REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1015/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. M.-Đ., dipl. pravnica iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, Regionalni ured R., protiv tuženika H. š. d.o.o., Z., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1738/2022-2 od 24. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-219/2019-12 od 9. ožujka 2022., u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika Klasa: DIR-09-18-4289, Urbroj: 00-07-01/03-19/22 od 15. ožujka 2019. potvrđene Odlukom Klasa: DIR-09-18-4289, Urbroj: 00-07-
01/03-19/27 od 12. travnja 2019. te za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na poslove pomoćnika revirnika - poslovođe, sukladno odredbama ugovora o radu.
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu od 19. ožujka 2019. i vraćanje na rad kod tuženika.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
8. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
9. Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu ni nejasni ni proturječni, a isto tako ne postoji proturječnost između onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te se presuda može ispitati.
10. Pozivanjem na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, revident sadržajno osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova o utvrđenjima vezanim za opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Time zapravo dovodi u pitanje činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda i pravnu ocjenu donesenu na temelju takvih utvrđenja, pa se navedeni razlozi ne mogu podvesti pod revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ukazuje.
11. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drukčije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP-a revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.
12. U revizijskom stupnju postupka je sporna opravdanost razloga za otkaz, odnosno sporna je pravilnost primjene odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a.
13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:
- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu pomoćnika revirnika – poslovođe u Upravi šuma Podružnici D., Š. T.;
- da je tužitelju radni odnos prestao na temelju Odluke o otkazu od 15. ožujka 2019. zbog skrivljenog ponašanja radnika;
- da se u obrazloženju pobijane odluke navodi da je tužitelj kao pomoćnik revirnika– poslovođa u Upravi šuma Podružnici D., Š. T. počinio povredu radne obveze "zlouporabom položaja ili prekoračenjem danog ovlaštenja", opisanu u čl. 55. st. 1. toč. 2. Pravilnika o radu tuženika od 24. prosinca 2018., povredu radne obveze "protupravnog pribavljanja materijalne koristi na štetu Društva", opisanu u toč. 3. istog članka te povredu radne obveze za koju poslodavac može, ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja, radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa odnosno redovno ili izvanredno otkazati ugovor o radu "korištenje sredstava Društva protivno njihovoj namjeni, ekonomski neracionalno i nesvrsishodno korištenje sredstava Društva, neovlašteno iznošenje sredstava rada izvan radnih prostorija Društva, te njihovo korištenje u privatne svrhe", opisanu u čl. 56.a st. 1. toč. 10. Pravilnika o radu;
- da posječena stabla nisu bila doznačena na valjani način, što je u suprotnosti s čl. 4. st. 1. Pravilnika Ministarstva poljoprivrede o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i šumskom redu ("Narodne novine", broj 17/15);
- da se u toč. II. Naredbe Ministarstva poljoprivrede o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja štetnog organizma–osmerozubi smrekov pisar ("Narodne novine", broj 103/16), navodi da se ista odnosi na zaražena područja tj. šume u kojima je prisutna smreka, dok iz Zapisnika stručnog suradnika za unutarnji nadzor Ur.broj: DIR-15-18-4289/02 od 29. kolovoza 2018. proizlazi da je tužitelj posjekao ne samo stabla smreke, već i stabla jele i bukve;
- da je tužitelj prilikom izvlačenja robe koristio radnike i strojeve u vlasništvu tuženika, koji rad je obavljen u subotu 14. srpnja 2018., a radnicima tuženika taj rad bio je obračunat kao odrada kišnog dana 11. srpnja 2018., a rad nije mogao biti obavljen na temelju Naredbe o suzbijanju štetnog organizma, obzirom da je Naredba donesena u studenom 2016., a u toč. IV. je propisano da su obveznici dužni započeti s provođenjem mjera na zaraženom području u roku od 30 dana od stupanja na snagu Naredbe (11. studenoga 2016.), a sječa obavljena u srpnju 2018.;
- da tuženik vrši uslugu izvlačenja posječenih drva iz šume samo u slučaju Naredbe Ministarstva poljoprivrede, kada se isto radi sprječavanja širenja štetnog organizma, a da je u konkretnom slučaju usluga izvlačenja rađena temeljem zahtjeva tužitelja za doznaku stabala, kao vlasnika privatne parcele pod oznakom k.č.br. 7841, k.o. Čabar;
- da u odnosu na bespravnu sječu i otpremu stabala (jele, smreke i bukve) na parceli u vlasništvu Republike Hrvatske (odsjek 100-a GJ C. L.) iz Zapisnika od 29. kolovoza 2018. proizlazi da je uvidom na terenu utvrđeno da se granice privatne šume jasno vide i da su obilježene stupcima te da odgovaraju stvarnoj izmjeri geodeta UŠP D.;
- da je nalazom i mišljenjem stručnog suradnika za unutarnji nadzor utvrđeno da je tužitelj protupravno pribavio imovinsku korist u visini od 20.120,75 kn na štetu tuženika na način da je na parcelama u vlasništvu Republike Hrvatske, GJ C. L. dio, posjekao i otpremio drvnu masu;
- da je tužitelj izvršio sječu bez prethodne doznake i otpremio robu koja po vrstama i količini ne odgovara doznačnoj knjižici, pri čemu je za tuženika nastala šteta u iznosu od 14.030,75 kn za bespravnu sječu i 6.090,00 kn za bespravno korištenje sredstava u vlasništvu tuženika;
- da nije osnovan prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju postupao kao fizička osoba, a ne kao radnik tuženika;
- da je tužitelju, koji je na radnom mjestu pomoćnika revirnika – poslovođe radio za tuženika 33 godine morala biti poznata činjenica da se stabla, koja nisu na valjani način doznačena za sječu, ne smiju sjeći, jer tada isto predstavlja bespravnu sječu.
14. Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da je odluka o otkazu zakonita i dopuštena iz razloga jer je tuženik kao poslodavac u ovom postupku dokazao postojanje opravdanosti razloga za otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, jer je tužitelj postupanjem na naprijed opisani način povrijedio obveze iz radnog odnosa, (čl. 55. i čl. 56. Pravilnika o radu tuženika).
15. Osporavajući pravilnost takve ocjene dokaza nižestupanjskih sudova, tužitelj u reviziji ustraje u shvaćanju da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, jer da tužitelj nije neovlašteno koristio sredstva tuženika niti je zloupotrijebio položaj i prekoračio ovlasti.
16. Odredbama čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
17. Nadalje, prema odredbi čl. 135. st. 1. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, poslodavac mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.
18. Odredbom čl. 55. i čl. 56. Pravilnika o radu tuženika propisano je što se smatra osobito teškom povredom iz radnog odnosa.
19. U konkretnom slučaju tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, odnosno zbog povreda radnih obveza opisanih u čl. 55. st. 1. toč. 2. i 3. te čl. 56.a st. 1. toč. 10. Pravilnika o radu tuženika od 24. prosinca 2018. a koje se odnose na "zlouporabu položaja ili prekoračenjem danog ovlaštenja", "protupravnog pribavljanja materijalne koristi na štetu Društva" i "korištenje sredstava Društva protivno njihovoj namjeni, ekonomski neracionalno i nesvrsishodno korištenje sredstava Društva, neovlašteno iznošenje sredstava rada izvan radnih prostorija Društva, te njihovo korištenje u privatne svrhe".
20. Naime, za povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu, tuženik je dokazao da je tužitelj iste povrede počinio, a koje se može smatrati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, pa kod činjenice da je tužitelju, koji je na radnom mjestu pomoćnika revirnika – poslovođe radio za tuženika 33 godine, moralo biti poznato da se stabla, koja nisu na valjani način označena za sječu ne smiju sjeći, jer tada isto predstavlja bespravnu sječu, kao i da otprema prema vrsti i količini posječenih stabala mora odgovarati doznačnoj knjižici, nije odlučno za ocjenu postojanja razloga za otkaz ugovora o radu je li i kolika je šteta tuženiku zbog takvog postupanja tužitelj nastala, kako to tužitelj navodi u reviziji, već je li svojim ponašanjem prekršio obveze iz radnog odnosa.
21. Neosnovano revident osporava zaključak nižestupanjskih sudova, da je tužitelj u konkretnom slučaju postupao kao fizička osoba, a ne kao radnik tuženika, budući da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj, kao radnik tuženika, vršio otpremu i potpisao popratnice, kao službeni dokument tuženika, vezano za posječena stabla na parceli u njegovom vlasništvu (radi se o 42 panja, odsjek 99-a GJ C. L.) i parceli u vlasništvu Republike Hrvatske (radi se o 20 panjeva, odsjek 100-a GJ C. L.), a što ne bi mogao da je postupao kao fizička osoba.
22. Na navode revidenta da nižestupanjski sudovi pri ocjeni osnovanosti otkaza uopće nisu cijenili činjenicu da je revident radnik koji je preko 30 godina radio kod tuženika i da tijekom radnog odnosa nije imao nijedno upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa valja odgovoriti da je u točki 13. prvostupanjske presude upravo cijenjena i ta okolnost uz utvrđenje da je tužitelj na radnom mjestu pomoćnika revirnika – poslovođe radio za tuženika 33 godine, slijedom čega mu je morao biti poznato da se sječa ne može obaviti bez prethodne doznake i otpreme robe koja po vrstama i količini odgovara doznačnoj knjižici.
23. Kraj navedenih činjeničnih utvrđenja, tj. da je tužitelj počinio opisane povrede obveza iz radnog odnosa (a što sukladno čl. 386. ZPP-a u reviziji nije moguće pobijati), pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženik, na kojemu je teret dokaza (čl. 135. st. 1. ZR) dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, slijedom čega je predmetna Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju zakonita i dopuštena, te su stoga pravilno odbili tužbeni zahtjev.
24. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
25. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.
Zagreb, 21. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
