REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 2 Us I-1155/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc u upravnom sporu tužitelja D. Z. iz I.,OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za pravne i upravne poslove, Z., koga zastupa službena osoba J. K., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 21. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 560-01/22-01/228, Urbroj: 512-2501-22-2 od 12. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem, Klasa: UP/II 560-01/22-01/228, Urbroj: 512-2501-22-2 od 12. rujna 2022. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Klasa: UP/I-560-01/22-01/1133, Urbroj: 512M2-76-22-2 od 21. srpnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti PS ZNG V. za razdoblje od 5. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako osporava pobijanu odluku te traži ponovno pokretanje upravne stvari i dodjeljivanja statusa branitelja, a na temelju relevantne dokumentacije i iskaza svjedoka, koje dostavlja u prilogu tužbe.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke, a koji se odnose na to da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao hrvatski branitelj za sporno razdoblje i da činjenično stanje po toj osnovi nije dovedeno u dvojbu. Ističe i da je tužitelj odgovarajuće saslušan u provedenom postupku, a da je isti već ranije odbijen sa istovjetnim zahtjevom, kao i da se tijekom postupka suglasio sa čitanjem ranijih pismenih izjava svjedoka, koje su priložene spisu predmeta. Ukazuje kako iz izjave tužitelja i svjedoka samo paušalno proizlazi da je tužitelj bio pripadnik navedene sastavnice, međutim iz službenih evidencija ne proizlazi da je isti bio pripadnik bilo koje oružane sastavnice Hrvatske vojske, već je u razdoblju od 5. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991. bio mobiliziran kao pripadnik Civilne zaštite. Smatra da je u konkretnom slučaju relevantan iskaz svjedoka M. B. kao zapovjednika I. te da ga tužitelj svojim navodima želi diskreditirati. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Dana 14. veljače 2023. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na raspravu su pristupili tužitelj i službena osoba tuženika.

6. Tužitelj je na raspravi izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Pojašnjava kako je u upravnom postupku saslušano 13 svjedoka te je njih 12 iskazalo da se tužitelj nalazio u borbenom sektoru pa je stoga nejasno utvrđenje kako je bio pripadnik Civilne zaštite. Ovo posebno iz razloga jer je zapovjednik Civilne zaštite iskazao da tužitelj nije bio njihov pripadnik, kao i što je u razdoblju za koje se traži priznanje statusa Civilna zaštita nije postojala. Civilna zaštita formirana je krajem rujna 1991., kada su pala okolna mjesta oko Iloka te je tada ista formirana. Stoga ustraje na stajalištu da je bio pripadnik borbenog sektora od 5. svibnja do 17. listopada 1991., u kontinuitetu te je 17. listopada 1991. u konvoju izašao iz Iloka. Želi naglasiti kako je svjedočenje M. B. osvetničko i utemeljeno na ranijem sukobu između tužitelja i tog svjedoka, a koji datira iz razdoblja bivše države kada je svjedok bio generalni direktor, a tužitelj tehnički direktor firme I. te je sukob tada započeo i traje do danas. Zbog toga je njegov iskaz negativan prema tužitelju te tužitelj ističe i kako M. B. u svibnju 1991. nije bio u I. pa su njegova saznanja o tom vremenu nepoznata.

7. Službena osoba tuženika je na raspravi izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga, kao i kod obrazloženja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja. Ukazuje kako su navodi tužitelja u svezi nepostojanja Civilne zaštite u spornom razdoblju bili razmatrani tijekom upravnog postupka te je od pravnog prednika Civilne zaštite na jasan i nedvosmislen način utvrđeno da je Civilna zaštita postojala u tom razdoblju. U svezi ostalih podataka o pripadnosti, poziva se na podatke službene evidencije.

8. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10.,143/12.,152/14., 94/16., 29/17., i 110/21., nastavno: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Uvidom u službene evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane V., kao pravnog sljednika PS ZNG V., utvrđeno je da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za navedeno razdoblje, a izvršenim uvidom u popis vojnih osoba PS ZNG V. i …. brigade utvrđeno je da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik navedenih postrojbi u tom razdoblju, dok je uvidom u sve dokumente vojne evidencije utvrđeno kako tužitelj nije evidentiran niti na jednom od dokumenata kao pripadnik bilo koje sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske za to razdoblje.

11. Isto tako, podataka o pripadnosti tužitelja toj postrojbi u traženom razdoblju nema niti zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske, kao niti Središnji vojni arhiv. 12. Nadalje je utvrđeno kako je tužitelj evidentiran u službenim evidencijama sa statusom hrvatskog branitelja temeljem pripadnosti … brigadi V. od 1. rujna 1991. do 17. listopada 1991. i temeljem pripadnosti VP …. V., … domobranska pukovnija od 22. kolovoza 1995. do 3. rujna 1995.

13. Pri tome se također imalo u vidu da je konačni popis pripadnika PS ZNG V. i …. brigade izrađen 31. prosinca 1998. i usaglašen sa svim zapovjednicima, a prema Odluci Pomoćnika ministra obrane KLASA: 119-01/98-01/15, URBROJ: 512-11-01- 98-2 od 14. prosinca 1998.

14. Iz podataka službene evidencije nadalje proizlazi samo kako je tužitelj bio mobilizirani pripadnik Civilne zaštite grada Iloka u razdoblju od 1. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991., o čemu egzistira potvrda tadašnje Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Područnog ureda za zaštitu i spašavanje V., Odjela za preventive, planiranje i nadzor Klasa: 034-04/09-01/35, Urbroj: 543-19-01-09-02 od 27. svibnja 2009.

15. Zatim je utvrđeno kako je tužitelj već ranije podnosio istovjetan zahtjev, a koji je odbijen rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 561-01/10-01/48, URBROJ: 512M2-76-13-7 od 20. ožujka 2013. i koje rješenje je potvrđeno rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/09-01/419, URBROJ: 512M-020201-14-22 od 15. travnja 2014. te je u svezi istoga kod ovoga suda vođen i upravni spor koji je okončan presudom ovoga suda poslovni broj: 1 UsI-586/14-6 od 28. srpnja 2014. i to na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje osporavane odluke tuženika.

16. Povodom novog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja te je u svom iskazu na zapisnik od 3. svibnja 2022. tužitelj u bitnome naglasio kako je bio pripadnik PS ZNG u gradu I. od 5. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991. U svojoj izjavi tužitelj je naglasio i da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz ranije izjave, koju je dao u prethodno vođenom upravnom postupku te da nema nikakvih nadopuna, a suglasio se i sa čitanjem iskaza svjedoka iz prethodnog postupka te je samo želio dodati kako nije bio pripadnik Civilne zaštite u Domovinskom ratu niti u jednom razdoblju.

17. Tijekom ranijeg postupka prvostupanjsko tijelo pozvalo je kao svjedoke zapovjednika …. bojne M. B. i suborce tužitelja I. K., M. K., T. T., I. B., Z. Š., S. T., Lj. D. i M. B..

18. Pri tome je utvrđeno kako je zapovjednik M. B. iskazao da tužitelja poznaje osobno i da ga nikada nije vidio niti na jednom punktu, a da je on kao zapovjednik svakodnevno obilazio sve punktove, već da se tužitelj obrani I. uključio prilikom formiranja ... brigade HV. Ostali svjedoci naveli su kako je tužitelj bio uključen u obranu suvereniteta na način da se nalazio na punktovima u gradu s naoružanjem te da je izvršavao borbene zadaće i borbeno djelovanje u tom vremenu.

19. Dakle, navedeni svjedoci u svojim izjavama potvrđuju navode tužitelja kako je bio vojnik na punktovima u gradu I. u navedenom razdoblju i da se u gradu zadržao sve do okupacije, kada je izašao iz grada u konvoju.

20. Tužitelj u upravnom postupku, a tako i tijekom ovog upravnog spora ističe kako navedeni svjedoci suglasno iskazuju u svezi njegove pripadnosti i obavljanja zadaća, a da je svjedočenje M. B. lažno, budući je s njim godinama unazad bio u sukobu pa da mu se isti na takav način osvećuje. Isto tako, tužitelj osporava i činjenicu da bi M. B. uopće bio zapovjednik… bojne i kao takav relevantan za davanje iskaza.

21. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., nastavno: ZOHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

22. Stavkom 2. istoga članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

23. Člankom 179. točkom a. ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju 24. Uzimajući u obzir postojeću službenu evidenciju u kojoj se tužitelj nesporno ne nalazi te imajući u vidu izjave tužitelja i svjedoka proizlazi da nije dokazano kako je tužitelj bio pripadnik PS ZNG u razdoblju od 5. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991. niti je sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom, već je svojim radom i angažmanom eventualno pomagao sudionicima obrane suvereniteta Republike Hrvatske koji su pružali oružani otpor agresoru ili djelovali u izravnoj vezi s tim otporom.

25. S obzirom na navedeno, ocjena je suda da podaci spisa predmeta, prije svega isprave koje su osigurale trajan i jasan trag o relevantnim događajima, kao i iskazi tužitelja i saslušanih svjedoka ukazuju na to da tužitelj u spornom razdoblju nije bio pripadnik PS ZNG niti je pružao oružani otpor agresoru u smislu prethodno citiranih odredbi i da mu stoga ne pripada traženi status.

26. Naime, iz rezultata dokaznog postupka, odnosno Popisa pripadnika PS ZNG Vukovar proizlazi da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog tijela da tužitelj nije bio pripadnik PS ZNG V., već je isti u navedenom razdoblju bio pripadnik Civilne zaštite grada I. pa je nastavno na navedeno odgovarajuće zaključeno kako te aktivnosti nisu predstavljale oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2.

27. Na pravilnost tako utvrđenog činjeničnog stanja nema utjecaja činjenica što su navedeni svjedoci iskazali u provedenom postupku, budući se tuženik u provođenju postupka rukovodio podacima službene evidencije, dok su iskazi svjedoka samo pomoćno dokazno sredstvo. Isto tako, tužitelj svojim navodima i dokazima nije doveo u dvojbu podatke službene evidencije, dok su njegove tvrdnje o tome da Civilna zaštita u gradu I. nije niti postojala u spornom razdoblju u potpunosti neosnovane.

28. Nadalje, predmet ocjene ranijeg i ovog postupka bilo je i njegovo osporavanje statusa svjedoka M. B., kao zapovjednika I. bojne te iz podataka spisa jasno proizlazi kako je u postupku pribavljeno očitovanje zapovjednika … brigade HV M. D., a iz kojega je vidljivo da je M. B. bio zapovjednik I. bojne.

29. Pri tome sud ponavlja da je konačni popis pripadnika PS ZNG V. i … brigade izrađen 31. prosinca 1998. i usaglašen sa svim zapovjednicima, a prema Odluci Pomoćnika ministra obrane KLASA: 119-01/98-01/15, URBROJ: 512-11-01- 98-2 od 14. prosinca 1998.

30. Dakle, tužitelj ne raspolaže s bilo kakvim materijalnim dokazima putem kojih bi se eventualno mogle potvrditi njegove tvrdnje niti je službene podatke i očitovanja doveo u dvojbu svojim navodima.

31. Slijedom iznesenoga, pravilno je tuženik odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za priznavanje predmetnog statusa tužitelju prema odredbi članka 3. Zakona kroz pripadnost PS ZNG V. za sporno razdoblje, budući je u istom razdoblju tužitelj bio pripadnik Civilne zaštite grada Iloka te se zadaće koje je obavljala Civilna zaštita ne mogu podvesti pod borbene zadaće i borbeno djelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kako to određuje članak 3. stavak 2. ZOHBDR.

32. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem iste nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

33. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u izreci presude.

34. Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

U Osijeku 21. veljače 2023.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.