Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 37 Gž-887/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dijane Hofer, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz N., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetniku u K., protiv tuženika L. u. T. iz S. B., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. i p. d.o.o. u S. B., radi naknade štete, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Kutini od 13. svibnja 2022. poslovni broj: Pn-87/2019-28, u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Pn-87/2019-28 od 13. svibnja 2022. u točki II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18.666,00 kn.

II. Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Pn-87/20191-28 od 13. svibnja 2022. preinačava u točki I. i III. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da mu naknadi nastalu materijalnu štetu u iznosu od 18.666,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29. ožujka 2018. do isplate.

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.046,42 EUR[1] /15.418,75 kn (dvijetisućečetrdesetšest eura i četrdesetdva centa/petnaesttisućačetristoosamnaest kuna i sedamdesetpet lipa) u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove žalbe u iznosu od 349,83 EUR[1] /2.635,82 kn (tristočetrdesetdeveet eura i osamdesettri centa /dvijetisuće- šestotridesetpet kuna i osamdesetdvije lipe) u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi materijalnu štetu u iznosu od 18.666,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 29. ožujka 2018. do isplate. U točki II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu iznosa od 18.666,00 kn, a u točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.070,00 kn.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj u točki II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu, odnosno da istu preinači na način da u cijelosti tužitelju dosudi pravičnu naknadu nastale štete i parnični trošak.

3. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija i tuženik i to u točki I. i III. izreke također iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u osporavanom dijelu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i tužitelj obveže na naknadu parničnog troška, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u tom dijelu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika osnovana.

6. Predmet postupka zahtjev je tužitelja za naknadu štete koju mu je počinila divljač tijekom zime 2017. na usjevima uljane repice i pšenice, a za koju bi štetu bio odgovoran tuženik kao ovlaštenik lovišta na tom području. Tijekom postupka bila je sporna odgovornost tuženika za naknadu štete i visina štete.

7. Na sporne okolnosti prvostupanjski sud proveo je dokaz saslušanjem svjedoka T. P., D. G., D. K., M. C., Z. R., B. S., M. S. i M. F., zatim saslušanjem tužitelja i zastupnika tuženika M. V., izvršio je uvid u predmet osiguranja dokaza posl. br. R1- 38/2017, saslušao je poljoprivrednog vještaka D. O. koji je u naprijed navedenom postupku osiguranja izradio nalaz i mišljenje u svezi nastanka predmetne štete i njezine visine te je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu.

7.1. Iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka D. O. kao i njegovog iskaza prvostupanjski sud utvrdio je:

- da je šteta na usjevima pšenice i uljane repice 37.332,00 kn od čega se iznos od 35.345,00 kn odnosi na usjev uljane repice, a iznos od 1.987,00 kn na usjeve pšenice, a koju visinu štete je vještak utvrdio temeljem cijene pšenice i repice u vrijeme obavljanja sudskog očevida u ožujku 2017.;

- da je vještak prilikom očevida na licu mjesta u predmetu R1-38/17 utvrdio postojanje izmeta jelenske divljači na nekretninama tužitelja i tragove divljači kao i vidljive puteve prolaska divljači do nekretnina tužitelja sa lovišta tuženika te da je štetu na usjevima uljane repice počinila najviše jelenska divljač, a manje srne i divlje svinje i to minimalno 1/3 procjenjivane površine dok se za ostali dio štete ne može sa sigurnošću reći da potječe od divljači, a niti se može isključiti ta mogućnost dok je u odnosu na pšenicu vještak pojasnio da nije moguće utvrditi na koji način je prorijeđen sklop i tko je uzrokovao pasenje zelenih dijelova biljaka jer su tragovi zamuljeni, a biljke su porastom stvorile novu lisnu masu, dakle da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi da je sva šteta na nekretninama tužitelja nastala isključivo djelovanjem divljači iz lovišta tuženika, a niti se može isključiti mogućnost da je u većem dijelu od 1/3 štete na uljanoj repici nastala kao posljedice djelovanja divljači;.

7.2. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj postavio kemijske repelente ali samo s jedne strane usjeva prema šumi čime je sam doprinio da šteta na usjevima bude veća;

- da nije osnovana tvrdnja tuženika da tužitelj prije 10. veljače 2017. ne bi uopće postavljao repelente na svojim nekretninama;

- da je iz priloženih potvrda u spisu vidljivo da je tužitelj prije štetnog događaja redovno podizao repelente što je potvrdio i svjedok D. K. koji je zaposlen u Ministarstvu poljoprivrede;

- da je iz priložene dokumentacije u spisu vidljivo da je tužitelj ometao djelatnike tuženika u njihovim akcijama izgona divljači sa njegovih nekretnina prijavljujući takve akcije policiji kao krivolov čime je tužitelj također doprinio visini štete na usjevima;

- da se izgonom divljači ne može u potpunosti onemogućiti i spriječiti divljač da dođe na nekretnine tužitelja i napravi štetu obzirom da su nekretnine tužitelja samo dio poljoprivredne površine od 475 hektara koje površine su bez ograde i bez ijednog drveta, šikare, šume i slično;

- da je tuženik 2014. izgradio žičanu ogradu dužnine oko 9 km između šume i poljoprivrednih nekretnina kao i električni pastir no da su žičana ograda i električni pastir često bili van funkcije, tj. oštećeni što je omogućavalo nesmetani dolazak divljači na poljoprivredna polja;

- da tuženik nije dokazao da bi tužitelj vršio oštećenja električnog pastira i žičane ograde zbog čega je policiji podnio prijavu protiv nepoznatog počinitelja,

te zaključno smatra da niti žičana ograda i električni pastir nisu u potpunosti mogli spriječiti divljač da iz pravca šume divljač dođe na zemljište tužitelja te da se ni postavljanjem kemijskih repelenata i izgonom divljači sa poljoprivrednih polja ne može u potpunosti onemogućiti pristup divljači na poljoprivredno zemljište nego samo umanjiti taj pristup, a time i visinu nastale štete zbog čega nadalje utvrđuje da postoji podjednaka odgovornost stranaka za nastanak štete i to prema slobodnoj ocjeni te pravilima o teretu dokazivanja u smislu članka 221.a i 223. ZPP. Posljedično takvom utvrđenju prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje polovinu utvrđene visine štete u iznosu od 18.666,00 kn. Iz obrazloženja pobijane presude može se zaključiti da se prvostupanjski sud o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva rukovodio odredbom članka 83. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17 – dalje u tekstu: Zakon o lovstvu).

8. Pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer da je sud usprkos utvrđenju da je postavio zaštitna sredstva (kemijske repelente) ipak konačno utvrdio njegov doprinos pretrpljenoj šteti. Smatra da prvostupanjski sud nije dao relevantne razloge zbog kojih je ocijenio da je doprinio nastanku štete i da su razlozi o odlučnim činjenicama nerazumljivi i proturječni. S tim u vezi ukazuje i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje kao i na pogrešnu primjenu materijalnog prava budući je prvostupanjski sud zanemario odredbu članka 77. Zakona o lovstvu koja ukazuje na odgovornost za snašanje štete lovozakupnika budući da tuženik nije poduzeo mjere za sprečavanje štete od divljači. Nerazumljivom ocjenjuje i dio odluke koja se odnosi na dosuđeni parnični trošak ujedno tvrdeći da mu trebaju pripasti u cijelosti svi troškovi izazvani osiguranjem dokaza kao i cijelog nastalog parničnog troška koji je svojim ponašanjem izazvao tuženik.

9. Tuženik u žalbi također ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP uz tvrdnju da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i stoga što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP obzirom prvostupanjski sud nije postupio u skladu sa člankom 8. tog Zakona i nije odluku o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Nadalje tvrdi da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije vidljivo na koji način je sud utvrdio njegovu djelomičnu odgovornost i to upravo za 50% nastale štete, a niti to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka i relevantnih odredbi Zakona o lovstvu. Citira odredbe članak 83. stavak 1., članak 77. stavak 2. i članak 79. Zakona o lovstvu te s tim u vezi ukazuje da je tužitelj višekratno primio potrebne količine kemijskih repelenata čime je tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu iz članka 76. stavka 1. točke 3. Zakona o lovstvu, a koje tužitelj uopće nije postavio, odnosno postavio ih je samo s jedne strane usjeva i to tek po nastanku štete, neposredno pred izlazak procjenitelja štete Đ. C. u izvansudskom postupku mirnog rješenja nastalog spora dana 10. veljače 2017. S tim u vezi ukazuje na iskaze zastupnika tuženika M. V. te svjedoka T. P., D. G. i D. K., zatim na činjenicu da su repelenti postavljeni samo s jedne strane usjeva tužitelja unatoč primitku potrebne količine izabranog kemijskog repelenta te da je tužitelj bio upoznat s načinom zaštite usjeva pomoću kemijskih sredstava što je i potvrdio prilikom preuzimanja sredstava 19. svibnja 2016. i 9. lipnja 2016. Ukazuje da mu kao lovoovlaštetniku odnosno njegovim članovima – lovcima tužitelj nije omogućio pristup na svoje zemljište s ciljem poduzimanja potrebnih mjera za sprečavanje šteta od divljači, branio im je takav pristup te je prema istima bio verbalno i fizički nasilan o čemu je dostavio potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave S.-m., Policijske postaje N. vezane za događaje iz 2016. i 2017. prema kojima su djelatnici MUP-a intervenirali po dojavama lovaca ili tužitelja. Osporava i visinu štete utvrđene po prvostupanjskom sudu na temelju nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka D. O. iz postupka osiguranja dokaza pod brojem R1-38/17 na koji nalaz je iznio niz obrazloženih primjedbi koje taj vještak nije otklonio pri tome ukazujući na sadržaj tog nalaza iz kojeg proizlazi da taj vještak nije mogao utvrditi uzrok štete na pšenici, a sa sigurnošću samo visinu štete na uljanoj repici u 1/3 ukupne štete. Neprihvatljivim smatra da je visinu štete vještak utvrđivao prema cijenama uljane repice i pšenice koji su bili na tržištu u vrijeme provođenja vještačenja umjesto u vrijeme žetve odnosno berbe. Zaključno smatra da provedenim dokaznim postupkom nije utvrđen uzrok štete na poljoprivrednim usjevima tužitelja, a da je teret dokaza sukladno člancima 219. stavak 1. i 221.a ZPP-a na tužitelju i zbog čega je obzirom da tužitelj nije dokazao uzrok štete, niti udio svakog pojedinog od eventualno više mogućih uzroka u ukupno nastaloj šteti, tužitelja trebalo odbiti s tužbenim zahtjevom.

10. Osnovano tuženik ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP budući da po prvostupanjskom sudu utvrđena visina štete na usjevima uljane repice i pšenice koju bi počinila divljač ne proizlazi iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vješta izrađenog u predmetu osiguranja dokaza posl.br. R1-38/17, a niti iz njegovog iskaza. Naime, prema nalazu i mišljenju poljoprivrednog vještaka koji nalaz prvostupanjski sud i reproducira, na osnovu pregleda polja zasijanog pšenicom vještak nije mogao utvrditi točan uzrok štete na pšenici, odnosno da li šteta potječe samo od divljači ili su utvrđene štete uzrokovane i nekim drugim faktorom, dok je za štetu na uljanoj repici utvrdio da se za samo dio štete i to 1/3 ukupne štete može sa sigurnošću tvrditi da su počinjene od divljači.

10.1. Prvostupanjski sud počinio je i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 8. ZPP jer po ocjeni ovog suda nije utvrdio odlučnu činjenicu o poduzimanju propisanih mjera za sprečavanje štete od divljači od

na temelju savjesne i

strane tužitelja na način propisan člankom 8. ZPP, dakle

brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10.2. Protivno utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik je predloženim i provedenim dokazima dokazao da je tužitelj kemijske repelente na svojim oranicama prema šumi postavio tek 10. veljače 2017. kada je šteta od divljači već nastala. Naime, navedeno nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka D. K. u kojem navodi da ga je u vrijeme kada je još bio inspektor u Ministarstvu poljoprivrede telefonom nazvao tužitelj sa obaviješću da mu je nastala šteta na njegovom zemljištu s molbom da zamoli gosp.

V. da mu dostavi repelente nakon čega se on javio gosp. V. koji je rekao da neće biti problema po tom pitanju. Iz iskaza svjedoka D. G. proizlazi da prilikom izlaska gospodina V., P. i njega povodom prijave štete tužitelja na zemljištu tužitelja dana 9. veljače 2017. nisu uočili repelente, a niti su ih uočili prije toga u siječnju kada su išli u lov. Svjedok T. P. također je naveo da je bio u veljači u obilasku te da nije bilo repelenata da bi nakon dan ili dva isti bili postavljeni. O tome da 9. veljače 2017. nisu bili postavljen repelenti potvrđuje i zastupnik tuženika M. V. koji navodi da je povodom prijave tužitelja da mu je nastala šteta od divljači na njegovim parcelama tog dana zajedno sa gosp. P. i G. obišao parcele tužitelja, dok su 10. veljače 2017., za koji dan je bio dogovor da se sa tužiteljem i Đ. C. nađu na licu mjesta radi procjene štete, repelenti bili postavljeni i to samo prema šumi. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je šteta nastala još u siječnju jer u iskazu navodi da je 15. siječnja 2017. prvi put primijetio jelene na nekretninama nakon čega je i tražio tuženika da mu dostavi repelente koje je i dobio početkom veljače. Tuženik je u prilog svojih tvrdnji da do 9. veljače 2017. tuženik nije zaštitio svoje poljoprivredne usjeve kemijskim repelentima dostavio fotografije (list 50 spisa) iz kojih to proizlazi kao i Zapisnik Komisije tuženika za praćenje izvršenja mjera zaštite usjeva na poljoprivrednim kulturama od 9. veljače 2017. u sastavu M. V. kao predsjednika komisije i D. G. i T. P. kao članova u kojem se utvrđuje nepoduzimanje propisanih mjera radi sprečavanja štete od divljači (članak 79. točka 1. Zakona o lovstvu) na poljoprivrednim tablama 3450 i 3470 koje obrađuje tužitelj i nepostavljanje isporučenih repelenata niti s jedne strane poljoprivredne table. Osim toga iz povratnica s lista 14 spisa proizlazi da su tužitelju repelenti dostavljeni 2. veljače 2017. i 17 . veljače 2012. Imajući u vidu da poljoprivredni vještak u nalazu iz predmeta posl.broj: R1-38/17 navodi da su na očevidu 31. ožujka 2017. na usjevima pšenice uočeni brojni tragovi životinja no da se radi o „starim“ tragovima koji su u vrijeme očevida zamuljeni i djelomično ili potpuno isprani pod utjecajem klime zbog čega nije moguće utvrditi o tragovima kojih životinja se radi, a niti intenzitet gaženja i pasenja te da su i na usjevima uljane repice uočeni brojni tragovi životinja i izmeti životinja, najčešće izmeti jelenske divljači koji tragovi su zamuljeni i djelomično ili potpuno isprani pod utjecajem klime, a dio zatečenog izmeta djelomično ili potpuno razgrađen djelovanjem vremena i klime te da vještak ne nalazi svježu štetu, ocjena je ovog suda da je tuženik dokazao da tužitelj nije poduzeo propisane mjere za sprečavanje štete od divljači jer je zaštitio svoje poljoprivredne usjeve kemijskim repelentima tek nakon što mu je divljač već počinila štetu.

11. Prema odredbi članka 77. Zakona o lovstvu koji je bio snazi u prijeporno vrijeme, lovoovlaštenik je obvezan poduzimati određene mjere za sprečavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište (stavak 1.), a korisnici zemljišta dužni su za sprečavanje štete od divljači poduzimati propisane mjere (stavak 2.). Odredbom članka 79. Zakona o lovstvu popisano je da korisnici zemljišta imaju pravo i dužnost: odgovarajućim sredstvima poduzimati mjere radi sprečavanja štete od divljači u svojim rasadnicima, voćnim nasadima i na usjevima te surađivati u poduzimanju mjera za sprečavanje štete od divljači na svom zemljištu sredstvima dobivenim od lovoovlaštenika prema njegovim uputama; priopćavati, bez odgađanja, lovoovlašteniku okolnosti koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprečavanje šteta koju može nanijeti divljač na njihovom zemljištu, a i obavijestiti ga o započetoj šteti; omogućiti lovoovlašteniku da na njihovu zemljištu poduzima mjere za sprečavanje štete od divljači i ukloniti poljoprivredne usjeve najkasnije mjesec dana od agrotehničkog vremena za berbu ili žetvu uroda. Članom 83. stavak 1. istog Zakona propisano je da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprečavanje štete od divljači, koje je u smislu tog Zakona bio obvezan poduzeti.

12. Kako je dakle sukladno članku 83. stavku 1. Zakona o lovstvu tuženik odgovoran za štetu koju počini divljač u njegovom lovištu pod uvjetom da je tužitelj kao oštećeni poduzeo propisane mjere za sprečavanje štete od divljači, a da je ovaj sud utvrdio da tužitelj nije poduzeo mjere radi sprečavanja štete pravovremenim postavljanjem kemijskih repelenata koje je od tuženika zatražio tek nakon što je šteta nastala, te da protivno propisanoj obvezi nije omogućio tuženiku da i na njegovom zemljištu poduzima mjere izgona divljači već je to učestalim prijavama članova tuženika policiji za krivolovstvo opstruirao dok je s druge strane tuženik postavio žičanu ogradu na rub šume prema poljoprivrednim površinama i električnog pastira u duljini od 6,5 km koje je uredno održavao, vršio redovni izgon divljači te prihranjivao divljač tijekom zimskih mjeseci što dokazuje Izvještajima o izvršenoj zimskoj prihrani (list 162. i i 163. spisa) te Izvješćem od zasijanim površinama-remize (list 165. spisa), a što nije dovedeno u sumnju fotografijama hranilišta dostavljenim po tužitelju, ocjena je ovog suda da tuženik nije ni djelomično odgovoran za štetu koja je nastala od divljači na usjevima pšenice i uljane repice.

13. Valja reći i da tužitelj visinu štete nije dokazao nalazom i mišljenjem poljoprivrednog vještaka iz predmeta posl.broj. R1-38/17 i njegovim iskazom budući da osim već naprijed iznijetog sadržaja njegovog nalaza i mišljenje taj vještak u svom nalazu navodi i da za utvrđivanje točnije štete preporuča obaviti dopunski očevid i procjenu neposredno pred žetvu procijenjenih poljoprivrednih kultura kada će se preciznije moći utvrditi prinos procjenjivane pšenice i uljane repice i kada će biti poznata cijena procjenjivanih poljoprivrednih kultura roda 2017.. Stoga nalaz vještaka i u tom dijelu upućuje na zaključak da u postupku osiguranja nije utvrđena egzaktna visina štete, a tužitelj druge dokaze na tu okolnost nije predlagao.

14. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanoj odbijajućoj točki II. izreke te je prihvaćanjem žalbe tuženika preinačio prvostupanjsku presudu u dosuđujućoj točki I. izreke i odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štetu u iznosu od 18.666,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom sve primjenom članka 373. ZPP.

15. Obzirom na način na koji je odlučeno o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka u točki III. izreke prvostupanjske presude i primjenom članka 154. stavka 1. ZPP tužitelja obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 15.418,75 kn, što preračunato u eure prema tečaju 1,00 EUR = 7,5345 kn iznosi 2.046,42 EUR. Dosuđeni trošak tuženiku odnosi se na trošak koji je u smislu članka 155. ZPP ocijenjen potrebnim za vođenje parnice, a sastoji se od izdataka za sastav odgovora na tužbu od 2. kolovoza 2017. u iznosu od 1.000,00 kn i sastav podneska od 28. prosinca 2017. sve u iznosima od po 1.000,00 kn i sve sukladno Tbr. 8. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje u tekstu: Tarifa), sastava podneska od 8. travnja 2019. u iznosu od 250,00 kn sukladno Tbr.8. točke 3. Tarife, zastupanja na ročištima dana 26. listopada 2017., 14. prosinca 2017., 20. veljače 2018., 29. ožujka 2018., 19. ožujka 2019., 11. veljače 2021., 27. prosinca 2021. i 30. ožujka 2021. u iznosima od po 1.000,00 kn sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sastava žalbe od 10. travnja 2018. u iznosu od po 1.250,00 kn sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife, PDV-e na iznos od 11.500,00 kn u iznosu od 2.875,00 kn primjenom Trbr.42. Tarife, trošak sudske pristojbe na žalbu od 10. travnja 2018. u zatraženom iznosu od 903,75 kn i trošak državnih biljega za potvrde MUP-a u iznosu od 140,00 kn.

15.1. Tuženiku nisu priznati zahtijevani troškovi za sastav podneska od 2. kolovoza 2017. budući je taj trošak zatražen i kao odgovor na tužbu koji trošak mu je i priznat, zatim trošak ročišta za objavu presude od 29. ožujka 2018. i 13. svibnja 2022. jer na ista nije pristupio njegov punomoćnik, te trošak za sastav podneska od 18. ožujka 2019. budući je isti dostavljen dan prije održanog ročišta 19. ožujka 2019. zbog čega je navode iz tog podneska mogao iznijeti na samom ročištu. Obzirom na sadržaj podneska od 8. travnja 2019. uz koji na traženje suda dostavlja rješenje Županijskog suda u Sisku broj: Kž-143/18-5, ali i predlaže nove dokaze, tuženiku je za taj podnesak priznat trošak primjenom Tbr. 8. točka 3. Tarife budući se na radi o podnesku iz Tbr.8. točka 1. Tarife. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 361,50 kn budući je isti uspio u sporu i zbog čega je tu pristojbu sukladno članku 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18) u obvezi platiti tužitelj.

16. Tuženiku je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP dosuđen i trošak sastava predmetne žalbe od 17. svibnja 2022. u iznosu od 1.562,50 kn sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife i 42. Tarife i pristojbe na žalbu u iznosu od 1.073,32 kn koliko ta pristojba sukladno Tar.br. 3. točka 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19 i 92/21) iznosi obzirom na vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude ili ukupno 2.635,82 kn, a što preračunato u eure iznosi 349,83 EUR.

17. Budući tužitelj nije uspio sa žalbom istog je valjalo odbiti sa zahtjevom na naknadu troškova žalbe.

U Varaždinu 22. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj v.r.