Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Gž-2448/2023-2


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: -2448/2023-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud po sucu pojedincu Mihu Mratoviću u pravnoj stvari tužitelja Č. O. d.o.o. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. S. Z. iz Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. D. B., iz I., OIB: ..., tuženika 2. S. B. iz M., OIB: ... i tuženika 3. I. B. iz R., OIB: ..., kao nasljednika sada pokojnog J. B. iz R., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 24. studenoga 2020., pod poslovnim brojem Povrv-27/2020, 7. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Djelomičnim uvaženjem tužiteljeve žalbe preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se sudi:

I. Djelomično se održava platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donijela javni bilježnik N. Š. B. iz I., poslovni broj: OVRV-1/2020-3 od 2. siječnja 2020., u dijelu kojim se nalaže tuženiku J. B. iz R., OIB: ..., da isplati tužitelju, iznos od 40,47 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 2,00 EUR počev od 10.01.2019. pa do isplate
- na iznos od 3,18 EUR počev od 10.03.2019. pa do isplate
- na iznos od 3,18 EUR počev od 10.03.2019. pa do isplate
- na iznos od 3,18 EUR počev od 10.04.2019. pa do isplate
- na iznos od 3,18 EUR počev od 10.05.2019. pa do isplate
- na iznos od 3,18 EUR počev od 15.06.2019. pa do isplate
- na iznos od 3,18 EUR počev od 15.07.2019. pa do isplate
- na iznos od 3,18 EUR počev od 30.08.2019. pa do isplate

- na iznos od 3,18 EUR počev od 16.09.2019. pa do isplate

- na iznos od 3,18 EUR počev od 15.10.2019. pa do isplate

- na iznos od 5,60 EUR počev od 29.11.2019. pa do isplate

- na iznos od 4,25 EUR počev od 30.12.2019. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donijela javni bilježnik N. Š. B. iz I., poslovni broj: OVRV-1/2020-3 od 2. siječnja 2020., u dijelu kojim se nalaže tuženiku J. B. iz R., OIB: ..., da isplati tužitelju, daljnji iznos preko 40,47 EUR do iznosa od 611,16 kuna s pripadajućim kamatama kao i da se naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 690,00 kuna zajedno s zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2020. do isplate, te se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je ukinut platni nalog u cijelosti te je odbijen
tužbeni zahtjev tužitelja Č. O. d.o.o. iz V., OIB: ... kojim se nalaže tuženiku J. B. iz R., OIB: ..., da isplati tužitelju, iznos od 611,16 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi;

- na iznos od 30,26 kuna počev od 10.01.2019. pa do isplate

- na iznos od 48,03 kuna počev od 10.03.2019. pa do isplate

- na iznos od 48,03 kuna počev od 10.03.2019. pa do isplate

- na iznos od 48,02 kuna počev od 10.04.2019. pa do isplate

- na iznos od 48,03 kuna počev od 10.05.2019. pa do isplate

- na iznos od 48,03 kuna počev od 15.06.2019. pa do isplate

- na iznos od 48,03 kuna počev od 15.07.2019. pa do isplate

- na iznos od 48,03 kuna počev od 30.08.2019. pa do isplate

- na iznos od 48,03 kuna počev od 16.09.2019. pa do isplate

- na iznos od 48,03 kuna počev od 15.10.2019. pa do isplate

- na iznos od 84,49 kuna počev od 29.11.2019. pa do isplate

- na iznos od 64,15 kuna počev od 30.12.2019. pa do isplate kao i da se tuženiku nalaže da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 690,00 kuna zajedno s zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2020. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa Zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, kao neosnovan.

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju Č. O. d.o.o. iz V., OIB ..., da tuženiku J. B. iz R., OIB: ..., naknadi trošak postupka u iznosu od 180,00 kuna (slovima: stoosamdeset kuna) u roku od 15 dana.

3. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj osporavajući istu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava koji žalbeni razlozi su propisani odredbom članka 353 stavak 1. točka 1 i 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) s prijedlogom da se presuda ukine (preinači) i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

 

5. Tuženik je umro ...

 

6. Pravomoćnim rješenjem od 19. siječnja 2023. prvostupanjski sud je nastavio prekinuti postupak i to u odnosu na nasljednike sada označene u uvodu ove
drugostupanjske presude.

 

7. Žalba je djelomično osnovana

 

8. Predmet postupka jest tužiteljev zahtjev za naplatu odvoza smeća i to obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") u periodu od prosinca 2018. do studenog 2019. u ukupnom iznosu od 611,16 kuna s pripadajućim kamatama.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- kako je tužitelj ovlašteno komunalno poduzeće na području Općine V. za odvoz smeća,

- kako je tuženik bio suvlasnik nekretnine, kuća s dvorištem, kat.čest.11018 Z.U. 920 k.o. V. i to za 1/2 idealnog dijela cjeline

- kako je u periodu od prosinca 2018 do studenog 2019 naknada obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") iznosila za prosinac 2018. - 30,26 kuna, za siječanj i veljaču 2019. - 48,03 kuna mjesečno, za ožujak 2019 48,02 kuna, za travanj-rujan 2019. -48,03 kuna mjesečno, za listopad 2019. 84,49 kuna i za studeni 2019. – 64,15 kuna,

- kako je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku unutar roka od 1 godine od dospijeća najstarije tražbine (2. siječnja 2020.),

- kako nema izjave tuženika kao korisnika usluge odvoza smeća.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje se niti ne može osporavati s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev neovisno što nije prihvatio prigovor zastare jer je zaključio kako zbog toga što nije priložena izjava korisnika usluge da između
stranaka ne postoji pravni odnos.

 

10. Sa zaključkom prvostupanjskog suda se ne slaže ovaj sud.

 

11. Utužena tražbina se treba procjenjivati prema tada važećem Zakonu o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13 i 73/17; dalje: ZOGO).

 

12. Po pravnom shvaćanju ovog suda kod činjenice da je tuženik bio (su)vlasnik nekretnine u naravi kuće i dvorišta isti je po sli zakona i to baš ZOGO-a i to odredbe članka 30 stavak 5. i 6. postao ujedno i korisnik javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada pa pravna osoba koja izvršava takvu javnu uslugu ima pravo evidentirati vlasnika nekretnine te može tražiti da vlasnik plaća navedenu uslugu.

 

13. Cijena usluge se formira praktično iz tri dijela (komponente) i to cijene za minimalnu obveznu javnu uslugu, cijene javne usluge za količinu predanog miješanog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te cijene ugovorne kazne.

 

14. Činjenica da ne postoji izjava iz odredbe članka 14. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (dalje: Uredba – Narodne novine“, broj 50/17 i 84/19) po pravnom shvaćanju isključivo u smislu odredbe članka 15. Uredbe onemogućuje davatelja usluge da naplaćuje višu cijenu od minimalne obvezne javne usluge ali i vlasnika nekretnine da sada tvrdi kako nekretninu nije koristio u razdoblju duljem od 12 mjeseci, jer nema izjave koju je vlasnik nekretnine kao korisnik bio obvezan podnijeti.

 

15. Pitanje moraju li cijenu plaćati vlasnici nekretnine za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec je razriješio Vrhovni sud u svojoj odluci Rev - 101/2023 ujedno se referirajući na odluku Suda Europske unije u predmetu C 335/16.

 

16. Tako proizlazi da se prema odredbi čl. 20. st. 1. Uredbe cijena javne usluge, plaća radi pokrića troškova poslovanja davatelja usluge. U navedenu cijenu uključeni su troškovi koji su propisani čl. 33. st. 4. ZOGO-a, troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i troškovi koji su propisani čl. 18. st. 1. Uredbe, troškovi nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište, troškovi prijevoza i obrade glomaznog otpada i vođenja evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom.

 

17. Cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela »onečišćivač plaća«, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela »onečišćivač plaća«.

 

18. Pojam strukture cijene javne usluge sukladno čl. 20. st. 2. Uredbe obuhvaća kako je već navedeno, cijenu javne usluge za predanu količinu otpada – varijabilni dio, cijenu obvezne minimalne javne usluge – fiksni dio i ugovornu kaznu ukoliko je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru. Stoga, pojam „struktura cijene“ i pojam „troškova koje je davatelj usluge dužan ukalkulirati u cijenu javne usluge“ nisu isti, niti jedan drugoga isključuju unutar njene strukture.

 

19. Razdvajanjem načina propisivanja i određivanja obračuna kao varijabilnog i fiksnog dijela cijene javne usluge dodatno se potvrđuje namjera zakonodavca da strukturira cijenu javne usluge, te se davanjem suglasnosti njenog izvršnog tijela na cjenik davatelja javne usluge, osigurava sustav sakupljanja komunalnog otpada koji ispunjava svoju svrhu te potiče korisnika da odvojeno predaje miješani komunalni otpad (MKO), BKO, reciklabilni, glomazni i problematični otpad.

 

20. O pitanju zbrinjavanja i naplate odvoza komunalnog otpada i cijeni za pruženu uslugu raspravljao je i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je u odluci i rješenju, poslovni broj U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. („Narodne novine“, broj 31/21), između ostalog, naveo da je ZOGO u čl. 33. st. 1. predvidio dio obračuna cijene javne usluge (tzv. fiksni dio), kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, zbog čega nije prihvatio prigovore predlagatelja da plaćanje tzv. »paušala« nije predviđeno ZOGO-om, te da bi iz tog razloga Uredba u tom dijelu bila u nesuglasnosti s odredbama ZOGO-a.

 

21. Odluke Ustavnog suda sukladno odredbi čl. 30. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 99/99 i 29/02) obvezatne su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba, a prema st. 2. sva tijela državne vlasti i lokalne samouprave i uprave dužna su u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

 

22. Stoga kako se tražila od tuženika prema utvrđenim cijenama naplata minimalne javne usluge to je tužiteljev zahtjev za takvu naplatu osnovan.

 

23. Međutim odredbom članka 38 stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV) propisano je kako se plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

 

24. Tuženik je suvlasnik za 1/2 idealnog dijela cjeline pa zato sukladno citiranoj odredbi ZV-a na njega otpada 1/2 obveze plaćanja minimalne cijene javne usluge.

 

25. Kako je u periodu od prosinca 2018 do studenog 2019 naknada obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") iznosila za prosinac 2018. - 30,26 kuna, za siječanj i veljaču 2019. - 48,03 kuna mjesečno, za ožujak 2019 – 48,02 kuna, za travanj-rujan 2019. -48,03 kuna mjesečno, za listopad 2019. – 84,49 kuna i za studeni 2019. – 64,15 kuna, a tuženik bi bio u obvezi platiti polovinu, s obzirom da nije protekao zastarni rok od godine dana po odredbi članka 232 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) to je prema fiksnom tečaju konverzije 1EUR = 7,53450 kuna valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu te održati platni nalog na snazi za 40,47 EUR s pripadajućim kamatama od dospijeća do isplate, kako je to pobliže označeno u izreci ove presude.

 

26. U preostalom dijelu valjalo je ukinuti platni nalog (uključujući i trošak ovrhe jer prema ustaljenoj sudskoj praksi se o troškovima postupka nastalim po prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odlučuje jedinstvenom odlukom) te odbiti tužbeni zahtjev.

 

27. S obzirom da je tužitelj uspio upravo za 50% u svom zahtjevu valjalo je na temelju odredbe članka 154 stavak 4. ZPP-a odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

U Splitu 7. prosinca 2023.

 

Sudac:

Miho Mratović, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu