Republika Hrvatska

Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-13241/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.Č. i dr. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21) odlučujući o žalbi okr. D.Č., podnesenoj osobno i u ime mlt. M.Č., protiv presude i rješenja Općinskog suda u Virovitici, od 27. listopada 2021., broj: 2.Pp-1677/2021, na sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. D.Č., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se postupanje okr. D.Č. činjenično opisano pod t. II. izreke pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji se prihvaća utvrđenom po prvostupanjskom sudu izrečena novčana kazna na temelju tog propisa i primjene čl. 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), u iznosu od 199,08 eura (stodevedesetdevet eura i osam centi)/1.500,00[1] (ti sućupetsto) kuna, koju je okr. D.Č. dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove odluke, a ukoliko u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II. Odbija se žalba okr. D.Č. protiv prvostupanjske presude pod t. II. izreke, kao neosnovana te presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, okr. D.Č. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 15 (petnaest) eura/113,02 kuna (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okr. D.Č. protiv prvostupanjskog rješenja pod t. I. izreke, kao neosnovana te pobijano rješenje potvrđuje.

O b r a z l o ž e n j e

1. Pobijanom presudom je okr. D.Č. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog pod t. II. izreke pobijane presude, za koji je okrivljeniku na temelju tog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne u roku od 60 dana od dana primitka pravomoćne presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

1.1. Pobijanim rješenjem je protiv mlt. M.Č. obustavljen postupak na temelju čl. 227. st. 2. t. 1. PZ-a s obrazloženjem da nije dokazano da bi mlt. počinila prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Protiv te presude i rješenja je okr. D.Č. osobno i u korist mlt. M.Č., svoje kćeri, pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti presudu i rješenje te osloboditi okrivljenika i mlt. od optužbe, a podredno, ublažiti izrečenu novčanu kaznu ili prema okrivljeniku primijeniti opomenu ili uvjetnu osudu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a u odnosu na okr. D.Č. i prekršaj iz čl. prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer djelo činjenično opisano u t. II. izreke prvostupanjske presude nije prekršaj iz tog propisa, dok nije utvrdio da su počinjene povrede na koje žalitelj ukazuje u žalbi.

5. U izreci pobijane presude pod t. II., prvostupanjski je sud proglasio okr. D.Č. krivim zbog psihičkog oblika nasilja u obitelji prema svojoj punici B.L., što je kod iste prouzrokovalo povredu dostojanstva i uznemirenost, čime je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koja odredba propisuje kažnjavanje onoga tko počini jedan od oblika nasilja u obitelji prema djetetu ili osobi s invaliditetom ili osobi starije životne dobi. Međutim, u izreci pobijane presude, ni na koji način nije naznačeno da je žrtva nasilja u obitelji prema kojoj je okr. D.Č. počinio nasilje, osoba koja ulazi u jednu od navedenih kategorija žrtava, s obzirom da nije vidljivo je li B.L. eventualno osoba starija od 65 godina, odnosno, osoba starije životne dobi ili osoba s invaliditetom, a što je bitno obilježje prekršaja.

5.1. Slijedom navedenog, svojstvo žrtve kao osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi je jedna je od odlučnih činjenica koja čini biće prekršaja nasilja u obitelji iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te to obilježje osobe kao takvo mora biti sadržano u činjeničnom opisu izreke. Budući da u činjeničnom opisu izreke pobijane presude nije navedeno o kakvoj osobi žrtve se radi (iako je podatak da je B.L. osoba starije životne dobi naveden u činjeničnom opisu optužnog prijedloga), a zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja predstavlja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, proizlazi da činjeničnom opisu prekršaja za koji je okr. D.Č. proglašen krivim, nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata tog kvalifikatornog prekršaja.

5.2. Stoga je okr. D.Č. ponašanjem opisanim u izreci pobijane presude pod t. II., ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer je počinio osnovni oblik prekršaja nasilja u obitelji prema svojoj punici B.L. na opisani način, a ne prekršaj nasilja u obitelji iz čl. 22. st. 5. istog Zakona, prema osobi starije životne dobi (ili osobe s invaliditetom), a kako je to pogrešno prvostupanjski sud pravno označio u izreci pobijane presude. Iz tog razloga je ovaj sud, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci na način da je okrivljenika proglasio krivim za osnovni oblika nasilja u obitelji kao pod točkom I. izreke ove presude te je prihvatio novčanu kaznu koju je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku za taj prekršaj, iz razloga kao pod t. 8. i t. 8.1. ove odluke.

6. Žaleći se sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. D.Č. navodi da prema svojoj punici nije počinio prekršaj u potpunosti onako kako ga se tereti pobijanom presudom, niti je to počinila njegova mlt. kćer M.Č. prema svojoj baki, okrivljenikovoj punici, već je ista napala njegovu mlt. kćer. 6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano na temelju obrane okrivljenika u kojoj priznaje sve odlučne činjenice koje čine biće prekršaja nasilja u obitelji prema članu obitelji, imao dovoljno osnova za zaključak da je on počinio psihički oblik nasilja u obitelji prema punici, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Provedeni dokaz je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

6.2. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj paušalno ističe da nije u potpunosti počinio prekršaj kako ga se tereti, ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. U odnosu na žalbeni navod okr. D.Č. da niti njegova kćer mlt. M.Č. nije počinila nasilje u obitelji prema svojoj baki B.L., ukazuje se okrivljeniku da je prekršajni postupak protiv mlt. M.Č. obustavljen upravo zbog nedostatka dokaza te je ista oslobođena od obveze plaćanja troškova postupka pa je žalba okrivljenika protiv rješenja kojim je obustavljen postupak protiv mlt., i u tom dijelu neosnovana te ju je trebalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje kao u izreci ovog rješenja.

8. Nadalje, odluka o prekršajnopravnoj sankciji je razmatrana uslijed odluke o pravnoj preinaci postupanja okrivljenika kao prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni povodom žalbe okr. D.Č. za taj prekršaj, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za taj prekršaj izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno individualizirao odnos okrivljenika prema inkriminaciji te okolnosti pod kojima je počinjen, cijeneći kao olakotno priznanje okrivljenika, neosuđivanost što je uzeo i više nego olakotno kada je okrivljeniku zbog njih izrekao prvenstveno blažu vrstu kazne – novčanu kaznu (jer je za predmetni prekršaj alternativno propisana kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 90 dana), a potom i u iznosu ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je propisana novčana kazna u najmanjem iznosu od 260 eura (odnosno u vrijeme počinjenja prekršaja 2.000,00 kuna). Iz navedenog je evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika dok otegotne nije našao te su navodi žalbe već dovoljno cijenjenu u njegovu korist i dovode u sumnju pravilnost utvrđenja visine novčane kazne, a suprotno navodima žalbe.

8.1. Stoga je ovaj sud prihvatio pravilno utvrđenom novčanu kaznu koju je izrekao prvostupanjski sud ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne za predmetni prekršaj, te ju je izrekao u istom iznosu, nakon preinake u pravnoj oznaci djela prema kojoj i ta novčana kazna predstavlja ublaženu novčanu kaznu ispod posebno propisanog minimuma za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Okrivljeniku je ukazano i na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 60 dana od primitka pravomoćne presude, sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a.

8.2. Ovdje je potrebno napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koji u čl. 1. propisuje manji iznos najniže novčane kazne za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (novčanu kaznu u iznosu od 260 eura, što primjenom konverzije iznosi 1.958,97 kuna), a što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, „Narodne novine“, broj 70/17, 126/19 i 84/21), koji je za taj prekršaj propisivao nešto viši iznos najniže novčane kazne, odnosno, 2.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

8.3. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.) kao blažeg propisa, budući da je novčana kazna odmjerena u iznosu novčane kazne ispod zakonom propisane za taj prekršaj Zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, „Narodne novine“, broj 70/17, 126/19 i 84/21). Budući da je ta izrečena novčana kazna okrivljeniku ujedno blaža novčana kazna i po odredbama „novog“ Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ Zakon, odnosno, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji u odredbi čl. 22. st. 1. tog Zakona, ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te iznos od 15 eura izražen u protuvrijednosti u kunama prema fiksnom tečaju konverzije, predstavlja iznos troška postupka u gotovo najnižem mogućem iznosu troška postupka imajući u vidu imovno stanje okrivljenika te po ocjeni ovog suda plaćanje tog iznosa neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 207. (t. I. presude) i čl. 205. (t. II. presude i rješenja) PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. veljače 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Virovitici, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, mlt. putem zakonskog zastupnika i tužitelja.