Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-61/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Bruna Kleina, kao predsjednika vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasne Veršić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠA zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja 1. K- 361/2020-19, od 6. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenik ŠA, za počinjeno kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11, za koje je proglašen krivim u izreci pobijane presude, na temelju te odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu je okrivljenika ŠA proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, opisanog i kažnjivog u članku 190. stavku 2. KZ/11, a u svezi članka 190. stavka 1. KZ/11 te ga je, na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Nakon toga, kaznu zatvora na koju je osuđen, mu je, na temelju članka 55. stavka 1. i 3. KZ/11, zamijenio radom za opće dobro.

1.1. Na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11, ako se okrivljenik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

1.2. Na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11, određeno je da će sud, ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ne izvrši rad za opće dobro u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju, donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Ako okrivljenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju će produžiti dani rok.

1.3. Na temelju čl. 557. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi članka 77. KZ/11 utvrđeno je se da novčani iznos od 4.500,00 kuna, odnosno 597,60 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni ŠA ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11 te je utvrđeno da je novčani iznos od 4.500,00 kuna odnosno 597,60 eura imovina Republike Hrvatske pa je nalaženo okrivljenom ŠA da navedeni novčani iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 6. ZKP/08 okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, odnosno 132,80 eura.

2. Protiv ove presude, žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. točke 5. ZKP/08, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je osnovana.

6. Državni odvjetnik je u svojoj žalbi naveo kako prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona, iz članka 469. stavka 1. točke 5. ZKP/08, ističući kako je prvostupanjski sud, prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji, povrijedio kazneni zakon na način da je prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, time što je okrivljenika ŠA, nakon što ga je proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11 i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 55. stavka 1. i 3. KZ/11, izrečenu kaznu zatvora zamijenio radom za opće dobro, što je suprotno članku 55. stavku 1. KZ/11. Naime, tim člankom da je izričito propisano kako sud može izrečenu novčanu kaznu u iznosu manjem od 360 dnevnih iznosa ili kaznu zatvora u trajanju manjem od jedne godine zamijeniti radom za opće dobro, a budući da je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, da nije bilo uvjeta da se ista zamijeni radom za opće dobro, na koji način da je povrijeđena odredba članka 55. stavka 1. KZ/11.

7. Najprije je za istaknuti da prema članku 476. stavku 1. ZKP/08, povodom bilo čije žalbe, drugostupanjski sud, je obvezan po službenoj dužnosti paziti samo na povrede odredaba kaznenog postupka izrijekom navedene u točki 1. tog stavka, kao i povrede kaznenog zakona koje bi bile počinjene na štetu okrivljenika. Izvan toga, prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud ispituje isključivo u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. S obzirom da u konkretnom slučaju ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti te da je s druge strane, žalbu podnio samo državni odvjetnik, a ne i okrivljenik, pobijana presuda je ispitana onom dijelu u kojem je državni odvjetnik osporavao svojom žalbom.

7.1. U tom smislu potpuno ispravno državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako je odredbom člankom 55. stavka 1. KZ/11 propisano da se radom za opće dobro može zamijeniti samo novčana kazna koja je izrečena u iznosu manjem od 360 dnevnih iznosa ili kazna zatvora koja je izrečena u trajanju manjem od jedne godine. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od točno jedne godine te se, prema izričitoj odredbi članka 55. stavka 1. KZ/11, kazna zatvora u navedenom trajanju nije mogla zamijeniti radom za opće dobro. S obzirom na to da je prvostupanjski sud ipak i tu kaznu zamijenio radom za opće dobro, prekoračio je ovlast koju ima po zakonu, na koji način je ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08, kako to ispravno u svojoj žalbi ističe državni odvjetnik.

7.2. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08, ovaj je sud, kao sud drugog stupnja, prihvatio žalbu državnog odvjetnika te je preinačio prvostupanjsku presudu jer se po pravilnoj primjeni zakona morala donijeti drugačija presuda, odnosno nije bilo moguće kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, na koju je okrivljenik osuđen, zamijeniti radom za opće dobro. Stoga, kako okrivljenik ni u kojem dijelu nije osporavao prvostupanjsku presudu, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja mu nije zamijenjena radom za opće dobro, dok je u ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena. Radi se o kazni zatvora koja je odmjerena na posebnom minimumu kazne propisanim za ovo kazneno djelo, koja je primjerena stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika te svim okolnostima vezanim uz počinjenje konkretnog kaznenog djela te će se i ovakvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

8. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.

Split, 21. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Bruno Klein