REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 11 Pž-385/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv 1. tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova cesta 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica iz Zagreba, Selska cesta 136, i 2. tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1097/2012-118 od 22. prosinca 2022., 21. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovna žalba tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova cesta 70, i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1097/2012-118 od 22. prosinca 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova cesta 70, naloženo platiti tužitelju iznos od 20.956,43 kn / 2.783,06 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:
- na iznos od 57,29 kn / 7.60 EUR od 31. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 73,70 kn / 9,78 EUR od 5. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 35,00 kn / 4.64 EUR od 24. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 35,69 kn / 4.74 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 79,58 kn / 10,56 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 67,04 kn / 8,90 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 58,85 kn / 7,81 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 48,98 kn / 6,50 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 5.969,80 kn / 792,33 EUR od 12. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 2.513,60 kn / 333,61 EUR od 27. studenog 2009. do isplate,
- na iznos od 23,15 kn / 3,07 EUR od 13. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 15,26 kn / 2,02 EUR od 13. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 15,26 kn / 2,02 EUR od 13. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 44,50 kn / 5,92 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 32,25 kn / 4,28 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 22,30 kn / 2,96 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 44,72 kn / 5,93 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 22,30 kn / 2,96 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 44,59 kn / 5,92 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 32,35 kn / 4,28 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 22,30 kn / 2,96 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 44,72 kn / 5,94 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 17. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 17. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 17. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 17. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 6.743,44 kn / 895,01 EUR od 21. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 3,371,72 kn / 447,50 EUR od 05. svibnja 2011. do isplate, te u dijelu točke III. izreke kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.281,25 kn / 1.099,11 EUR.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1097/2012-118 od 22. prosinca 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, naloženo platiti tužitelju iznos od 20.956,43 kn / 2.783,06 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:
- na iznos od 57,29 kn / 7.60 EUR od 31. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 73,70 kn / 9,78 EUR od 5. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 35,00 kn / 4.64 EUR od 24. lipnja 2009. do isplate, -
na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 35,69 kn / 4.74 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 43,06 kn / 5,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 79,58 kn / 10,56 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 67,04 kn / 8,90 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 58,85 kn / 7,81 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 48,98 kn / 6,50 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate, -
na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 27,80 kn / 3,69 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 5.969,80 kn / 792,33 EUR od 12. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 2.513,60 kn / 333,61 EUR od 27. studenog 2009. do isplate,
- na iznos od 23,15 kn / 3,07 EUR od 13. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 15,26 kn / 2,02 EUR od 13. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 15,26 kn / 2,02 EUR od 13. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 44,50 kn / 5,92 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 32,25 kn / 4,28 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 22,30 kn / 2,96 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 44,72 kn / 5,93 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 22,30 kn / 2,96 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 44,59 kn / 5,92 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 32,35 kn / 4,28 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 22,30 kn / 2,96 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 44,72 kn / 5,94 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 17. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 17. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 17. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 29,38 kn / 3,90 EUR od 17. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 6.743,44 kn / 895,01 EUR od 21. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 3,371,72 kn / 447,50 EUR od 05. svibnja 2011. do isplate, te u dijelu točke III. izreke kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.281,25 kn / 1.099,11 EUR.
III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1097/2012-118 od 22. prosinca 2022. u dijelu točke I. izreke kojom je tuženiku ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova cesta 70, i tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, naloženo solidarno platiti tužitelju iznos od 5.562,79 EUR / 41.912,85 kn sa zateznim kamatama i u dijelu točke III. izreke kojim je tuženicima naloženo solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev da se tuženiku ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova cesta 70, i tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, naloži solidarno platiti tužitelju iznos od 5.562,79 EUR / 41.912,85 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno naznačene iznose, kao i zahtjev da se tuženicima naloži solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.198,22 EUR / 16.562,50 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1097/2012-118 od 22. prosinca 2022. u točki I. izreke naloženo je tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 41.912,85 kn / 5.562,70 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno naznačene iznose. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 113,34 kn / 31,69 EUR sa zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 16.562,50 kn / 2.198,22 EUR, a točkom III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.187,50 kn / 290,33 EUR.
2. Protiv presude žalbu je podnio prvotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno, u točkama I. i III. njene izreke. Smatra da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je za nastanak prometne nezgode odgovoran osiguranik drugotuženika, da je sud trebao utvrditi omjer doprinosa osiguranika tuženika te da je zahtjev za solidarnu odgovornost za štetu nezakonit jer tuženici odgovaraju po principu subjektivne odgovornosti za štetu, u granicama krivnje svojih osiguranika. Ukazuje na to da je sud na prijedlog tužitelja izveo dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada, a zanemario je prijedlog tužitelja da se provede vještačenje po vještaku za sudsku medicinu. Navodi da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za medicinu rada proizlazi da je osiguranica tužitelja bila na bolovanju u razdoblju od 5. ožujka 2009. do 10. travnja 2009., a potom od 1. rujna 2009. do 15. listopada 2010., te smatra da je prekidom bolovanja prekinuta uzročno-posljedična veza između predmetne nezgode i ozljeda zbog kojih su nastali utuženi troškovi. Ističe da je vještak izjavio da u spisu ne postoji medicinska dokumentacija koja bi opravdala troškove liječenja između 10. travnja 2009. do 26. siječnja 2010. Smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim prigovor promašene aktivne legitimacije, te da tužitelj traži naknadu štete po računima koje nije platio, a nije niti kao pravni sljednik preuzeo pravo na naknadu štete. Smatra da su troškovi plaćeni u 2011. pokriveni uplatama s osnove funkcionalne premije. Pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u odluci o zateznim kamatama. Predlaže presudu preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe.
3. Drugotuženik pobija presudu u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud trebao rješenjem odlučiti o preinaci tužbe kojom je tužitelj ispravio navode iz tužbe da je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama utužene troškove. Ukazuje na počinjenu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da iz izvedenih dokaza proizlazi da osiguranici tužitelja od sudara s vozilom osiguranim kod drugotuženika nije mogla nastati šteta, odnosno, da nije mogla zadobiti ozljede zbog kojih su nastali utuženi troškovi liječenja i bolovanja, te da je za štetu odgovoran osiguranik prvotuženika. Osporava zaključak suda o uzročno-posljedičnoj vezi, smatra da tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta. Drži da tužitelj nije legitimiran tražiti isplatu jer račune nije platio niti je kao pravni sljednik preuzeo pravo tražiti naknadu štete. Smatra da su utuženi iznosi pokriveni uplatama s osnove funkcionalne premije i da tužitelj nije dokazao da su utuženi iznosi isplaćeni. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 2.646,52 kn.
4. Tužitelj nije odgovorio na žalbe tuženika.
5. Žalbe su djelomično osnovane.
6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a). Prema tome, presuda se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se ovaj sud nije mogao upuštati u ocjenu žalbenih navoda tuženika koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
8. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja za naknadu troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja osiguranice Jadranke Kos, zbog posljedica ozljede na radu proizašle iz prometne nezgode koju su prema tužiteljevim navodima prouzročili 4. ožujka 2009. Željko Kotarski, upravljajući vozilom osiguranim od automobilske odgovornosti kod prvotuženika, i Zoran Vračam, upravljajući vozilom osiguranim od automobilske odgovornosti kod drugotuženika.
9. Prvostupanjski sud nije počinio nijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženici upiru u žalbi. Prvostupanjski sud je naveo razloge o svim odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni, niti proturječni, niti postoji proturječnost između onoga što je prvostupanjski sud naveo o sadržaju isprava u spisu i sadržaja samih isprava.
10. Sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu u vrijeme kad se dogodila nezgoda i kad je nastala šteta je bio reguliran Zakonom o osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj 85/06 i 67/08; dalje: ZOZZR). Prema odredbi čl. 2. tog Zakona obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Zakonom o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj 139/10) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011., prestao je važiti Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, kao i prateće Uredbe i Pravilnici navedeni u čl. 2. tog Zakona. Odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 139/10), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011., propisano je da se u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 150/08, 94/09, 153/09, 71/10 i 139/10; dalje: ZOZO) u čl. 2. dodaje novi st. 3. koji glasi: „U okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju se i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika te dijagnostičke postupke kod sumnje na profesionalnu bolest sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona.“. Odredbom čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju određeno je da će se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona izvršiti pripajanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje te da će danom brisanja iz sudskog registra Hrvatskog zavoda za osiguranju zaštite zdravlja na radu Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje preuzeti njegove radnike, sredstva prikupljena na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu te poslovne prostorije i opremu koju je do dana brisanja iz sudskog registra koristio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Na temelju navedene odredbe Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu 31. siječnja 2011. pripojen je Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (tužitelju).
11. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje su javne ustanove. Odredbom čl. 69. st. 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) određeno je da se ustanova može pripojiti drugoj ustanovi. Pripajanjem ustanove drugoj ustanovi ustanova prestaje postojati (čl. 71. t. 5. Zakona o ustanovama) i njen se pravni subjektivitet utapa u pravnoj osobnosti ustanove kojoj je pripojena. Odredbom čl. 62. st. 1. Zakona o osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj 85/06) propisano da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 57. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Na temelju odredbe čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 139/10), tužitelj, je u sklopu obveza koje je imao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu preuzeo i navedenu obvezu iz čl. 62. st. 1. Zakona o osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj 85/06).
12. S obzirom na do da su na temelju Zakona na preuzimatelja (tužitelja), prešle i obveze pripojene ustanove, tužitelj samim tim u ovom postupku ima aktivnu legitimaciju.
13. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, time što je tužitelj naveo da je utužene troškove do 1. siječnja 2011. platio njegov pravni prednik, a ne on kako je to prethodno isticao u tužbi, nije došlo do (objektivne) preinake tužbe, već je riječ o situaciji iz odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a kojom ja propisano da tužba nije preinačena time što je tužitelj promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tužbe, kako to ističe i tužitelj u žalbi. Naime, činjeničnim supstratom tužbe (onim koji opisuje/određuje događaj na kojemu se tužbeni zahtjev zasniva) određen je i sam tužbeni zahtjev, jer će o njemu sud raspravljati u okviru tih činjenica. U situaciji kada se iznošenjem novih činjenica ili njihovom dopunom, odnosno ispravljanjem, ne mijenja događaj na kojem se temelji zahtjev, već se samo okolnosti tog događaja pojašnjavaju, ne dolazi do promjene tog (relevantnog) činjeničnog supstrata. Događaj na kojem se temelji predmetni zahtjev za isplatom regresa, odnosno isplaćenih troškova liječenja, je prometna nezgoda koju je prouzročio osiguranik tuženika i u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede u pogledu kojih su ti troškovi liječenja nastali, a koji su ujedno u uzročno-posljedičnoj vezi s tom prometnom nezgodom. Stoga, ispravak činjeničnog navoda da je troškove liječenja platio pravni prednik tužitelja ne mijenjaju događaj na kojem se tužbeni zahtjev zasniva. Zato nije došlo do preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.
14. Nadalje, u odnosu na tuženikovo osporavanje vjerodostojnosti dokumentacije kojom je tužitelj dokazivao da je njegov pravni prednik podmirio troškove liječenja, ovaj sud napominje da je prvostupanjski sud pravilno i te prigovore tuženika ocijenio neosnovanima. Osnovano tuženik u žalbi navodi da tužiteljeve potvrde o plaćanju predmetnih troškova ne predstavljaju javne isprave u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a u dijelu u kojem je sam tužitelj naznačio da su plaćeni troškovi liječenja zdravstvenim ustanovama, kao i naknade plaće za vrijeme bolovanja tužiteljeva osiguranika poslodavcu. Naime, račun, odnosno potvrda o plaćanju o kojemu je ovdje riječ kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa s drugim subjektom i time isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje nema u odnosu na sadržaj te takve potvrde plaćenog značaj javne isprave iz smisla odredaba čl. 230. ZPP-a. Takvo shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-234/2018-2 od 28. rujna 2022. Prema tome, teret dokaza da su predmetni troškovi doista plaćeni je na tužitelju. Tužitelj je na tu okolnost predložio provođenje financijskog vještačenja, te je sud pravilno uvidom u nalaz i mišljenje vještaka utvrdio da je tužitelj za liječenje osiguranice Jadranke Kos i s osnove naknade plaće za vrijeme bolovanja platio iznos od 42.151,62 kn.
15. Nadalje, što se tiče prigovora da je iznos koji tužitelj potražuje podmiren funkcionalnom premijom, ukazuje se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda da je tuženik izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti važećoj na dan štetnog događaja (28. srpnja 2010.) pokrio sve one štete koje nisu posljedica ozljede na radu, dok je predmetna šteta, koja ujedno predstavlja ozljedu na radu, a koja se dogodila do 1. siječnja 2011., bila u režimu Zakona o osiguranju zaštite zdravlja na radu i time nije pokrivena funkcionalnom premijom, neovisno o tome kada su dospjeli pojedini iznosi štete koju tužitelj potražuje ovom tužbom i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje.
16. Vezano uz navode tuženika, kojima oni osporavaju ocjenu suda o odgovornosti za nastanak štetnog događaja, nije sporno da su osiguranici tužitelja i tuženika u prometnoj nesreći sudjelovali kao vlasnici motornih vozila. Slijedom navedenog, na odštetnu odgovornost osiguranika tuženika primjenjuje se odredba čl. 1072. ZOO-a, kojim je propisano da, u slučaju kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, odnosno, ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, te ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.
17. U predmetnom postupku sud je utvrdio da su za nastanak štetnog događaja krivi osiguranik prvotuženika i osiguranik drugotuženika, i to osiguranik drugotuženika jer je obavljao radnju pretjecanja autobusa na dijelu ceste na kojem je preglednost nedovoljna i na kojem je pretjecanje zabranjeno, a zbog čega je osiguranica tužitelja, krećući se vozilom iz suprotnog smjera, poduzela radnju naglog kočenja, a osigurani prvotuženika jer nije držao potreban razmak kada se kretao iza vozila osiguranice tužitelja pa je naletio na njeno vozilo.
18. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud odgovornost tuženika ocjenjivao primjenom odredbe čl. 1107. st. 3. ZOO-a. Naime, navedena odredba o solidarnoj odgovornosti primjenjuje u slučaju kada se radi o šteti prouzročenoj trećoj osobi, koja se ocjenjuje kriterijem objektivne odgovornosti. U predmetnom slučaju odgovornost vlasnika motornih vozila temelji se na njihovoj krivnji za nastanak štetnog događaja, te se ocjenjuje primjenom odredbe čl. 1072. ZOO-a.
19. Prema ocjeni ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje trebalo je utvrditi da su osiguranik prvotuženika i osiguranik drugotuženika krivi za nastanak štete u omjeru od 50%.
20. Neosnovano drugotuženik osporava odgovornost svog osiguranika za štetu navodeći da su na vozilu osiguranom kod drugotuženika uslijed kontakta s vozilom tužiteljeve osiguranice nastala manja oštećenja, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je osiguranica tužitelja radnju naglog kočenja poduzela upravo kako bi izbjegla udar u vozilo osigurano kod drugotuženika, čiji vozač je protivno propisima obavljalo radnju pretjecanja.
21. Tuženici osporavaju ocjenu suda da su troškovi liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama koje je osiguranica tužitelja zadobila u prometnoj nezgodi 4. ožujka 2009. Navodima da sud nije odredio vještačenje po vještaku sudske medicine nego po vještaku medicine rada tuženici nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer se radi o tužiteljevom dokaznom prijedlogu. Iz rješenja kojim je određeno vještačenje po vještak medicine rada i nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještak ispunio zadatak, odnosno, da je utvrdio činjenice vezane uz uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda koje je tužiteljeva osiguranica zadobila u predmetnoj nezgodi te troškova liječenja i bolovanja.
22. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je na temelju činjeničnih utvrđenja sudskog vještaka ocijenio da postoji uzročno posljedična veza između troškova liječenja i isplaćenih naknada plaće za vrijeme bolovanja, na koje se odnosi tužiteljev regresni zahtjev, i ozljeda koje je tužiteljeva osiguranica zadobila u prometnoj nezgodi 4. ožujka 2009. Takav zaključak suda nije u proturječju s ispravama priloženim spisu i izvedenim dokazima, a s obzirom na to da je vještak naveo kako je fizikalna terapija radi koje je tužiteljeva osiguranica koristila bolovanje u razdoblju od 1. rujna 2009. do 30. rujna 2009., zatim od 1. listopada 2010. do 15. listopada 2010. određena radi otklanjanja tegoba nastalih zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, neosnovano tuženici u žalbi navode da je zbog prekida bolovanja prekinuta i uzročno-posljedična veza. Vezano uz žalbeni navod prvotuženika da je vještak izjavio da u spisu ne postoji medicinska dokumentacija koja bi opravdala troškove liječenja između 10. travnja 2009. do 26. siječnja 2010., iz prvostupanjske presude proizlazi da je sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na račune od 4. listopada 2010. 5. listopada 2010., na koje se odnosi izjava sudskog vještaka.
23. Konačno, neosnovani su i navodi prvotuženika u odnosu na tijek zateznih kamata. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelju, na temelju odredbe čl. 68. st. 3. ZZOZZR-a pripada i pravo na zatezne kamate i to od dana kada je plaćen svaki pojedini utuženi iznos.
24. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je svakom od tuženika naložiti da tužitelju plati 50% utuženog iznosa, sve prema omjeru krivnje njihovih osiguranika za nastanak štetnog događaja, stoga je primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u točkama I., II. i III. izreke ove presude.
25. Prvostupanjska odluka djelomično je preinačena, međutim, tužitelj je sa zahtjevom za isplatu iznosa od 41.912,85 kn uspio u cijelosti. S obzirom na to da tuženici nisu solidarni dužnici, te da je svaki dužan platiti 50% od utuženog iznosa, trebalo je svakom od tuženika sukladno tom omjeru naložiti da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 8.281,25 kn, odnosno iznos od 1.099,11 EUR.
Zagreb, 21. veljače 2023.
Sutkinja Jagoda
Crnokrak
Broj zapisa: eb319-8be8a
Kontrolni broj: 0b0ff-18927-b6fef
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
