Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 80 Gž-4182/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev, kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej, kao članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice te Sandre Artuković Kunšt, univ.spec.iur, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba (OIB:…), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojega zastupaju punomoćnici M. L. i K. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i p., Z., protiv 1. tuženice V. V. (OIB:…) iz Z., 2. tuženice A.

V. (OIB:…) iz Z., koje zastupa punomoćnik E. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D., T., B. & K. d.o.o., Z. i 3. tuženice I. V. (OIB:…) iz Z., koju zastupa skrbnica, ovdje 2. tuženica A. V., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženice te o žalbi 3. tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-203/14-98 od 15. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. i 2. tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-203/14-98 od 15. lipnja 2022.

II. Odbija se žalba 3. tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-203/14-98 od 15. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženicama predati tužitelju u posjed stan pobliže opisan u toj točki izreke te je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka.

Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev I. i II. tuženica za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žale se 1. i 2. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud odluku prvostupanjskog suda preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka, podredno da odluku prvostupanjskog suda ukine i vrati predmet na ponovno suđenje istome sudu.

3. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, dakle, u dijelu pod točkom I. izreke, žalbu podnosi 3. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba 1. i 2. tuženica, te žalba 3. tuženice su neosnovane.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je predaja u posjed stana, a koji zahtjev je utemeljen na činjenicama da je tužitelj vlasnik stana, a da se tuženice u stanu nalaze bez pravne osnove.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je tužitelj vlasnik stana, a da su tuženice rođakinje ranijeg korisnika stana Z. P., koji se iselio iz stana prije više godina, i da se tuženice u stanu nalaze bez pravne osnove.

7. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu s pozivom na odredbu čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).

8. Pored utvrđenja da je tužitelj vlasnik stana te da se tuženice nalaze u posjedu stana, u situaciji kada tuženice nisu dokazale pravo na posjed sukladno odredbi čl. 163. st. 1. ZVDSP, ispunjene su pretpostavke iz odredbe čl. 162. st. 1. ZVDSP kojom je propisano da vlasnik da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, za predaju u posjed predmetne nekretnine tužitelju.

9. Žalbenim navodima 1. i 2. tuženice ponavljaju prigovor promašene pasivne legitimacije utemeljen na tvrdnji da ne koriste stan, te na pogrešnu ocjenu dokaza, osobito u odnosu na svjedoke M. L. i R. D., iz čijih je iskaza prvostupanjski sud u bitnome utvrdio da tuženice stan koriste. Nastavno ističu i prigovor parnične nesposobnosti 3. tuženice.

10. Suprotno žalbenim navodima 1. i 2. tuženica, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio dokaze i to iskaze svjedoka M. L. (predstavnice suvlasnika zgrade) i R. D. (neposredna susjeda), a čiji iskazi su u skladu s ostalim materijalnim dokazima (zapisnik o očevidu, dopis policije, upisano prezime V. na portafonu i P. na poštanskom sandučiću i vratima stana), iz kojih je utvrdio da su se tuženice nakon iseljenja ranijeg korisnika i uz njegovu dozvolu uselile u stan kojega koriste već dugi niz godina. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije uz zaključak da su tuženice kao neposredne i nesamostalne posjednice stana u ovom postupku legitimirane na pasivnoj strani, utvrdivši dodatno da imaju ključeve predmetnog stana, dakle da ostvaruju faktičnu vlast na stanu. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da u slučaju da su tuženice dokazale napuštanje posjeda stana nakon primitka tužbe, isto u smislu odredbe čl. 162. st. 4. ZVDSP ne bi bilo od utjecaja na njihov pravni položaj u ovoj parnici, a da razlozi koji tuženice navode za korištenje stana (liječenje 3. tuženice uslijed psihičkih problema) nisu odlučni u ovoj vrsti spora, kao ni činjenica da nemaju formalno prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi stana, jer to samo za sebe ne ukazuje na nepostojanje pasivne legitimacije istih, koja jasno proizlazi iz drugih provedenih dokaza. Pri tome valja reći da su žalbeni navodi u vezi parnične (ne)sposobnosti 3. tuženice neodlučni jer žalbu s tim prigovorom u vezi može istaknuti samo stranka koje se ti nedostaci tiču (čl. 354. st. 3. ZPP).

11. Zato 3. tuženica svoju žalbu podnesenu po skrbnici, ovdje 2. tuženici, temelji u bitnome upravo na žalbenom razlogu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP tvrdeći da je tijekom cijelog postupka bila parnično nesposobna i da nije bila valjano zastupana, te ističe i žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP tvrdeći da joj zbog propuštanja dostave nije bilo omogućeno raspravljanje pred sudom.

12. Navedene žalbene razloge nije moguće prihvatiti pored činjenica koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a to je da je rješenjem istoga suda posl. br. R1 o468/11-9 od 17.4.2012. koje je postalo pravomoćno 18.5.2012., 3. tuženica djelomično lišena poslovne sposobnosti i to glede donošenja odluke o potrebi redovnog ili hospitalnog liječenja. S obzirom na to da je prema odredbi čl. 79. st. 2. ZPP punoljetna osoba kojoj je djelomično ograničena poslovna sposobnost, parnično sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti, to je 3. tuženica primjenom te odredbe i u skladu s gornjim rješenjem imala parničnu sposobnost za sudjelovanje u parničnom postupku, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Tek donošenjem rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. R1 Ob-39/17-27 od 25.1.2018., koje je postalo pravomoćno 20.2.2018., izmijenjeno je gornje rješenje te je 3. tuženica djelomično lišena poslovne sposobnosti i to u pogledu samostalnog raspolaganja novcem iznad 300,00 kn mjesečno, imovinom, u pogledu mjera i radnji i odlučivanja o potrebi psihijatrijskog, kao i drugog ambulantnog i bolničkog liječenja te adekvatnog smještaja, kao i u pogledu samostalnog zaključivanja pravnih poslova. Budući da je prvostupanjski sud kroz cijelo razdoblje održavao komunikaciju s nadležnim centrom za socijalnu skrb, koji je bio upoznat s vođenjem prvostupanjskog postupka, te da je dostava pismena za 3. tuženicu naknadno vršena i skrbnici, ovdje 2. tuženici, koja ju sada i zastupa (rješenjem Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica S. od 22.7.2019., klasa: UP/I-552-02/19-11/10, koje je postalo pravomoćno 29.8.2019.), to navode žalbe 3. tuženice o svojoj parničnoj (ne)sposobnosti i nedostacima u zastupanju tijekom prvostupanjskog postupka te navode o onemogućenom raspravljanju (paušalno navedeno zbog nedostavljanja pismena) niti ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća. Na kraju treba reći da su neodlučne žalbene tvrdnje vezane za postupanje Centra za socijalnu skrb te one o ispunjenju uvjeta za stjecanje prava na najam stana od strane tužitelja budući da se ne odnose na predmet spora.

13. Odluka o parničnim troškovima sadržana u točki I. izreke presude, temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP, visinu kojih troškova je sud ispravno obračunao u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14 i 144/14). S obzirom na to da 1. i 2. tuženice nisu u sporu uspjele, to je prvostupanjski sud pravilno odbio njihov zahtjev za naknadu parničnog troška.

14. Slijedom navedenog je osnovom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 21. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.