REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1965/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića, predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca, Gordane Jalšovečki i mr. sc. Dražena Jakovine, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske – za Ministarstvo obrane OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž R-120/2019-2 od 5. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Pr-101/2018-11 od 29. ožujka 2019., u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koja se u ovom odlučivanju primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/2022).

2. Postupajući sukladno odredba čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. U postavljenom pravnom pitanju se u osnovi problematizira mogućnost "umanjivati prava stečena pravomoćnim i izvršnim upravnim aktom" u vidu razmjernog umanjenja isplate iznosa naknade troška prijevoza koja je takvim pravomoćnim i izvršnim aktom određena u visini mjesečne cijene karte za autobus na određenoj relaciji povratnog smjera.

4. Kao na razlog važnosti postavljenog pitanja (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a) tužitelj se pozvao na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R- 1828/14-2 od 2. lipnja 2015. Međutim, u toj je odluci navedeno da je u tom, konkretnom slučaju prvostupanjski sud isključio primjenu odredbe čl. 2. st. 2. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života i obitelji ("Narodne novine", broj 141/04 i 22/05), kojom je određeno da se djelatnoj vojnoj osobi neće isplaćivati putni trošak za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, slobodnih dana i u drugim slučajevima kad ne putuje i nema troška prijevoza – jer je (prvostupanjski sud, koje pravno shvaćanje prihvaća taj, drugostupanjski sud) pravnog shvaćanja da se navedene odredbe primjenjuju samo u slučajevima kad djelatna vojna osoba nema stvarnog troška prijevoza.

5. Prema tome, u toj, usporednoj odluci (protivno implikacijama i sadržaju postavljenog pravnog pitanja) nije otklonjena mogućnost da se iznos naknade troška prijevoza na posao i s posla priznatog pravomoćnim i izvršnim aktom prema cijeni mjesečne karte za vlak, umanjuje u određenim slučajevima, konkretno, kad djelatna vojna osoba nema stvarnog troška prijevoza.

6. No, važnije je za navesti da je revizijski sud u recentnijoj odluci, onoj poslovnog broja Revr-669/2017-2 od 20. veljače 2018. (donesenoj prethodno u ovome parničnom predmetu), izrazio pravno shvaćanje o mogućnosti umanjenja iznosa mjesečne naknade za prijevoz određene pravomoćnim i izvršnim upravnim aktom u visini mjesečne (autobusne) karte (na relaciji [adresa] – [adresa] i obratno) u određenim okolnostima.

7. Iz svega proizlazi da nije dokazana različita praksa nižestupanjskih sudova u pogledu prijedlogom za dopuštenje revizije postavljenog pravnog pitanja (sagledavajući ga upravo i isključivo onako kako je ono postavljeno) niti je na ikoji drugi način dokazana važnost toga pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, a, osim toga, u pogledu sadržaja tog pitanja (sagledavajući ga upravo i isključivo onako kako je ono postavljeno) pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci ne odudara od pravnog shvaćanja ovoga, revizijskog suda.

8. Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 21. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić