Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1867/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4773/2018-9 od 28. veljače 2020., 21. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalbe tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4773/2018-9 od 28 veljače 2020. u točki III izreke.

II Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4773/2018-9 od 28 veljače 2020. u točki I i II izreke i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Ježek iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-22634/18 od 23. svibnja 2018. u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 343,52 kuna sa zateznim kamatama obračunatim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim na:

- iznos od 42,94 kune od 16.4. 2017. do isplate,

- iznos od 42,94 kune od 16.5. 2017. do isplate,

- iznos od 42,94 kune od 16.6. 2017. do isplate,

- iznos od 42,94 kune od 16.7. 2017. do isplate,

- iznos od 42,94 kune od 16.8. 2017. do isplate,

- iznos od 42,94 kune od 16.9. 2017. do isplate,

- iznos od 42,94 kune od 16.10. 2017. do isplate,

- iznos od 42,94 kune od 16.11. 2017. do isplate,

te zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama kao i zahtjev za isplatu parničnog troška u iznosu od 407,37 kn, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-22634/18 od 23. svibnja 2018. u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 343,52 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka

od 407,37 kn, u roku od 8 dana.

3. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

4. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava.

5. Bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a dio razloga je nejasan i proturječan, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. U žalbi navodi da na adresi [adresa] u [adresa] postoji zeleni spremnik od 120 litara koji nije bio samo od tuženika već od svih stanara od ukupno dva stana, a glasio je na tuženikovog rođaka – brata KG koji stanuje na istoj adresi u istoj kući koji je bio kao predstavnik svih suvlasnika prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) i ta usluga je uredno plaćena svaki mjesec. Tvrdi da tuženik nije imao posebni spremnik od 80 litara na adresi [adresa]. Tek kasnije tužitelj je zamijenio spremnik od 120 litara sa spremnikom od 80 litara, međutim i dalje predstavnik stanara bio tuženikov bratić te je uredno plaćen spremnik od 80 litara. Drugog spremnika na adresi [adresa] nije bilo, pa tužitelj za jedan te isti spremnik naplaćivao tuženikovom bratiću i sada hoće naplatiti tuženiku dakle istu uslugu nezakonito naplaćuje dva puta. Navodi da je obrazloženje presude proturječno sa zapisnikom iz kojeg proizlazi da tuženiku nisu odvožene PVC vrećice iako tužitelj isto naveo kao razlog za naplatu svoje usluge, bez obzira što tuženiku nije dostavio dodatni spremnik od 80 litara. Navodi da je tužitelj tražio od tuženika sklapanje ugovora za uslugu odvoza komunalnog otpada u dodatnom spremniku od 80 litara, a koji nije dostavio tuženiku, te je time tužitelj zavaravajućom dokumentacijom tuženika doveo u zabludu jer ga je time doveo u pogrešnu predodžbu o okolnosti da tužitelj hoće sklopiti ugovor za dodatni spremnik od 80 litara koji je tuženiku nepotreban. Navodi da Odluka o komunalnom redu i drugi zakoni ne određuju svakom korisniku volumen spremnika, već se to sporazumno između korisnika i davatelja usluge određuje ugovorom koji tužitelj nije dostavio tuženiku iako je tuženik na tome inzistirao i potpisao zahtjev da tužitelj dostavi ugovor. Navodi da je u ugovoru trebao biti definiran volumen spremnika koji je mogao biti 50 litara, te je spremnik od 120 litara bio sasvim zadovoljavajući za tuženika i njegovog rođaka. Tvrdi da tužitelj tuženika nezakonito utužuje za fiktivni spremnik od 80 litara, nije tuženik omogućio ugovaranje od 50 litara što je protivno Općim uvjetima poslovanja s korisnicima. Navodi da tužitelj nije tuženiku dostavio spremnik za komunalni otpad, niti spremnik za biorazgradivi otpad, niti spremnik za papir, ali nezakonito traži naplatu svih nedostavljenih spremnika, na koje prigovore se sud uopće ne osvrće.

6. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. Žalba je osnovana.

8. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

9. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. osim za povrede iz članka 354. točka 3. ZPP-a.

10. Prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešne i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tuženika u pravcu da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, nije dopušten, pa ga sud nije ni razmatrao.

11. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu ni nejasne ni proturječne kako međusobno tako ni stanju spisu, tako da je presudu moguće ispitati.

12. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povrda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih povreda.

13. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tuženik suvlasnik stamenog prostora u [adresa], pa osnova potraživanja tužitelja proizlazi iz činjenice da je tuženik kao suvlasnik stambenog prostora [adresa] sukladno odredbi članka 118. stavak 3. Odluke o komunalnom redu (donijeta 29. studenog 2015.) obvezan koristiti uslugu odvoza komunalnog otpada na način i pod uvjetima određenim tom odlukom i propisima o otpadu,

- da prijepis posjedovnog lista nije dokaz o vlasništvu, no čak i kad bi tuženik bio suvlasnik predmetne nekretnine u navedenom omjeru (4/16 dijela), sud ukazuje se na odredbu članka 70. ZV-a koja određuje da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenog posebnog dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnog dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati kao jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz te glave zakona,

- da tuženik i ostali suvlasnici nekretnine solidarno odgovaraju za obveze koje imaju kao korisnici komunalne usluge odvožnja otpada, neovisno o veličini suvlasničkih udjela, što znači da je na tužitelju odluka hoće li za neizvršene obveze utužiti jednog od njih, pojedine ili sve suvlasnike kao solidarne dužnike, sukladno članku 43. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje ZOO).

- da se prema registru matičnih podataka potraživanje tužitelja odnosi na obiteljsku kuću u [adresa], površine 45 m[2] , da se radi o drugoj zoni – odvoz osam puta mjesečno, a da je obveznik VG s oznakom broja nositelja: 9000005925803,

- da je sukladno članku 3. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada određeno da je korisnik usluge skupljanja odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan pružatelju usluge dati točne i potpune podatke o površini i vlasništvu prostora, odnosno da je korisnik usluge dužan u roku od osam dana dojaviti sve promjene vezane uz matične podatke korisnika usluge (površina objekta, ime ili naziv vlasnika objekta),

- da je u izvodu iz poslovnih knjiga od 18. svibnja 2018. naznačen sistemski broj: 9000005925803, te broj objekta: 10492289, te da isti sistemski broj i broj objekta su naznačeni i na financijskoj dokumentaciji tužitelja koja se odnosi na sporno potraživanje, da se visina potraživanja tužitelja temelji na cjeniku usluge za skupljanje i odvoz komunalnog otpada koji se primjenjuje od 1. kolovoza 2009. te u skladu sa Zakona o održivom gospodarenju otpadom i financijskoj dokumentaciji priloženoj po tužitelju,

- da je navod tuženika da nije sklopio ugovor o odvozu komunalnog otpada neodlučan, jer prikupljanje, odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada kao usluga koju pruža tužitelj i koju je u obvezi podmiriti tuženik kao vlasnik nekretnine proizlazi iz odredbe članka 20. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09 i 49/11; dalje ZKG) i članka 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine 94/13, 73/17; dalje: ZOGO), pa je tuženik dužan podmiriti navedenu uslugu.

14.. Stoga sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev i održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a.

15. Na dosuđeni iznos tužitelju priznaje i zatezne kamate sukladno odredbi članka 21. stavak 1. i 2. ZOO-a.

16. Na utvrđeno činjenično stanje, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.

17. Naime, prema izvatku iz poslovnih knjiga proizlazi da se tražbina tužitelja odnosi na neplaćene račune za uslugu odvoza komunalnog otpada na adresi u [adresa], za razdoblje od ožujka do listopada 2017.

18. Tijekom postupka tuženik ne spori da je suvlasnik i suposjednik predmetne nekretnine, ali tvrdi da je tužitelj ispostavljao račune za uslugu koju nije obavio pa je time osporeno da je uslugu odvoza komunalnog otpada na ovoj adresi uopće izvršena.

19. Naime, osnovano načelo javne usluge gospodarenja otpadom prema odredbi članka 6. stavak 1. točka 1. ZOGO je načelo "onečišćivač plaća", što znači da troškove snosi proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada, a u konkretnom slučaju tuženik osporava da je koristio uslugu tužitelja način kako to tvrdi tužitelj, odnosno da nema spremnik od 80 litara u utuženom razdoblju.

20. Odredbom članka 30. stavak 5. ZOGO propisano je da korisnik usluge iz stavka 1. tog članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Više korisnika mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupiti prema davatelju usluge iz stavka 3. ovog članka. Odredbom čl. 33. stavak 1. ZOGO propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavak 1. ovog Zakona na način koji se osigurava primjena načela "onečišćivač plaće", ekonomski održivo poslovanje, te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama tog Zakona, Uredbe iz članka 29. stavak 10. tog Zakona i odluke iz članka 30. stavak 7. tog Zakona.

21. Tužitelj na navedene okolnosti nije dostavio relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je usluga doista izvršena, niti je dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženika kao korisnika usluge u obračunskom razdoblju, iz koje bi proizlazilo da je cijena usluge obračunata sukladno 33. st. 2. ZOGO-a. Dostavljenom dokumentacijom tužitelj ( izvoda iz poslovnih knjiga, registra matičnih podataka, pregled obveznika na objektu, prijepis računa i zapisnika o zaprimanju posude odnosno spremnika za miješani komunalni otpad od 15. prosinca 2018. te rasporeda odvoza komunalnog otpada), nije dokazao da je usluga tužitelja izvršena. Naime, tužitelj nije dostavio evidenciju o stvarnom odvoženju otpada koji bi bio temelj za određivanje naplate iste komunalne usluge odnosno nije pružio dokaz o vođenju evidencije o preuzetoj količini otpada od korisnika usluge u obračunskom razdoblju, a prema kriteriju količine otpada te time postupa suprotno odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO-a. Tužitelj nije dokazao da je usluga izvršena na način kako tvrdi.

22. Sukladno navedenom na tužitelju je teret dokaza da je tužitelj tu uslugu odvoza komunalnog otpada doista i pružio, odnosno da je tuženik koristio predmetu uslugu tužitelja.

23. U konkretnom slučaju tuženik je osporio da bi mu usluga odvoza komunalnog otpada bila pružena na način kako to tvrdi tužitelj, pa je stoga dokaza o postojanju te činjenice (članak 219. i članka 221.a. ZPP-a) bio na tužitelju.

24. Stoga, kako tužitelj na kome je sukladno odredbi čl. 219. i čl. 221. ZPP-a bio teret dokaza da je usluga doista izvršena na način kako tvrdi, to nije dokazao, to je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i skladno odredbi čl. 451. st. 3 ZPP-a ukinuti platni nalog.

25. Tuženiku nije priznati zatraženi troška izgubljenog vremena za proučavanje dokumentacije i sastav prigovora kao ni materijalni trošak, jer tuženik nije bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, dok materijalni trošak ničim nije dokumentirao.

26. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. st. 1. i 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 21. veljače 2023.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara