 15.10.2017.godine

- na iznos od 10,04 eura /75,71 kn počev od 15.11.2017.godine

- na iznos od 5,00 eura /37,74 kn počev od 15.12.2017.godine

- na iznos od 8.36 eura /62,99 kn počev od 15.01.2018.godine

- na iznos od 8,62 eura /65,00 kn počev od 15.02.2018.godine

- na iznos od 15,02 eura /113,23 kn počev od 15.03.2018.godine

- na iznos od 5,36 eura /40,42 kn počev od 15.04.2018.godine

- na iznos od 9,20 eura /69,39 kn počev od 15.05.2018.godine

- na iznos od 10,70 eura /80,64 kn počev od 15.06.2018.godine

- na iznos od 9,38 eura /70,70 kn počev od 15.07.2018.godine

- na iznos od 8,27 eura /62,32 kn počev od 15.08.2018.godine

- na iznos od 11,73 eura /88,44 kn počev od 15.09.2018.godine

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.,

a od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena,

dok se tužbeni zahtjev odbija za iznos od 643,12 eura / 4.845,64 kuna, kao i u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto iznosu od 643,12 eura / 4.845,64 kuna, sve u roku 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 3. siječnja 2019. tužitelj navodi da je kao policajac raspoređen u Ispostavi granične policije u T., na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, a kojim rješenjem da mu je utvrđena i plaća za opisane poslove. Tužitelj da od mjeseca studenog 2010. obavlja opisane poslove, da dolazi na posao pola sata ranije, a odlazi s posla pola sata kasnije i to sve po nalogu nadređenih osoba, odnosno da radi duže od punog radnog vremena,

a koji da mu rad nije plaćen protivno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, posebno odredbi čl. 44. st. 1. Pismenim podneskom od 9. srpnja 2021., tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev te zatražio isplatu ukupnog iznosa od 1.286,25 eura /9.691,28 kuna, sve sa pojedinačnim mjesečnim iznosom zakonske zatezne kamate sa dospijećem od prosinca 2013.g., zaključno sa rujnom 2018.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 27. siječnja 2020. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže istoga odbiti i obvezati tužitelja na snašanje parničnog troška tuženoj. Tužena prvenstveno ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela do listopada 2013. Nadalje, da je neosnovano traženje tužitelja za isplatu iznosa od 44.250,00 kn na ime uvećanja plaće za rad koji da je za jedan sat bio duži od punog radnog vremena kojeg da je isti obavljao dolazeći na posao pola sata prije i odlazeći s posla pola sata kasnije, sve prema nalogu nadređenih, budući da takav nalog da nije postojao. U konkretnom slučaju tužena da osporava dodatnih pola sata rada kojeg da je tužitelj odradio dulje od formalnog radnog vremena. Također, da se ističe da tužbeni zahtjev nije preciziran s obzirom na vrstu graničnog prijelaza, odnosno , tužitelj da nije naznačio radi li se u ovom slučaju o međunarodnom graničnom prijelazu ili o graničnom prijelazu za pogranični promet.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora od 1. listopada 2018., Ostvareno pravo na sate prekovremenog rada za vrijeme organiziranog dolaska i odlaska s posla od Nacionalnog sindikata policije od 13. veljače 2017., Zapovijed od Ministarstva Postaja granične policije T. od 6. studenog 2013., Zapisnik od 5. studenog 2018. u predmetu br. Pr-21/2018, Zapisnik od 28. studenog 2018. u predmetu br. Pr-22/2018, pregled sati za izradu računa, obračunske liste od 2013. – 2018., nalaz i mišljenje vještaka od dana 17. lipnja 2021. po vještaku za knjigovodstvo i financije D. K., dopuna vještačenja po vještaku za knjigovodstvo i financije D. K. od dana 11. prosinca 2021., saslušanje

tužitelja.

4. Među strankama nije prijeporno:

- da je tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP) jer se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora,

-da je kao policajac raspoređen u Ispostavi granične policije u T., na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, te da je rad obavljao smjenski u turnusima od po 12 sati,

- da je u utuženom razdoblju tužitelj dolazio na posao dolazio pola sata prije smjene,

- da je tužitelj već ostvario pravo na isplatu iz istog pravnog osnova za razdoblje od 2011., do 15 listopada 2013., pravomoćnom presudom ovog suda Pr -427/15.

5.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li je tužitelj u utuženom razdoblju zbog potrebe službe odlazio s posla i pola sata kasnije, pa da li samim time tužitelju pripada uvećanje plaće za rad jedan sat duže od redovnog radnog vremena, a osporena je i visina tako postavljenog tužbenog zahtjeva.

6.Odredbom čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12 i 104/13, dalje: KU) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom,

neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%.

7. U svom iskazu na ročištu od dana 23. studenog 2022. tužitelj navodi da radi kao vođa grupe za zaštitu državne granice, s tim da je to radio od listopada 2013. do kolovoza 2018., a i nakon toga da bi po potrebi službe radio i kao službenik za graničnu kontrolu na međunarodnim i pograničnim prijelazima. Naime, isti da je po potrebi službe određen kao policijski službenik na međunarodnim graničnim prijelazima i pograničnim prijelazima. On da je u tom vremenskom periodu većinom bio na pograničnom prijelazu C.-D. –P. , u tom vremenskom periodu da

su odlazili na smjenu službenim vozilom, tako da su dolazili pola sata ranije u policijsku postaju i obično bi bilo njih troje, minimalno, koji bi se ukrcali i vozili do određenog prijelaza gdje su bili raspoređeni. Isti da je obično bio na C., najudaljeniji prijelaz tako da bi i po povratku kupio druge kolege, a po dolasku u policijsku postaju bi se i najduže zadržavao jer da je šefu smjene ostavljao ključeve kao i knjižicu vozila, kao i izvješće i radne naloge, to bi trajalo 10 do 15 minuta te da izađe iz postaje oko 20:15 navečer. Od 2021. da je došlo do promjene, naime da se više na granične prijelaz C. i D. ne ide službenim vozilom nego da se ide osobnim vozilom i da je to je plaćeno kroz putni trošak.

8.Tužena je predala u spis platne liste za utuženo razdoblje te pregled sati za izradu obračuna kao i obračun za utuženi period navodeći kako nije sporno da je tužitelj dolazio pola sata ranije u službu, ali da nisu postojali nalozi nadređenih osoba niti potreba službe za odlazak s posla pola sata kasnije.

9.U svom vještačkom nalazu i mišljenju od 17. lipnja 2021. vještak za knjigovodstvo i financije D. K. navodi da je na osnovi istog i izvršenog obračuna mišljenja da bi tužitelj u razdoblju od 15. studenog 2013. do 15. rujna 2018. uzimajući u obzir prosječnu vrijednost bruto satnice za pojedini mjesec ostvario naknadu plaće za sate rada zbog ranijeg dolaska kasnijeg odlaska iz službe u bruto iznosu od 4.845,64 kn ili po mjesecima kako da je to prikazano u koloni broj 7. Tablice 1 koja da je prilog vještačenja.

10. U svom podnesku od 30. studenog 2021. tužena navodi da vještvo vještaka računovodstvo i financije D. K. od 17. lipnja 2021. godine u cijelosti osporava. Naime, isti izračun da je temeljen na prosječnoj vrijednosti bruto satnice za pojedini mjesec jer da se dodatak za radu u turnusu obračunava na osnovnu plaću sukladno odluci vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-466/07-2 od 05. rujna 2007. godine, a ne na prosječnu plaću. Ovo pogotovo imajući u vidu činjenicu kako je u prije navedenoj odluci Vrhovnog suda RH izraženo stajalište kako se "osnovana plaća službenika i namještenika može uvećati, između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusu" dok se nigdje ne spominju ostali dodaci na plaću odnosno pravo na dodatke za rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noću. Jednako tako prosječna plaća po kolektivnom ugovoru da se ne računa na način kojim se poslužio vještak već da se prosječna plaća dobiva zbrojem plaća ispaćenih u posljednja tri mjeseca koji se dijeli brojem 3. Dakle, navedeno povećanje stanice od 5% da se odnosi na rad u turnusu, a djelatnicima da se takvo povećanje daje zbog specifične organizacije rada odnosno takvog sustava rada koji da je organiziran u turnusima. Ukazuje na presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1396/2018-2 od 18. Slijedom svega navedenog osporava i valjanost i zakonitost sačinjenog vještva te se iz svih razloga navedenih tijekom postupka protivi temeljem istog vještva uređenom tužbenom zahtjevu podneskom tužitelja od 09.07.2021.god., uz prijedlog da tužitelj s istim bude odbijen i osuđen na snašanje parničnog troška.

11.U svojoj dopuni vještačenja od dana 11. prosinca 2021. Vještak navodi se kako bi tužitelj u razdoblju od 15. studenog 2013. do 15. rujna 2018. uzimajući u obzir vrijednost satnice redovnog rada ostvario naknadu za rad u turnusu u bruto iznosu od 3.458,90 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 7. Tablice 1. koja da je prilog ove dopune vještačenja. Tužitelj da bi u razdoblju od 15. studenog 2013. do 15. rujna 2018. uzimajući u obzir prosječnu vrijednost bruto satnice za pojedini mjesec ostvario naknadu plaće za sate rada zbog ranijeg dolaska i kasnije odlaska iz službe u bruto iznosu od 4.845,64 ili po mjesecima kako da je to prikazano u koloni broj 7. Tablice 1. koja da je prilog osnovnog vještačenja.

12.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev djelomično osnovan. U provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao vođa grupe za zaštitu državne granice u Postaji granične policije T., do kolovoza 2018., a i nakon toga te po potrebi i kao službenik za graničnu kontrolu na međunarodnim i pograničnim prijelazima, koji je poslove obavljao u smjenama, odnosno turnusima te da je dolazio pola sata ranije gdje da je zadužio službeno vozilo te vozio djelatnike na međunarodne granične prijelaze isto tako da je nakon odrađenog radnog dana te iste djelatnike vraćao sa međunarodnih graničnih prijelaza u PP T.. Tada da bi zaključio kilometre na vozilu, ispunio radni nalog te eventualno ako je bilo potrebno i sastavio dodatno izvješće. Stoga da je dolazio pola sata ranije i odlazio 10 do 15 minuta kasnije. Međutim, uzimajući u obzir činjenično stanje te posebno iskaz tužitelja u ovom predmetu, valja istaknuti da je tužitelj u utuženom razdoblju (od 15. studenog 2013. pa do 15. rujna 2018.) bio dužan dolaziti u policijsku postaju T. pola sata prije početka smjene što nije sporno, s time da se po ocjeni ovog suda te sukladno iskazu tužitelja ne može sa sigurnošću zaključiti da je u cjelokupnom utuženom razdoblju, nakon završetka smjene baš tužitelj vršio primopredaju smjene u policijskoj postaji koja je trajala i daljnjih pola sata obzirom da tužitelj u svom iskazu i sam navodi da kada je i bilo primopredaje da je trajala 10 do 15 minuta, nakon čega da je odlazio kući. Samim time ovaj sud smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao odlučnu činjenicu prema vlastitim navodima, da je završavao s poslom odnosno da je primopredaju smjene za cijelo utuženo razdoblje radio on i da je ona trajala pola sata nakon završetka smjene. Stoga ovaj sud smatra da tužitelja pripada za utuženi vremenski period naknada za odrađenih pola sata duže od redovnog radnog vremena sukladno dostavljenim podacima tužene o broju sati rada, temeljem koje je vještak izradio pisani nalaz i mišljenje.

13. Ovaj sud prihvaća vještvo vještaka K. i to obračun vještaka iz nalaza i mišljenja od 17. lipnja 2021, a tužena ga svojim prigovorima nije dovele u pitanje. Obračun vještaka je izrađen pravilnom primjenom navedenih odredbi kolektivnog ugovora, stoga ovaj sud smatra da tužitelju pripada naknadu za rad duži od redovnog radnog vremena kako je vještak za financije i računovodstvo to iskazao u Tablici 1 i to uzimajući u obzir bruto stanicu (redoviti rad uvećan za minuli rad) u svakom mjesecu odrađenom povrh formalnog radnog vremena. Vještak je sukladno podacima tužene izvršio izračun za svaku smjenu uvećan za rad u turnusu od 5 %, te zbroj vrijednosti obračuna tih sati za svaki mjesec u utuženom razdoblju te dobio ukupan iznos od bruto 4.845,64 kuna. Vještak je izvršio obračun za pola sata rada duže od redovnog radnog vremena prema evidenciji i podacima tužene sukladno dostavljenoj dokumentaciji, odnosno evidenciji o odrađenim satima i ispravama za isplatu plaće, stoga je u cijelosti neosnovan prigovor tužene na visinu tužbenog zahtjeva.

14. Kako je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev i zatražio naknadu za sat vremena duže od redovnog radnog vremena u ukupnom iznosu od 1.286,25 eura /9.691,28 kuna,

valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužitelju u ukupnom iznosu od 643,12 eura / 4.845,64 kuna, a sve prema nalazu i mišljenju vještaka od 17. lipnja 2021. Za više zatraženi iznos od 643,12 eura / 4.845,64 kuna i više zatraženim zakonskim zateznim kamatama prema preciziranom tužbenom zahtjevu tužitelja iz podneska od

9. srpnja 2021. (lis spisa 79), valjalo je odbiti tužbeni zahtjev.

15.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 15-tog dana u mjesecu na svaki pojedinačni mjesečni iznos za protekli mjesec do isplate, a temeljem odredbe članka 84. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09,

61/11, 82/12 i 73/13) i odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) s time da je stopa kamata usklađena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15, 114/22., Uredba 156/22), dok je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 643,12 eura / 4.845,64 kuna. Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i

2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se

na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

16.Odluka o parničnim troškovima temelji se na članku 154. stavak 4., te ovaj sud smatra da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, stoga da svaka stranka treba da snosi svoje troškove, stoga je odlučeno kao u toč. II izreke.

17.Predmetna konverzija u presudi izvršena je sukladno odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute Republike Hrvatske ( Narodne novine 57/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po srednjem paritetu 1 euro = 7.53450 kn.

U Splitu, 22. veljače 2023.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.