REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-11504/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S.P., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenog S.P., podnijetoj po branitelju M.C. odvjetniku iz Z., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj:51.Pp-14169/2021 od 7. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog S.P. i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (N.N. broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni S.P. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 Eur (trideset eura)[1] /225,00 kuna (dvijestodvadesetpet kuna) u roku 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni S.P. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj u je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana, a na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja dana 17. kolovoza 2020. u 01,45 sati do dana 17. kolovoza 2020. u 13,00 sati kao jedan dan zatvora, pa okrivljenik ima za izdržati 19 dana zatvora, s tim da je okrivljeniku na temelju članka 41. u svezi sa člankom 44. stavkom 1.. 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od šest mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

2. Na temelju članka 39. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna/66,36 eur.

3. Protiv te presude okrivljeni S.P. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Žalitelj ističe da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama te razlozi koji su dani su nerazumljivi i proturječni sami sebi i sadržaju isprava koji prileže spisu, navodeći da ni činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno te nadalje smatra da u konkretnom slučaju ponašanjem okrivljenika nije ostvareno zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe zakona jer se postavlja pitanje gdje je granica između nedopuštene i dopuštene odgojne mjere što bi sud trebao pravilno utvrditi uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Osim toga ističe da ga se kažnjava iako se kao otac iskonski trudi odgojiti sina, kao i svu ostalu djecu. Predlaže da se žalba prihvati te da se prvostupanjska presuda ukine ili preinači.

Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga zbog kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, pri tom nisu utvrđene bitne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koje navodi žalitelj.

4.1. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da razlozi koji su dani su nerazumljivi i proturječni sami sebi i sadržaju isprava koji prileže spisu predmeta, te iako u žalbi nije navedeno okrivljenik očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

4.2. Suprotno takvim žalbenim prigovorima, kojima se u jednom dijelu samo parafrizira zakonski tekst odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano i jasno bez proturječno iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanim, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došlo do zaključka o počinjenju prekršaja i odgovornosti okrivljenika, kao i kojima se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa dakle presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

5. Nadalje, žalitelj podnosi i žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te smatra da nije dokazano da je bilo ikakvog udarca, niti čupanja za kosu, odnosno fizičkog nasilja, a niti psihičkog, jer da svjedok očevidac događaja M.P. očito navodi kako nije bilo niti udaraca, a niti čupanja kose, te da je neosnovano kako sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka M.P. iz razloga što je M.P. opisao način kako ga je tata udario i to otvorenim dlanom i prsa, a da pritom ne zna kojom rukom, a svjedokinja M..P je iskazala da je M. samo odgurnut, isto ne zna kojom rukom, već u predjelu trbuha, te sud nesporno utvrđuje da je okrivljeni M.P. primio za rep kose, skinuo gumicu kojom mu je kosa bila vezana.

5.1. Međutim, po ocjeni ovog Suda je bezuspješan pokušaj okrivljenika za obezvređivanjem iskaza svjedoka sina okrivljenika M.P. jer je prvostupanjski sud u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja obrazložio, odnosno u postupku pročitao reprodukciju razgovora izvršenog u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, obavljenu po kliničkoj psihologinji profesor S.J., kojem razgovoru su u drugoj prostoriji bili nazočan okrivljenik, branitelj okrivljenika i sutkinja, te nakon propisnog upozorenja svjedok sin okrivljenika je u bitnom iskazao, da ga je tata udario u predjelu prsa otvorenim dlanom, da nakon dužeg vremena ne zna kojom rukom, da li lijevom ili desnom i da je tom prilikom htio uzeti njegov mobitel iz sobe i laptop, a da ga je on sprječavao da uđe u sobu, da mu ne kopa po sobi i da ne nađe kutije cigareta budući da tati nije rekao da puši i da je zbog tog razloga sprječavao tatu da uđe u njegovu sobu i da mu je tom prilikom rekao da se mora ošišati ili se može iseliti iz kuće, budući da je tada nosio dugu kosu, da ga je vukao u jednom trenutku za kosu i da je on zbog toga nazvao mamu, navodeći nadalje da je tijekom večeri bilo vike i galame s jedne i s druge strane, čak da je on opsovo tati nešto ne sjeća se što, ali da ga je tata vukao u jednom trenutku za kosu da je sjedio na trosjedu, da ga je vukao lijevo i desno.

6. Slijedom navedenog, imajući u vidu iskaz navedenog svjedoka, jednako tako da je i svjedokinja M.P. iskazala da je oštećeni malo odgurnut, da ne zna kojom rukom, dakle iskazi svjedoka su u jednom dijelu u suglasju budući da i svjedokinja M.P. iskazuje da je do kontakta između okrivljenika i svjedoka bilo s prednje strane tijela.

7. Po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je na temelju opsežno provedenog dokaznog postupka, analize i ocjene provedenih dokaza pravilno zaključio da su se u ponašanju žalitelja stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe zakona, te nije prihvaćen žalbeni navod da se radi o odgojnoj mjeri, jer je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud ocjenom svih provedenih dokaza, cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno zaključio da je žalitelj postupanjem navedenim u izreci ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te slijedom navedenog nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, odnosno nije dovela u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda te obrazloženje odluke o krivnji.

8. Nadalje, žalitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji ne navodeći razloge, već u žalbenim osnovama ističe da se žalba podnosi i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

9. Međutim, prvostupanjski sud je okrivljeniku zbog počinjenog prekršaja izrekao mjeru upozorenja uvjetnu sudu, te je kao olakotnu okolnost cijenio okrivljeniku da do sada nije prekršajno kažnjavan po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, a što je utvrđeno uvidom u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Centar za evidenciju, pomilovanje i podršku žrtvama i svjedocima, činjenicu da je M.P. prema njegovoj izjavi sam doprinio razvoj situacije u obiteljskoj kući, jednako tako činjenicu da okrivljenik uzdržava šestero djece. Prvostupanjski sud je zaključio cijeneći sve gore navedeno, odnosno individualizirao je kaznu osobi okrivljenika te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 20 dana, a nakon uračunavanja zadržavanja okrivljenik ima na izdržavati kaznu zatvora od 19 dana, međutim sud je ocijenio i da se i bez izvršenja izrečene kazne zatvora može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja jer okrivljenik skrbi o djeci, a cijenjeni je iskaz svjedoka sina okrivljenika, te dakle i ovaj Sud zaključuje da će se izrečenom mjerom upozorenja – uvjetnom osudom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije bez izvršenja kazne.

10. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenih postupka na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. broj: 18/13.) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote u rasponu do 100,00 do 5.000,00 kuna/13,27 do 663,61 eur, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom žalbi određeno je u iznosu koji je po mišljenju ovog suda odmjeren složenosti i trajanju postupka i imovinskim prilikama okrivljenika.

11. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. veljače 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek v.r.

Mirjana Margetić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.