Zakon.hr

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-384/2022-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Snježane Hrupek- Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene I. D. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 337. stavak 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11., dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optužene I. D., optuženog Z. V., optuženog M. J., optuženog F. M., optuženog J. Z. i optuženog L. M., podnesenima protiv osuđujućeg dijela presude Županijskog suda u Šibeniku od 31. ožujka 2022. broj K-3/2019., u sjednici održanoj 21. veljače 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optužene I. D., njezina branitelja N. I. odvjetnika u S., optuženog M. J. i branitelja optuženog J. Z., F. I. Ž., odvjetnika u S.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I U povodu žalbi državnog odvjetnika, optuženih I. D., Z. V., M. J., F. M., J. Z. i L. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je:

- optužena I. D. radnjama iz izreke te presude opisanim pod točkama I., II., IV., V. , VI. , VII. , VIII. , IX i X. po č inila u stjecaju devet kaznenih djela protiv službene dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti iz č lanka 291. stavak 1. u vezi s č lankom 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., dalje: KZ/11.),

- optuženi Z. V. radnjama opisanim pod točkama I., IV., VI. izreke te presude u stjecaju počinio tri kaznena djela protiv službene dužnosti pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi s člankom 38. i člankom 51. KZ/11., a radnjama opisanim pod točkama II., V., VII., VIII., IX. i X. izreke te presude u stjecaju počinio šest kaznenih djela protiv službene dužnosti poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi članka 37. stavak 1. i članka 51. KZ/11.,

- optuženi M. J. radnjama pod točkama I., IV. i VI. izreke te presude u stjecaju tri kaznena djela protiv službene dužnosti poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi članka 37. stavak 1. i članka 51. KZ/11., a radnjama pod točkama II., V., VII. i VIII. izreke te presude u stjecaju četiri kaznena djela protiv službene dužnosti pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi s člankom 38. i člankom 51. KZ/11.,

- optuženi F. M. radnjama pod točkama IX. i X. izreke te presude u stjecaju dva kaznena djela protiv službene dužnosti pomaganjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi s člankom 38. i člankom 51. KZ/11.,

- optuženi J. Z. radnjama opisanim pod točkom IV. izreke te presude kazneno djelo protiv službene dužnosti poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi s člankom 37. stavak 1. KZ/11.,

- optuženi L. M. radnjama pod točkom VII. izreke te presude kazneno djelo protiv službene dužnosti poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi s člankom 37. stavak 1. KZ/11.

II Uslijed odluke pod I, a po službenoj dužnosti preinačuje se dio pobijane presude na način da se izriče:

Na temelju članka 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) protiv:

Optužene I. D. (osobni podaci kao u izreci pobijane presude)

Optuženog Z. V. (osobni podaci kao u izreci pobijane presude)

Optuženog M. J. (osobni podaci kao u izreci pobijane presude)

Optuženog F. M., (osobni podaci kao u izreci pobijane presude)

Optuženog J. Z. (osobni podaci kao u izreci pobijane presude)

Optuženog L. M. (osobni podaci kao u izreci pobijane presude)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

optužena I. D., optuženi Z. V. i optuženi M. J.

I. u vremenskom razdoblju od 10. listopada 2000. pa do 29. ožujka 2001. u S., I. D. kao sudac Općinskog suda u Supetru, zajedno i dogovorno s Z. V. kao privremenim zastupnikom na nagovor M. J. odvjetnika u S., te pok. D. D., s nakanom da ovome omoguće stjecanje prava vlasništva bez valjane pravne osnove u parničnom postupku pod brojem P-421/00 povodom tužbe koju je M. J. u ime tužitelja pok. D. D. od 10. listopada 2000. predao Općinskom sudu u Supetru protiv tuženika M. J. N. iz S. te M.-A. D., R. Š., K. M., J. M., D. M. i M. M. ovih neistinito označenih kao odsutnih i nepoznata boravišta radi stjecanja prava vlasništva na čest.zem. …, z.u. .. K.O S., površine 296 m2, znajući da to nije istinito da tuženici od 2.-7. nisu odsutni i nepoznata boravišta, jer se u priloženom z.k. izvatku navodi njihovo boravište i to za K. M. u V., R. Š. u S., D. i M. M. u Z., pritom u tužbi neosnovano ističući da je tužitelj pok. D. D. temeljem nasljedstva od svojih predaka i temeljem dosjelosti za više od 20 godina kao savjestan, pošten i miran posjednik stekao pravo vlasništva navedene nekretnine, pritom ne prilažući nijedan dokaz u prilog gornjih navoda, pa ni izvadak iz katastra, te je I. D. po zaprimanju tužbe 10. listopada 2000, iako svjesna da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe i priloženog z.k. izvatka, a posebno da označeni tuženici nisu odsutni i nepoznata boravišta, pa je i pored toga a sve prema prethodnom dogovoru, protivno odredbama članka 7., 8., 84.,280. i 281. Zakona o parničnom postupku, 30. listopada 2000. donijela rješenje kojim je tuženicima od 2. do 7. kao odsutnima i nepoznata boravišta za privremenog zastupnika postavila Z. V. odvjetnika u S., iako su znali da tuženici nisu odsutni i nepoznata boravišta, te da stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti za postavljanje privremenog zastupnika, sve u cilju da onemoguće stvarne vlasnike nasljednike tuženika u sudjelovanju parničnog postupka, a iz razloga jer su se prethodno dogovorili da ovaj protivno odredbama članka 81. i 85. Zakona o parničnom postupku neće poduzeti nijednu radnju u zaštiti interesa tuženika i da će ostati pasivan, ne pristupajući na prvo ročište glavne rasprave koju je I. D. zakazala 29. ožujka 2001. u 8,30 sati, za koji da je ujedno zakazala ukupno 13 ročišta, u vremenskom periodu od 08,00 do 12,30 sati, od toga 12 po tužbama na utvrđenje, pritom unoseći u zapisnik glavne rasprave da privremeni zastupnik tuženika Z. V. nije pristupio na ročište, da izostanak nije opravdao a niti osporio tužbeni zahtjev, premda je istog dana kao punomoćnik tužitelja bio nazočan na 3 ročišta, ne pristupajući pritom kao privremeni zastupnik na ovo i još 5 ročišta, stvarajući time na nedopušten način privid da tuženici nisu zainteresirani za ishod spora i da time prihvaćaju navode iz tužbe, s tim da je tužena pod 1. M.-J. N. po zaprimanju poziva Općinskom sudu u Supetru, 1. ožujka 2001. dostavila pismeni odgovor na tužbu u kojem se protivi tužbi opreza radi, posebno navodeći da tuženici pod 2. i 3. M.-A. D. i R. Š. nisu odsutni, već da su preminuli i da imaju svoje nasljednike s prebivalištem u S., a što je I. D. u potpunosti zanemarila, također neistinito navodeći u zapisniku glavne rasprave da nije pristupila uredno pozvana tužena pod 1. kao i privremeni zastupnik tuženika od 2. do 7., pa je na prijedlog M. J. punomoćnika tužitelja, koji je pristupio ročištu glavne rasprave, I. D., znajući da za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni u članku 332. stavka 1. točkama 1, 3. i 4. Zakona o parničnom postupku donijela presudu zbog izostanka kojom je u cijelosti usvojila tužbeni zahtjev, na koju se nije žalio Z. V., dok se M. J. N. po zaprimljenoj presudi žalila na istu te zatražila povrat u prijašnje stanje ističući da presudi nije bilo mjesta a slijedom podnesenog odgovora na tužbu, pa je I. D. u daljnjem postupanju 9. svibnja 2001. zakazala novu glavnu raspravu na kojoj je donijela rješenje kojim se van snage stavlja presuda zbog izostanka, samo u odnosu na tuženu pod 1., a kako je ova u međuvremenu povukla svoj odgovor na tužbu i priznala tužbeni zahtjev to je I. D. pod novim brojem P-195/01 u odnosu na tuženu M. J. N. donijela presudu na temelju priznanja, pa je na osnovu tako nezakonite presude na temelju izostanka, po pravomoćnosti iste, pok. D. D. stekao pravo vlasništva za cijelo na navedenoj nekretnini, na koji način su I. D. zajedno sa Z. V., M. J. i pok. D. D. na štetu J. O., V. Š., B. M., N. Đ., V. D. i F. J., nasljednika tuženika od 2. do 7., pribavili pok. D. D. nepripadajuću imovinsku korist predmetne nekretnine u točno neutvrđenoj vrijednosti, svakako većoj od 30.000,00 kuna, koju nekretninu je ovaj 11. travnja 2001. prodao M. S. i S. F. iz Z.,

dakle, optužena I. D. kao službena osoba iskoristila svoj položaj i o vlast pa time drugoj osobi pribavila korist, optuženi Z. V. drugom s namjerom pomogao, a optuženi M. J. s namjerom potakao da kao službena osoba iskoristi svoj položaj i ovlast pa time drugoj osobi pribavi korist,

optužena I. D., optuženi Z. V., optuženi M. J.

II. u vremenskom razdoblju od 15. ožujka 2001. pa do 11. svibnja 2001. u Supetru i to I. D. kao sudac Općinskog suda u Supetru zajednički i dogovorno s M. J. kao privremenim zastupnikom, a na nagovor Z. V. i I. G., s nakanom da I. G. omoguće stjecanje prava vlasništva bez valjane pravne osnove u parničnom postupku pod brojem P-92/01, povodom tužbe I. G. koju je ovaj osobno podnio Općinskom sudu u Supetru 15. ožujka 2001. protiv tuženika J. C., M. C., J. S. i M. Š., svih označenih kao odsutnih i nepoznata boravišta, radi stjecanja prava vlasništva na nekretninama čest.zem. … i 3, čest.zem. …, 2, 3 i 4, sve z.u. …K.O. N., ukupne površine 116.675 m2, neistinito i bez valjanog osnova navodeći da po svojim precima i osobno od davnina posjeduje predmetne nekretnine, da su u zemljišnim knjigama pogrešno kao vlasnici upisani tuženi, kao i u katastarskoj evidenciji posjednik R. P. pok. M., predlažući sudu donošenje presude zbog izostanka, a po prethodnom postavljanju privremenog zastupnika tuženicima koji su odsutni i nepoznata boravišta, ne prilažući uz tužbu nikakav dokument, niti bilo koji drugi dokaz u prilog navoda iz iste, pa je I. D. po zaprimanju tužbe 15. ožujka 2001., iako svjesna da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, protivno odredbama članka 7., 8., 84., 280. i 281. Zakona o parničnom postupku, 30. ožujka 2001. donijela rješenje kojim je tuženicima kao odsutnim i nepoznata boravišta postavila privremenog zastupnika u osobi M. J. odvjetnika u S., znajući da ne postoje razlozi za postavljanje privremenog zastupnika po članku 84. Zakona o parničnom postupku i da ovaj protivno odredbi članka 81. i 85. Zakona o parničnom postupku neće poduzeti niti jednu radnju u zaštiti interesa tuženika i da će ostati pasivan, ne pristupajući na prvo ročište glavne rasprave koju je I. D. zakazala 11. svibnja 2001. 09,15 sati, za koji dan je ujedno zakazala ukupno 21 ročište u vremenskom periodu od 08,00 do 9,35 sati, sve po tužbama na utvrđenje, pri tom unoseći u zapisnik glavne rasprave da privremeni zastupnik tuženika M. J. nije pristupio na ročište, da izostanak nije opravdao, a niti osporio tužbeni zahtjev, premda je istog dana kao punomoćnik tužitelja bio nazočan na sedam ročišta glavnih rasprava, ne pristupajući pri tom kao privremeni zastupnik tuženika na ovo i još šest ročišta, onemogućivši stvarnim vlasnicima sudjelovanje u parničnom postupku, stvarajući time na nedopušten način privid da tuženici nisu zainteresirani za ishod spora i da time prihvaćaju navode iz tužbe, pa je na prijedlog nazočnog punomoćnika tužitelja Z. V., koji je pristupio ročištu, I. D. iako za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni u članku 332. stavku 1. točkama 4. i 5. Zakona o parničnom postupku, donijela presudu zbog izostanka na koju se nije žalio M. J., iako su svi prethodno znali da I. G. nezakonito i bez ikakvog valjanog pravnog osnova potražuje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, a o čemu su bili upoznati u postupku po predmetu broj P-255/96 (sada P-264/00) u kojem je tužitelj R. N. pok. I. po punomoćniku M. J. odvjetniku u S. podnio tužbu na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na iste nekretnine protiv istih tuženika koje je također označio kao odsutne i nepoznata boravišta, a kojima je kao privremeni zastupnik postavljen Z. V., u kojem predmetu je početno postupak vodila sutkinja M.- M., a potom isti preuzela I. D. u kojem predmetu su se kao umješači na strani tužitelja pojavile i druge osobe J. R., K. R. i drugi, tvrdeći da su oni vlasnici predmetnih nekretnina temeljem dosjelosti kao posjednici istih, pa je na osnovu tako nezakonite presude a po pravomoćnosti iste I. G. stekao pravo vlasništva na navedenim nekretninama, na koji način su I. D. zajedno s Z. V., M. J. i I. G., na štetu J. R. rođ. S. te A. P. i A. M., nasljednika tuženika pribavili I. G. nepripadajuću imovinsku korist u točno neutvrđenoj vrijednosti, svakako većoj od 30.000,00 kuna,

dakle, optužena I. D. kao službena osoba iskoristila svoj položaj i o vlast pa time drugoj osobi pribavila korist, optuženi M. J. drugom s namjerom pomogao, a optuženi Z. V. s namjerom potakao da kao službena osoba iskoristi svoj položaj i ovlast pa time drugoj osobi pribavi korist,

optužena I. D., optuženi Z. V., optuženi M. J. i optuženi J. Z.

IV. u vremenskom razdoblju od 19. prosinca 2001. do 13. studenog 2002. u S., optužena I. D. kao sudac Općinskog suda u Supetru, zajednički i dogovorno sa Z. V. kao privremenim zastupnikom a na nagovor M. J., odvjetnika u S. i J. Z., u cilju da J. Z. ponovo omoguće stjecanje prava vlasništva nekretnina bez valjane pravne osnove u parničnom postupku pod brojem P-636/01 i P-637/01 povodom novih tužbi koje je M. J. u ime tužitelja J. Z. podnio Općinskom sudu u Supetru 19. prosinca 2001. protiv istih tuženika i to M. Z. kao u predmetu P-321/01, te A. Z. i drugi (10) kao u predmetu P-319/01, također označenih kao odsutnih i nepoznata boravišta, radi stjecanja prava vlasništva na istim nekretninama čest. zem. …, z.u. …, čest.zgr. …, te čest.zgr. … i čest.zem. …, z.u. …, K. O. B., znajući da nije istina da su tuženici odsutni i nepoznata boravišta, jer su preminuli sa živim nasljednicima i da od ranije svojataju pravo vlasništva navedenih nekretnina, te da su preko svog punomoćnika P. T. osujetili njegovu uknjižbu prava vlasništva nekretnina u predmetima P-319/01 i P- 321/01, uz tužbu ponovo neosnovano ističući da je vlasništvo stekao nasljeđivanjem i diobom u obitelji, te da se više od dvadeset godina nalazi u mirnom, nesmetanom i poštenom posjedu nekretnina na koje je u katastru omaškom upisan I. C., pritom ne prilažući ni jedan dokaz u prilog ovih navoda, te je I. D. po zaprimanju tužbe iako svjesna da osnovanost tužbenog zahtjeva na proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe te priloženih z.k. i katastarskog izvoda, a posebno da označeni tuženici nisu odsutni i nepoznata boravišta, već da su isti preminuli sa živim nasljednicima, što je od ranije poznato u postupanju po predmetima P-319/01 i 321/01 u kojima su ovi po punomoćniku P. T. zatražili preotvaranje postupka po donesenim presudama zbog izostanka, pa je i pored toga postupajući protivno odredbama članka 5, 7, 8, 84, 280. i 281. Zakona o parničnom postupku 14. siječnja 2002. donijela rješenje kojim je tuženicima kao odsutnim i nepoznata boravišta ponovo postavila privremenog zastupnika u osobi Z. V. odvjetnika u S., znajući da ne postoje razlozi za postavljanje privremenog zastupnika po članku 84. Zakona o parničnom postupku i da ovaj po prethodnom dogovoru postupajući protivno odredbi članka 81. i 85. Zakona o parničnom postupku neće poduzeti niti jednu radnju u zaštiti interesa tuženika i da će ostati pasivan, iako mu je dobro poznato da tuženici nisu odsutni i nepoznata boravišta jer je po saznanju o njihovim nasljednicima u predmetima P-319/01 i 321/01 za ove tuženike uložio žalbu po donesenim presudama zbog izostanka, pa je i pored toga ne pristupajući na prvo ročište glavne rasprave koju je I. D. zakazala 13. studenog 2002. u 09,30 sati, za koji dan je ujedno zakazala ukupno 16 ročišta u vremenskom periodu od 08,00 do 09,30 sati sve po tužbama na utvrđenje, pritom unoseći u zapisnik glavne rasprave da uredno pozvani privremeni zastupnik tuženika Z. V. nije pristupio, iako je kao punomoćnik tužitelja bio nazočan na još pet ročišta, onemogućivši time stvarnim vlasnicima sudjelovanje u parničnom postupku, stvarajući time na nedopušten način privid da tuženici nisu zainteresirani za ishod spora, ovo tim prije jer je po prethodno dostavljenom podnesku P. T. u oba predmeta od 4. veljače 2002. u svezi punomoći kojom nasljednici tuženika ispuštaju Odvjetničkom uredu I. R. i V. G. K. u S. u kojem navodi da se između istih stranaka već vodi parnica pod brojem P-319/01 i 321/01, I. D. postupajući u predmetu P- 636/01 u zapisnik glavne rasprave unijela da se ova punomoć nasljednika odnosi samo na tuženika pod 1. A. Z., pa kada je nazočni punomoćnik tužitelja M. J. povukao tužbu u odnosu na ovog tuženika, po njegovom prijedlogu, iako za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni u članku 332. stavku 1. točkama 4. i 5. Zakona o parničnom postupku donijela presudu zbog izostanka za tuženike od 2. do 11., kao i presudu zbog izostanka u predmetu P-636/01 protiv tuženika M. Z., na koje presude se Z. V. nije žalio, pa je na osnovu tako nezakonitih presuda a po pravomoćnosti istih, J. Z. stekao pravo vlasništva navedenih nekretnina za 5/6 suvlasničkog dijela u predmetu P-637/01, a za cijelo u predmetu P- 636/01, na koji način su I. D. zajedno s Z. V., M. J. i J. Z. na štetu M. J., V. S., M. G., N. Z., A. Z., M. S. G. J. nasljednika tuženika, pribavili J. Z. nepripadajuću imovinsku korist u točno neutvrđenom iznosu a svakako većem od 30.000,00 kuna,

dakle, optužena I. D. kao službena osoba iskoristila svoj položaj i o vlast pa time drugoj osobi pribavila korist, optuženi Z. V. drugom s namjerom pomogao, a optuženi M. J. i optuženi J. Z. s namjerom potakli da kao službena osoba iskoristi svoj položaj i ovlast pa time drugoj osobi pribavi korist,

optužena I. D., optuženi Z. V. i optuženi M. J.

V. u vremenskom razdoblju od 13. kolovoza do 2. listopada 2001. u Supetru i to I. D. kao sudac Općinskog suda u Supetru, zajedno i dogovorno s M. J. kao privremenim zastupnikom na nagovor Z. V. odvjetnika u S., s nakanom da J. M. i njegovoj supruzi R. M. omogući stjecanje prava vlasništva bez valjane pravne osnove u parničnom postupku pod brojem P-380/01 povodom tužbe koju je Z. V. u ime tužitelja R. M. bez njezine ovlasti, 13. kolovoza 2001. predao Općinskom sudu u Supetru protiv tuženika T.-C. M. i T.-C. N., neistinito označenih kao odsutnih i nepoznata boravišta, radi stjecanja prava vlasništva na nekretnini čest.zem. …, z.u. …, K.O. S., površine od 1.000 m2, vrijednosti od oko 20.000,00 EUR-a, lažno u tužbi navodeći da je predmetne nekretnine stekla prije više godina kupnjom od M. D., da je od tada u posjedu istih, a da su tuženici u zemljišnim knjigama pogrešno upisani kao vlasnici, ne prilažući uz tužbu nikakvi ugovor niti bilo koji drugi dokument kojim bi potkrijepili navode iz tužbe, iako su znali da predmetnu nekretninu R. M. nikad nije kupila od M. D., te da tuženici nisu odsutni i nepoznata boravišta, već da su preminuli, pa je I. D. po zaprimanju tužbe 13. kolovoza 2001. iako svjesna da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnih navoda iz tužbe i bez provjere da li su tuženici uistinu odsutni i nepoznata boravišta, protivno odredbama članka 7., 8., 84., 280. i 281. Zakona o parničnom postupku 27. kolovoza 2001. donijela rješenje kojim je tuženicima kao odsutnima i nepoznata boravišta postavila privremenog zastupnika u osobi M. J. odvjetnika u S., znajući prema prethodnom dogovoru da ovaj protivno odredbama članka 81. i 85. Zakona o parničnom postupku neće poduzeti nijednu radnju u zaštiti interesa tuženika i da će ostati pasivan, ne pristupajući na prvo ročište glavne rasprave koju je I. D. zakazala 2. listopada 2001. u 08,20 sati, za koji dan je ujedno zakazala ukupno 13 ročišta u vremenskom periodu od 07,30 do 09,10 sati sve po tužbama na utvrđenje, pritom unoseći u zapisnik glavne rasprave da privremeni zastupnik tuženika M. J. nije pristupio na ročište, da izostanak nije opravdao a niti osporio tužbeni zahtjev, premda je istog dana kao punomoćnik tužitelja bio nazočan na 4 ročišta, ne pristupajući pritom kao privremeni zastupnik na ovo i još četiri ročišta, onemogućivši stvarnim vlasnicima sudjelovanje u parničnom postupku, stvarajući time na nedopušten način privid da tuženici nisu zainteresirani za ishod spora i da time prihvaćaju navode iz tužbe, pa je po prijedlogu punomoćnika tužiteljice Z. V. koji je pristupio ročištu, I. D. znajući da za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 332. stavka 1. točke 4. i 5. Zakona o parničnom postupku donijela presudu zbog izostanka, na koju se nije žalio M. J., pa je na osnovu tako nezakonite presude a po pravomoćnosti iste, R. M. stekla pravo vlasništva navedene nekretnine, na koji način su I. D. zajedno sa Z. V. i M. J. na štetu S. M., nasljednika tuženih, pribavili R. M. nepripadajuću imovinsku korist u točno neutvrđenom iznosu a svakako većem od 30.000,00 kuna,

VI. u vremenskom razdoblju od 22. kolovoza pa do 23. studenog 2001. u S. i to I. D. kao sudac Općinskog suda u Supetru, zajedno i dogovorno s Z. V. kao privremenim zastupnikom, a na nagovor M. J. odvjetnika u S., s nakanom da B. S., M. S., I. L., B. K., T. J., A. J., I. V., D. I., Ž. I., S. Đ., A. T. i I. D. omogući stjecanje prava vlasništva nekretnina čest.zem. … do 14, sve z.u. …, K.O. S., koje nekretnine im je prethodno N. M. kao punomoćnik K. M. prodao kupoprodajnim ugovorom od 5. rujna 1994, u ime kojih je bez ikakve pravne osnove te uredne punomoći M. J. 22. kolovoza 2001. podnio tužbu sudu protiv tužene L. I. B. neistinito označene kao odsutne i nepoznata boravišta, u tužbi lažno navodeći da je uknjižba pogrešna, da su stvarni vlasnici predmetnih nekretnina označeni tužitelji koji da su predmetne nekretnine stekli kupoprodajnim ugovorom sa stvarnom vlasnicom K. M., pritom uz tužbu ne prilažući zemljišnoknjižni izvadak, izvadak iz katastra, kupoprodajni ugovor ili bilo kakav drugi dokaz, a sve znajući da je N. M. u ime K. M. gore navedenim kupoprodajnim ugovorom prodao nekretnine koje je ova iza smrti svoje bake L. I. B. prethodno tijekom 1973. prepustila u posjed i vlasništvo Mjesnom odboru S., odnosno tadašnjoj Općini B., pa kada je I. D. po zaprimanju tako manjkave tužbe 22. kolovoza 2001. u predmetu broj P-398/01, iako svjesna da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe i bez provjeravanja da li je tužena uistinu odsutna i nepoznata boravišta, pa je i pored toga a sve prema prethodnom dogovoru protivno odredbama članka 7., 8., 280. i 281. Zakona o parničnom postupku, 7. rujna 2001. donijela rješenje kojim je tuženicima za privremenog zastupnika postavila Z. V. odvjetnika u S., znajući prema prethodnom dogovoru da ovaj protivno odredbama članka 81. i 85. Zakona o parničnom postupku neće poduzeti nijednu radnju u zaštiti interesa tuženika i da će ostati pasivan ne pristupajući na prvo ročište glavne rasprave, koju je I. D. zakazala 23. studenog 2001. u 12,00 sati, za koji dan je ujedno zakazala ukupno 15 ročišta, od toga 8 po tužbama na utvrđenje u periodu od 12,00 do 13,40 sati, pritom unoseći u zapisnik glavne rasprave da privremeni zastupnik tuženika Z. V. nije pristupio na ročište, da izostanak nije opravdao a niti osporio tužbeni zahtjev, premda je istog dana kao punomoćnik tužitelja bio nazočan na 2 ročišta, ne pristupajući pritom kao privremeni zastupnik tuženika na ovom i još 2 ročišta, onemogućivši stvarnom vlasniku sudjelovanje u parničnom postupku, stvarajući time na nedopušten način privid da tužena nije zainteresirana za ishod spora i da time prihvaća navode iz tužbe, pa je po prijedlogu M. J. koji je pristupio ročištu, I. D., znajući da za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 332. stavka 1. točki 4. i 5. Zakona o parničnom postupku donijela presudu zbog izostanka, na koju se nije žalio Z. V., pa su na osnovu tako nezakonite presude, a po pravomoćnosti iste B. S., M. S., I. L., B. K., T. J., A. J., I. V., D. I., Ž. I., S. Đ., A. T. i I. D. stekli pravo vlasništva na navedenim nekretninama, a na koji način su I. D.,Z. V. i M. J. na štetu Republike Hrvatske pribavili gore navedenim osobama nepripadajuću imovinsku korist u točno neutvrđenom iznosu a svakako većem od 30.000,00 kuna,

optužena I. D., optuženi Z. V., optuženi M. J. i optuženi L. M.

VII. u vremenskom razdoblju od 20. kolovoza 2002. pa do 18. ožujka 2003. u S., I. D. kao sudac Općinskog suda u Supetru, zajednički i dogovorno s M. J. kao privremenim zastupnikom, a na nagovor Z. V. odvjetnika u S. i L. M., a s nakanom da ovom omoguće stjecanje prava vlasništva nekretnina bez valjanog pravnog osnova u parničnom predmetu broj P-422/02 povodom tužbe koju je L. M. po punomoćniku Z.

V. podnio 20. kolovoza 2002. Općinskom sudu u S. protiv tuženika E. N., M. F., M. J. i M. K., svih neistinito označenih kao odsutnih i nepoznata boravišta, a radi stjecanja suvlasništva 4/5 dijela čest.zem. …, … i …, sve z.u. …, K.O. P., pritom u tužbi lažno navodeći da je tužitelj od tuženika kupio predmetne nekretnine, o čemu nije sačinio kupoprodajni ugovor, da se od tada nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu, a u katastarskoj evidenciji kao posjednik za cijelo pogrešno upisan M.-T. J., iako su znali da tuženici nisu odsutna i nepoznata boravišta, a da je tužitelj temeljem ugovora o darovanju sklopljenim s tuženom K. M. B. stekao pravo vlasništva na 1/5 predmetnih nekretnina, pa je I. D. iako svjesna da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe i priloženih dokaza, protivno odredbama članka 7., 8., 84., 280. i 281. Zakona o parničnom postupku, donijela rješenje kojim je tuženicima kao privremenog zastupnika postavila M. J. odvjetnika u S., znajući a prema prethodnom dogovoru da ovaj protivno odredbi članka 81. i 85. Zakona o parničnom postupku neće poduzeti nijednu radnju u zaštiti interesa tuženika i da će ostati pasivan, ne pristupajući na prvo ročište glavne rasprave koju je I. D. zakazala dana 18. ožujka 2003. u 08,40 sati, a koji dan je ujedno zakazala ukupno 16 ročišta i po tri u isto vrijeme u periodu od 08,00 do 08,45 sati, unoseći u zapisnik glavne rasprave da privremeni zastupnik tuženika M. J. nije pristupio ročištu, da izostanak nije opravdao, a niti osporio tužbeni zahtjev, premda je ovaj istog dana u predmetima broj P-491/01 i P- 421/02 kao punomoćnik tužitelja bio nazočan na ročištima glavnih rasprava održanih u 08,00 i 08,40 sati, ne pristupajući kao privremeni zastupnik tuženika u ovom i još 9 ročišta, stvarajući time na nedopušten način privid da tuženici nisu zainteresirani za ishod spora i da time prihvaćaju navode iz tužbe, pa je na prijedlog nazočnog punomoćnika tužitelja Z. V. koji je pristupio zakazanoj raspravi, I. D. znajući da za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni u članku 332. stavku 1. točkama 4. i 5. Zakona o parničnom postupku, donijela presudu zbog izostanka, na koju se nije žalio M. J., pa je na osnovu tako nezakonite presude po pravomoćnosti iste L. M. stekao pravo vlasništvo na 3/5 dijela predmetnih nekretnina, na koji način su I. D. zajedno sa Z. V., M. J. i L. M. na štetu nasljednika tuženika N. E., J. i F. M., te M.-T. J., pribavili L. M. nepripadajuću imovinsku korist u točno neutvrđenom iznosu, a svakako većem od 30.000,00 kuna, koje je ovaj 9. lipnja 2003. prodao J. d.d. P.,

dakle, optužena I. D. kao službena osoba iskoristila svoj položaj i o vlast pa time drugoj osobi pribavila korist, optuženi M. J. drugom s namjerom pomogao, a optuženi Z. V. i optuženi L. M. s namjerom potakli da kao službena osoba iskoristi svoj položaj i ovlast pa time drugoj osobi pribavi korist,

optužena I. D., optuženi Z. V. i optuženi M. J.

VIII. u vremenskom razdoblju od 3. rujna 2002. pa do 18. ožujka 2003. u S. i to I. D. kao sudac Općinskog suda u S. zajedno i dogovorno s M. J. kao privremenim zastupnikom, na nagovor Z. V. odvjetnika u S., a s nakanom da I. i P. L. omoguće stjecanje prava vlasništva na nekretnini bez valjane pravne osnove u parničnom postupku pod brojem P-446/02 povodom tužbe koju je Z. V. kao punomoćnik tužitelja I. i P. L. podnio sudu 3. rujna 2002. protiv tuženika K. P., R. C. i Š. P., neistinito označenih kao odsutnih i nepoznata boravišta, radi stjecanja prava vlasništva na nekretnini čest.zem. …, z.u. …, K.O. D. H., površine 7.362 m2, u tužbi lažno navodeći da su vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekli od davnina po precima i osobno te da od nikog ometani dugi niz godina posjeduju predmetnu nekretninu, prilažući z.k. izvadak u kojem se navodi postojanje plombi u spisu Z-990/00 od 10. srpnja 2000. i to kupoprodajni ugovor između L. I. i N. D., plomba u spisu broj Z- 969/01 od 29. svibnja 2001. o zabilježbi spora između P. B. i družine protiv C. R. i družine te plomba u spisu Z-2007/01 od 26. studenog 2001, ovrha P. B. i dr. iz R. protiv C. R. i drugih, iako je po ovim upisima, kao i u predmetu broj P-197/01 gdje je gore navedene tuženike zastupao kao privremeni zastupnik bio upoznat s činjenicom da su na predmetnoj nekretnini pravo vlasništva već ostvarili B. i B. P. te V. P., svi iz R., a koja činjenica je bila poznata i I. D., jer je u tom predmetu također donijela presudu zbog izostanka, pa je pored svega po zaprimanju navedene tužbe 3. rujna 2002. svjesna da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe i priloženih dokaza, pa je i pored svega protivno članku 7, 8, 84, 280. i 281. Zakona o parničnom postupku, 8. siječnja 2003. donijela rješenje kojim je tuženicima kao odsutnima i nepoznata boravišta za privremenog zastupnika postavila M. J. odvjetnika u S., znajući po prethodnom dogovoru da ovaj protivno odredbama članka 81. i 85. Zakona o parničnom postupku neće štititi interese tuženika i da će ostati pasivan, ne pristupajući na prvo ročište glavne rasprave koju je I. D. zakazala 18. ožujka 2003. u 08,45 sati, za koji dan je ujedno zakazala ukupno 16 ročišta po tri u isto vrijeme u periodu od 08,00 do 08,45 sati, pritom unoseći u zapisnik glavne rasprave da privremeni zastupnik tuženika M. J. nije pristupio ročištu, da izostanak nije opravdao a niti je osporio tužbeni zahtjev, premda je ovaj istog dana u predmetima P-492/01 i P-421/02 kao punomoćnik tužitelja bio nazočan na ročištima glavnih rasprava održanih u 08,00 i 08,40 sati, pritom ne pristupajući na ovu i na ostalih 9 rasprava gdje je postavljen kao privremeni zastupnik tuženicima, stvarajući time na nedopušten način privid da tuženici nisu zainteresirani za ishod spora i da time prihvaćaju navode iz tužbe, onemogućivši stvarnim vlasnicima sudjelovanje u parničnom postupku, pa je na prijedlog nazočnog punomoćnika tužitelja Z. V., I. D. znajući da za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni u članku 332. točki 4. i 5. Zakona o parničnom postupku, donijela presudu zbog izostanka, na koju se nije žalio M. J., pa su na osnovu tako nezakonite presude a po pravomoćnosti iste, I. i P. L. stekli pravo vlasništva navedene nekretnine, na koji način su I. D. zajedno sa Z. V. i M. J. na štetu B. i B. P. i V. P., nasljednika tuženika, pribavili I. i P. L. nepripadajuću imovinsku korist u točno neutvrđenom iznosu a svakako većem od 30.000,00 kuna,

optužena I. D., optuženi Z. V. i optuženi F. M.

IX. u vremenskom razdoblju od 24. rujna 2002. do 3. rujna 2003. u Supetru i to I. D. kao sudac Općinskog suda u Supetru, zajednički i dogovorno s F. M. kao privremenim zastupnikom, na nagovor Z. V. odvjetnika u S., te sada pok. M. K., s nakanom da ovom omoguće stjecanje prava vlasništva na nekretninama bez valjane pravne osnove u parničnom postupku pod brojem P-474/02 povodom tužbe koju je Z.

V. u ime tužitelja sada pok. M. K. 24. rujna 2002. predao Općinskom sudu u Supetru protiv tuženika B. D., M. S. i M.-B. I., svih neistinito označenih kao odsutnih i nepoznata boravišta, radi stjecanja prava vlasništva na nekretninama čest.zem. …, z.u. …, K. O. B., površine 265 m2 u vrijednosti od oko 100.000,00 kuna, lažno u tužbi navodeći da je vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, koju posjeduje od prije više godina i koja mu je ustupljena u vlasništvo na ime nekretnine koja mu je oduzeta za uređenje ceste, te su stoga kao posjednici u katastru pogrešno upisani tuženici, iako su znali da tužitelju predmetna nekretnina nije ustupljena u vlasništvo, a niti da se nalazi u posjedu iste jer iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka i katastarskog izvatka proizlazi da su tuženici ne samo vlasnici već i posjednici nekretnine od 1982. pa do sada, u kojem se ujedno navode i adrese njihovih prebivališta u Z., iz čega proizlazi da oni nisu odsutni i nepoznata boravišta, pa je I. D. po zaprimanju tužbe, iako svjesna i znajući da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnih navoda iz tužbe uz koju nisu dostavljeni nikakvi dokazi kojim se potkrepljuju njezini navodi, pa je i pored toga, a sve prema prethodnom dogovoru, bez ikakvog provjeravanja navoda iz tužbe te priloženih izvadaka, posebno da li su označeni tuženici odsutni i nepoznata boravišta, protivno odredbama članka 5., 7., 8., 84., 280. i 281. Zakona o parničnom postupku 8. siječnja 2003. donijela rješenje kojim je neistinito označenim tuženicima kao odsutnim i nepoznata boravišta za privremenog zastupnika imenovala F. M. matičara u B., znajući da ne postoje razlozi za postavljanje privremenog zastupnika po članku 84. Zakona o parničnom postupku i da ovaj protivno odredbi članka 81. i 85. Zakona o parničnom postupku neće poduzeti niti jednu radnju u zaštiti interesa tuženika i da će ostati pasivan, ne pristupajući na prvo ročište glavne rasprave koju je I. D. zakazala 20. ožujka 2003. u 08,00 sati, za koji dan je ujedno zakazala dvadeset i jedno ročište sve po tužbama na utvrđenje, u vremenskom periodu od 08,00 do 08,30 sati i to po sedam ročišta odjednom, pritom unoseći u zapisnik glavne rasprave da privremeni zastupnik F. M. nije pristupio na ročište, da izostanak nije opravdao, a niti osporio tužbeni zahtjev, ne pristupajući pritom kao privremeni zastupnik tuženika na ovo i na još osam ročišta, onemogućivši tuženicima tj. stvarnim vlasnicima sudjelovanje u parničnom postupku, stvarajući time na nedopušten način privid da tuženici nisu zainteresirani za ishod spora i da time prihvaćaju navode iz tužbe, pa je po prijedlogu punomoćnika tužitelja Z. V. koji je pristupio ročištu, I. D. znajući da za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni u članku 332. stavku 1. točki 4. i 5. Zakona o parničnom postupku donijela presudu zbog izostanka, na koju se nije žalio F. M., s tim da je na osnovu tako nezakonite presude, po pravomoćnosti iste sada pok. M. K. stekao pravo vlasništva navedene nekretnine, na koji način su prvooptužena I. D. zajedno s drugooptuženim Z. V., petooptuženim F. M. i sada pok. M. K., a na štetu D. B., te I. i S. M., pribavili sada pok. M. K. nepripadajuću imovinsku korist u točno neutvrđenom iznosu a svakako većem od 30.000,00 kuna,

dakle, optužena I. D. kao službena osoba iskoristila svoj položaj i o vlast pa time drugoj osobi pribavila korist, optuženi F. M. drugom s namjerom pomogao, a optuženi Z. V. s namjerom potakao da kao službena osoba iskoristi svoj položaj i ovlast pa time drugoj osobi pribavi korist,

optužena I. D., optuženi Z. V., optuženi F. M.

X. u vremenskom razdoblju od 18. prosinca 2002. pa do 27. ožujka 2003. u S., I. D. kao sudac Općinskog suda u Supetru, zajedno i dogovorno s F. M. kao privremenim zastupnikom, a na nagovor Z. V. i N. M. a s nakanom da se J. i P. M. omogući stjecanje prava vlasništva bez valjane pravne osnove u parničnom postupku pod brojem P-616/02 a povodom tužbe koju su J. i P. M. kao tužitelji zastupani po punomoćniku Z. V. odvjetniku u S. podnijeli protiv N. G., J., J., H. i V. P., svih odsutnih i nepoznata boravišta radi stjecanja prava vlasništva na nekretnini čest.zem. …, z.u. …, K.O. B., površine od 1.266 m2, ukupne vrijednosti od 1,650.000,00 kuna, lažno u tužbi navodeći da su tužitelji od davnina vlasnici i posjednici predmetne nekretnine, a da su tuženici pogrešno upisani kako u zemljišnik tako i u katastar, a sve iz razloga jer su Z. V. i N. M. dobro znali da predmetna nekretnina ne pripada tužiteljima, već V. i M. K. nasljednicima iza obitelji P., a koje su ih ovlastili za pronalazak i uknjižbu nekretnina koje iza smrti vlasnika obitelji P. pripale u vlasništvo, pa je tako I. D. po zaprimanju tužbe 18. prosinca 2002. iako svjesna da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, pa i pored toga a sve prema prethodnom dogovoru, protivno odredbama članka 7., 8., 84., 280. i 281. Zakona o parničnom postupku, 11. veljače 2002. donijela rješenje kojim je tuženicima postavila privremenog zastupnika u osobi F. M., matičara u S., znajući prema prethodnom dogovoru da ovaj protivno odredbama članka 81. i 85. Zakona o parničnom postupku neće poduzeti nijednu radnju u zaštiti interesa tuženika i da će ostati pasivan, ne pristupajući na prvo ročište glavne rasprave koju je I. D. zakazala 11. veljače 2003. u 08,40 sati, za koji dan je ujedno zakazala ukupno 25 ročišta u vremenskom periodu od 08,00 do 10,10 sati i po 5 ročišta odjednom, pritom unoseći u zapisnik glavne rasprave da privremeni zastupnik F. M. nije pristupio na ročište, da izostanak nije opravdao a niti osporio tužbeni zahtjev, ne pristupajući pritom kao privremeni zastupnik tuženika na ovo i još 4 ročišta, onemogućivši stvarnim vlasnicima sudjelovanje u parničnom postupku, stvarajući time na nedopušten način privid da tuženici nisu zainteresirani za ishod spora i da time prihvaćaju navode iz tužbe, pa je po prijedlogu punomoćnika tužitelja Z. V. koji je pristupio raspravi, I. D. znajući da za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni u članku 332. stavku 1. točki 4. i 5. Zakona o parničnom postupku, donijela presudu zbog izostanka, na koju se nije žalio F. M., pa su na osnovu tako nezakonite presude po pravomoćnosti iste J. i P. M. stekli pravo vlasništva navedene nekretnine, na koji način su I. D. zajedno s F. M. i N. M., na štetu nasljednika tuženih V. i G. K., pribaviil nepripadajuću imovinsku korist J. i P. M. u točno neutvrđenom iznosu a svakako većem od 30.000,00 kuna,

pa da bi time počinili:

- optužena I. D. radnjama opisanim pod točkama I., II., IV., V. , VI. , VII. , VIII. , IX. i X. u stjecaju devet kaznenih djela protiv službene dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti iz č lanka 291. stavka 1. u vezi s č lankom 51. KZ/11.,

- optuženi Z. V. radnjama opisanim pod točkama I., IV., VI. izreke te presude u stjecaju tri kaznena djela protiv službene dužnosti pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi članka 38. i članka 51. KZ/11, a radnjama opisanim pod točkama II., V., VII., VIII., IX. i X. izreke te presude u stjecaju šest kaznenih djela protiv službene dužnosti poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi članka 37. stavak 1. i članka 51. KZ/11.,

V., VII. i VIII. izreke te presude u stjecaju četiri kaznena djela protiv službene dužnosti pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi s čl. 38. i čl. 51. KZ/11.

-optuženi J. Z. radnjama opisanim pod točkom IV. izreke te presude kazneno djelo protiv službene dužnosti poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. u vezi članka 37. stavka 1. KZ/11.,

- optuženi L. M. radnjama pod točkom VII. izreke te presude kazneno djelo protiv službene dužnosti poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. u vezi članka 37. stavak 1. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika I. D., Z. V., M. J., F. M., J. Z. i L. M. i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja u tom dijelu padaju na teret proračuna.

III Uslijed odluke pod II, žalbe optužene I. D., optuženog Z. V., optuženog M. J. i optuženog J. Z. su u tom dijelu postale bespredmetne, a žalbe optuženih F. M. i L. M. su u cijelosti postale bespredmetne.

IV Djelomično se prihvaćaju žalbe optužene I. D., optuženog Z. V. i optuženog M. J., a u povodu tih žalbi, po službenoj dužnosti, i u odnosu na optuženog J. Z. ukida se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1., 3. i 4. KZ/97. opisano u točki III. izreke prvostupanjske presude, i u tom dijelu se predmet upućuje Županijskom sudu u Rijeci kao drugom stvarno nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

V Uslijed odluka pod II i IV žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Šibeniku 31. ožujka 2022. broj K- 3/2019., proglasio je krivima: optuženu I. D. zbog devet kaznenih djela protiv službene dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi stavka 3. i 1. KZ/97., činjenično i pravno opisanih u točkama I., II., IV., V., VI., VII., VIII., IX. i X. izreke prvostupanjske presude i jednog kaznenog djela protiv službene dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti u pokušaju iz članka 337. stavka 4. u vezi stavaka 3. i 1. i članka 33. KZ/97., činjenično i pravno opisanog u točki III. izreke te presude; optuženog Z. V. zbog deset kaznenih djela protiv službene dužnosti, od čega tri kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti u pomaganju iz članka 337. stavak 4. u vezi stavka 3. i 1. i članka 38. KZ/97., činjenično i pravno opisanih u točkama I., IV. i VI. izreke prvostupanjske presude, šest kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti u poticanju iz članka 337. stavak 4. u vezi stavka 3. i 1. i članka 37. stavak 1. KZ/97., činjenično i pravno opisanih u točkama II., V., VII., VIII., IX. i X. izreke te jednog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti u pokušaju iz članka 337. stavka 4. u vezi stavaka 3. i 1. i članka 38. i članka 33. KZ/97., činjenično i pravno opisanog u točki III. izreke te presude; optuženog M. J. zbog osam kaznenih djela protiv službene dužnosti, i to tri djela zlouporabe položaja i ovlasti u poticanju iz članka 337. stavak 4. u vezi stavka 3. i 1. i članka 37. stavak 1. KZ/97., činjenično i pravno opisanih u točkama I., IV. i VI. izreke, četiri kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti u pomaganju iz članka 337. stavka 4. u vezi stavaka 3. i 1. i članka 38. KZ/97., činjenično i pravno opisanih u točkama II., V., VII. i VIII. izreke, te jednog kaznenog djela poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti u pokušaju iz članka 337. stavka 4. u vezi stavaka 3. i 1. i članka 37. stavak 1. i članka 33. KZ/97., činjenično i pravno opisanog u točki III. izreke te presude; optuženog F. M. zbog dva kaznena djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti u pomaganju iz članka 337. stavak 4. u vezi stavka 3. i 1. i članka 38. KZ/97., činjenično i pravno opisanih u točkama IX. i X. izreke; optuženog J. Z. zbog dva kaznena djela protiv službene dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi stavka 3. i 1. i članka 37. stavak 1. KZ/97. od kojih je jedno ostalo u pokušaju (čl. 337. st. 1. i 3. u vezi s čl. 37.stavak 1. i čl. 33. KZ/97.) činjenično i pravno opisanih u toč. III. i IV. Izreke; optuženog L. M. zbog jednog kaznenog djela protiv službene dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti u poticanju iz članka 337. stavak 4. u vezi stavka 3. i 1. i članka 37. stavak 1. KZ/97., činjenično i pravno opisanog u točki VII. izreke, pa ih je potom osudio, i to:

- optuženu I. D., nakon što joj je za devet počinjenih djela opisanih u točki I., II., IV., V., VI., VII., VIII., IX. i X. izreke na temelju članka 337. stavka 4. KZ/97., a uz primjenu članka 57.4.b KZ/97. utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju po sedam mjeseci, a za počinjeno kazneno djelo opisano u točki III. Izreke na temelju članka 337. stavak 4.KZ/97. uz primjenu članka 57.4.b KZ/97. utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, na temelju članka 60. stavka 2. točke c. KZ/97. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, a na temelju članka 67. KZ/97. primijenio uvjetnu osudu i odredio da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku pet godina ne počini novo kazneno djelo;

- optuženog Z. V. nakon što mu je za tri počinjena djela opisana u točki I., IV. i VI. izreke na temelju članka 337. stavak 4. i članka 38. stavak 1. KZ/97., utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju po šest mjeseci, a za šest počinjenih djela opisanih u točkama II., V., VII., VIII., IX. i X. izreke na temelju članka 337. stavak 4. KZ/97., uz primjenu članka 57.4.b KZ/97. utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju po sedam mjeseci, te za počinjeno djelo opisano u točki III. izreke na temelju članka 337. stavak 4. i članka 38. KZ/97. utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, na temelju članka 60. stavka 2. točke c. KZ/97. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a na temelju članka 67. KZ/97. primijenio uvjetnu osudu i odredio da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku pet godina ne počini novo kazneno djelo;

- optuženog M. J. nakon što mu je za tri počinjena djela opisana u točkama I., IV. i VI. izreke na temelju članka 337. stavak 4. uz primjenu članka 57. stavka 4.b KZ/97., utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju po šest mjeseci, a za četiri počinjena djela opisanih u točkama II., V., VII., VIII., izreke na temelju članka 337. stavka 4. i članka 38. KZ/97., utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju po sedam mjeseci, te za počinjeno djelo opisano u točki III. izreke na temelju članka 337. stavak 4. KZ/97. uz primjenu članka 57. stavka 4.b KZ/97., utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, na temelju članka 60. stavka 2. točke c. KZ/97. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a na temelju članka 67. KZ/97. primijenio uvjetnu osudu i odredio da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku četiri godine ne počini novo kazneno djelo;

- optuženog F. M., nakon što mu je za dva počinjena djela opisana u točkama IX. I X. izreke na temelju članka 337. stavka 4. KZ/97. uz primjenu članka 57. stavka 4. b KZ/97., utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju po osam mjeseci, na temelju članka 60. stavka 2. točke c. KZ/97. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 67. KZ/97. primijenio uvjetnu osudu i odredio da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo;

- optuženog J. Z., nakon što mu je za počinjeno djelo opisano u toč. III. izreke na temelju članka 337. stavak 4. KZ/97. uz primjenu članka 57. stavka 4. b KZ/97., utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a za počinjeno djelo opisano u točki IV. izreke na temelju članka 337. st. 4. i članka 37. stavak 1. KZ/97. utvrdio kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, na temelju članka 60. stavka 2. točke c. KZ/97. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 67. KZ/97. primijenio uvjetnu osudu i odredio da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo;

- optuženog L. M. za počinjeno djelo opisano u točki VII. izreke na temelju članka 337. stavka 4. KZ/97. uz primjenu članka 57. stavka 4.b KZ/97. na kaznu zatvora od osam mjeseci, a na temelju članka 67. KZ/97. primijenio uvjetnu osudu i odredio da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. optuženici su obvezani na plaćanje paušalnog troška i to optužena I. D. i optuženi Z. V. iznosu od po 2.000,00 kuna, optuženi M. J., optuženi F. M. i optuženi L. M. u iznosu od po 1.000,00 kuna, te optuženi J. Z. u iznosu od 800,00) kuna, te trošak pristupa svjedoka sukladno članku 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08., svaki od po 2.075,33 kune, pa optužena I. D. na ime troškova ovog postupka ima platiti iznos od ukupno 4.075,33 kuna, optuženi Z. V. iznos od ukupno 4.075,33 kuna, optuženi Miljenko Jovanović iznos od ukupno 3.075,33 kuna, optuženi F. M. iznos od ukupno 3.075,33 kuna, optuženi L. M. iznos od ukupno 3.075,33 kuna, optuženi J. Z. iznos od ukupno 2.875,33 kuna.

2. Nasuprot tome, tom presudom je na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08., odbijena optužba protiv optužene I. D., optuženog Z. V. i optužene M. B. zbog jednog kaznenog djela protiv službene dužnosti, i to protiv optužene I. D. zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi stavka 3. i 1. KZ/97., protiv optuženog Z. V. pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi stavka 3. i 1. i članka 38. KZ/97. te protiv optužene M. B. poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi stavka 3. i 1. i članka 37. stavak 1. KZ/97. (točka XIX. izreke prvostupanjske presude).

2.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka u odnosu na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu su pravovremeno podnijeli državni odvjetnik i svi optuženici.

3.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicima I. D., Z. V., M. J., F. M., J. Z. i L. M. "izreknu primjerene jedinstvene kazne zatvora".

3.2. Optužena I. D. žali se po braniteljima N. I. i I. M.. U žalbi podnesenoj po branitelju odvjetniku N. I. žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi podnesenoj po branitelju odvjetniku I. M. žali se zbog bitne povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu "u smislu žalbenih navoda okrivljenu osloboditi optužbe", a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.3. Optuženi Z. V. žali se osobno i po branitelju I. S. odvjetniku u S. U osobno podnesenoj žalbi žali se "iz svih žalbenih razloga" te predlaže preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ga optužbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovno suđenje. Žalba po branitelju podnesena je zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i "okrivljenika osloboditi optužbe", odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.4. Optuženi M. J. žali se osobno i po branitelju J. Č. odvjetniku iz S. U osobno podnesenoj žalbi žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ga optužbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu i uputiti predmet na ponovno suđenje. Žalba po branitelju podnesena je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže sudu drugog stupanja preinačiti pobijanu presudu te optuženika osloboditi optužbe, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3.5. Optuženi F. M. žali se po branitelju V. P. odvjetniku u Š., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1. točka 1., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. i 3. ZKP i zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. st. 2. ZKP“ i predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se optuženik oslobodi optužbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3.6. Optuženi J. Z. žali se po branitelju F. I. Ž. odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona. Predlaže preinačiti pobijanu presudu "u korist okrivljenika", a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3.7. Optuženi L. M. žali se po branitelju D. S. odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Na žalbu državnog odvjetnika odgovore su podnijeli optuženi Z. V. osobno, optuženi M. J. osobno, optuženi L. M. po branitelju D. S. odvjetniku iz S., svi s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

5. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Na zahtjeve istaknute u žalbama optuženih I. D., Z. V., M. J. i J. Z., te njihovih branitelja ti su optuženici i njihovi branitelji obaviješteni o datumu održavanja sjednice. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti optužene I. D., njezina branitelja N.

I. odvjetnika iz S. i optuženog M. J. i branitelja optuženog J. Z., odvjetnika F. I.Ž.dok na sjednicu nisu pristupili uredno izvješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, branitelj optužene I. D., I. M., optuženi Z. V. i njegov branitelj I. S., branitelj optuženog M. J., J. Č. i optuženi J. Z. pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

7. Žalbe optuženih I. D., Z. V. i M. J. su djelomično osnovane, a u povodu tih žalbi, po službenoj dužnosti, po načelu beneficium cohaesionis (članak 479. ZKP/08.) ovaj sud je našao da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženih I. D., Z. V. i M. J. od koristi i za optuženog J. Z. koji nije podnio žalbu u tom smislu. Žalbe državnog odvjetnika, optuženih F. M. i L. M. su bespredmetne.

U odnosu na ovosudnu presudu

8. Prije svega, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi svih stranaka, na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je na štetu svih optuženika povrijeđen kazneni zakon. Naime, ovdje treba naglasiti da je prvostupanjski sud, proglašavajući optuženike krivima za kaznena djela opisana u točkama I., II., IV., V., VI., VII., VIII., IX. i X., izmijenio činjenični opis inkriminacija kako je bio naveden u optužnici, te je, umjesto inicijalno u optužnici navedenih iznosa imovinske koristi, odnosno štete, izvršio korekciju tih vrijednosti, te je u činjenične opise inkriminacija sadržane u izreci pobijane presude u točkama I., II., IV., V., VI., VII., VIII., IX. i X. stavio tekst: "u točno neutvrđenoj vrijednosti, svakako većoj od 30.000,00 kn". Pritom je potrebno napomenuti da je žalba državnog odvjetnika podnesena isključivo zbog odluke o kazni, što podrazumijeva da je državni odvjetnik prihvatio navedene izmjene činjeničnog opisa tih inkriminacija, a to pak znači da bi u nekom potencijalno ponovljenom postupku vrijedilo načelo zabrane reformatio in peius, odnosno da optuženicima nije moguće suditi za drugačiji činjenični opis.

8.1. Nadalje, postupanje svih optuženika obuhvaćeno ovako izmijenjenim činjeničnim opisima inkriminacija u točkama I., II., IV., V., VI., VII., VIII., IX. i X. izreke pobijane presude pravno je prvostupanjskom presudom označeno kao kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1., 3. i 4. KZ/97. Taj zakon bio je na snazi u vrijeme počinjenja tih kaznenih djela. Međutim, s obzirom na načelo obvezne primjene blažeg zakona koje je vrijedilo kako u vrijeme izvršenja tih djela, tako i danas, postupanje svih optuženika iz činjeničnih opisa sadržanih u citiranim točkama izreke pobijane presude trebalo je pravno označiti po materijalnom zakonu koji je najblaži za počinitelje.

8.2. U međuvremenu, od počinjenja djela do donošenja pobijane presude i odlučivanja o žalbama stranaka, stupio je na snagu KZ/11. Imajući na umu pravni kontinuitet, zbog neodređenih vrijednosti kao bitnog obilježja kaznenog djela sada bi se radilo o kaznenom djelu iz članka 291. stavak 1. KZ/11. Naime, uslijed vezanosti suda činjeničnim opisom inkriminacija koji u točkama I., II, IV., V., VI., VII., VIII., IX. i X. izreke sadrži tekst "u točno neutvrđenoj vrijednosti, svakako većoj od 30.000,00 kn", opisano postupanje sada predstavlja osnovni oblik kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. st. 1. KZ/11., a zbog izmijenjenog činjeničnog opisa u pogledu iznosa imovinske koristi odnosno štete nema pretpostavki da se taj opis podvede pod kvalificirani oblik tog kaznenog djela iz članka 291. st. 2. KZ/11., jer taj oblik zahtijeva da je pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna imovinska šteta, a prema pravnom shvaćanju Kaznenog djela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012. godine broj Su-IV-4/2012, zakonsko obilježje "velika imovinska korist", "velika šteta", "znatna imovinska korist" odnosno "znatna šteta" kod kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 2. KZ/11. ostvarena je ako prelazi 60.000,00 kn, a što je u odnosu na "veliku imovinsku korist" i "veliku štetu" prihvaćeno i u članku 87. stavku 29. ZID KZ od 22. svibnja 2015., pri čemu su pridjevi "velik" i "znatan" sinonimi (a pravna kvalifikacija iz članka 291. stavak 2. KZ/11. je općenito blaža za počinitelje, jer sadrži veću kriminalnu količinu kao bitno obilježje djela). Činjenični opis koji navodi "točno neutvrđenu vrijednost, ali svakako veću od 30.000,00 kn" ne dopušta zaključak da se radi o vrijednosti većoj od 60.000,00 kn, jer se, s obzirom na takav izričaj, mora uzeti najmanja vrijednost koja prelazi iznos od 30.000,00 kn.

8.3. Dakle, iz razloga iznesenih u točkama 8.1. i 8.2. je postupanje optuženika opisano u točkama I., II., IV., V., VI., VII., VIII., IX. i X. trebalo pravno označiti kao kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11., te pobijanu presudu na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. preinačiti u pravnoj oznaci tih djela, kako je to učinjeno pod točkom I izreke ove presude.

8.4. Za kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11. propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, pa je to djelo nesumnjivo i s tog aspekta blaže za počinitelje. Nadalje, prema odredbi članka 81. stavka 1. alineje 4. KZ/11. kazneni progon za kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11. zastarijeva nakon petnaest godina, pri čemu se prema odredbi članka 81. stavka 3. KZ/11. zastarni rok produljuje za dvije godine, ako je prije proteka rokova iz stavka 1. članka 81. KZ/11. donesena prvostupanjska presuda (a u konkretnom slučaju je donesena). Iz činjeničnih opisa inkriminacija pod točkama I., II., IV., V., VI., VII., VIII., IX. i X. razvidno je da je zastara nastupila za sva ta nabrojena djela. Naime, djelo pod točkom I. je prema opisu počinjeno u razdoblju od 10. listopada 2000. do 29. ožujka 2001., djelo pod točkom II. je počinjeno u razdoblju od 15. ožujka 2001. do 11. svibnja 2001., djelo pod točkom IV. je počinjeno u razdoblju od 19. prosinca 2001. do 13. studenog 2002., djelo pod točkom V. je počinjeno u razdoblju od 13. kolovoza do 02. listopada 2001., djelo pod točkom VI. je počinjeno u razdoblju od 22. kolovoza do 23. studenog 2001., djelo pod točkom VII. je počinjeno u razdoblju od 20. kolovoza 2002. do 18. ožujka 2003., djelo pod točkom VIII. je počinjeno u razdoblju od 3. rujna 2002. do 18. ožujka 2003., djelo pod točkom IX. je počinjeno u razdoblju od 24. rujna 2002. do 3. rujna 2003. i djelo pod točkom X. je počinjeno u razdoblju od 18. prosinca 2002. do 27. ožujka 2003. Stoga je očigledno da je zastara kaznenog progona za navedena kaznena djela nastupila tijekom 2018., 2019. i 2020.

8.5. Kako je zastara kaznenog progona zapreka za vođenje kaznenog postupka trebalo je po službenoj dužnosti na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. pobijanu presudu preinačiti na način kako je to navedeno u točkama I i II izreke ove presude, a s obzirom na odluku o odbijanju optužbe odlučeno je i da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

8.6. Uslijed takve odluke su u tom dijelu žalbe državnog odvjetnika, te optuženih I. D., Z. V., M. J. i J. Z. bespredmetne, dok su u cijelosti bespredmetne žalbe optuženih F. M. i L. M.

U odnosu na ovosudno rješenje

9. S obzirom na ovosudnu odbijajuću presudu, ostalo je u odnosu na žalbene navode državnog odvjetnika i optuženih I. D., Z. V., M. J. i J. Z. razmotriti osuđujuću prvostupanjsku presudu u odnosu na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1., 3. i 4. KZ/97. činjenično i pravno opisano pod točkom III. izreke te presude.

10. Zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žale se optuženi I. D. po braniteljima N. I. i I. M., Z. V. po branitelju I. S., M. J. osobno i po branitelju J. Č. i J. Z. po branitelju F. I. Ž.

10.1. Optuženi J. Z. samo se uvodno poziva na tu žalbenu osnovu ali ne navodi o kojoj bi se to bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka radilo niti je konkretizira, dok iz navoda žalbe proizlazi da osporava ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

10.2. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. navode optuženi I. D., Z. V. i M. J.

10.3. Optužena I. D. u žalbi podnesenoj po branitelju N. I. drži da su ostvareni sljedeći vidovi te povrede: da nema razloga o odlučnim činjenicama, da je izreka proturječna samoj sebi, da "su razlozi donošenja pobijane presude proturječni dokazima". Tvrdnju da nema razloga o odlučnim činjenicama žaliteljica obrazlaže time što "pobijana presuda ne sadrži niti jednu riječ kojom bi se objasnilo zbog čega je ona pojedinim osobama koje nikad u životu nije vidjela pribavila protupravnu imovinsku korist", zbog čega smatra da nema ni jedne jedine riječi o subjektivnom elementu kaznenog djela. Međutim, takvim prigovorom žaliteljica u suštini zamjera prvostupanjskom sudu što nije utvrdio motiv njezinog postupanja, a taj nije nužan za opstojnost inkriminiranog kaznenog djela. Subjektivni element kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti ostvaren je kada je počinitelj svjestan da iskorištava svoj položaji ovlasti suprotno pravilima službe, a da time istodobno sebi ili drugom imovinsku korist i to hoće. Pobude zbog kojih počinitelj tako postupa ne predstavljaju obilježje tog kaznenog djela i nije rijetkost da ostaju neutvrđene, no to je pitanje činjenica i to onih koje nisu nužne da bi se utvrdilo relevantno činjenično stanje. U okviru razlaganja ovog prigovora žaliteljica primjećuje da uživa sudački imunitet, odnosno da je se ne može goniti niti ona može kazneno odgovarati zbog eventualno pogrešno iznesenog pravnog stava, no i to je pitanje ispravnosti utvrđenih činjenica, a ne označenog vida bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Žaliteljica, nadalje, tvrdi da je izreka presude protivna samoj sebi, a tu proturječnost nalazi u navodu činjeničnog opisa kako su ona, Z. V., M. J. i J. Z. djelovali "zajednički i dogovorno", što po žaliteljici implicira njihove supočiniteljske uloge. Prije svega, radi se o prigovoru koji u suštini cilja na povredu kaznenog zakona, a ne bitnu postupovnu povredu, a u tom pogledu treba naglasiti da počinitelj kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti može biti samo osoba koja ima određeni položaj koji joj omogućuje da iskorištava taj položaj i ovlasti, a to je upravo bila optuženica koja je postupala kao sudac, za razliku od ostalih suoptuženika za kazneno djelo opisano u točki III. izreke pobijane presude koji ne obnašaju sudačku dužnost i stoga nisu uopće u mogućnosti ostvariti to kazneno djelo kao počinitelji, nego mogu figurirati tek kao poticatelji ili pomagatelji, za što su i terećeni. Najzad, zakonska odredba članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ne poznaje vid te povrede koji je označen u žalbi, odnosno da su "razlozi za donošenje presude proturječni dokazima", a taj izraz nesumnjivo podrazumijeva nezadovoljstvo žaliteljice zaključcima i argumentacijom suda, no to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi podnesenoj po branitelju I. M. tu bitnu postupovnu povredu izvodi iz tvrdnje da je pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama, odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa da su stoga ostvareni baš svi vidovi iste bitne povrede odredaba kaznenog postupka, no ne identificira u čemu bi se pojedini vidovi te bitne povrede odredaba kaznenog postupka sastojali, pa je očito da žaliteljica smjera na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

10.4. Optuženi Z. V. u pogledu te bitne povrede odredaba kaznenog postupka ističe da "su razlozi iz obrazloženja presude u suprotnosti sa sadržajem isprava kao i zapisnika o iskazima koji su provedeni u postupku", iako ne identificira o kojim se ispravama i kojim iskazima radi i u čemu se sastoji ta suprotnost, pa je očito da optuženi V. time zapravo cilja na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

10.5. Optuženi M. J. u osobno podnesenoj žalbi tvrdi da je istovrsna bitna postupovna povreda počinjena jer "u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama", no iz opširnih navoda te žalbe ne proizlazi konkretizacija tog vida bitne postupovne povrede, već se optuženik koncentrira na vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza i interpretaciju postupaka svih aktera. U žalbi podnesenoj po branitelju J. Č. optuženi M. J. navodi da je ta bitna povreda odredaba kaznenog postupka ostvarena jer da presuda ne sadrži ni jedan redak o pravnoj prirodi pomaganja i poticanja i da ništa nije rečeno o pravnoj strani kaznenog djela, a da se to odnosi i na prouzročenu štetu, odnosno korist, a da nema ni razloga o subjektivnoj strani kaznenog djela. Međutim, nije točno da prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje uloga tog optuženika jer je to učinjeno u točki 27.1. obrazloženja. Iako su razlozi koje prvostupanjski sud u tom smislu iznosi sumarni, ne može se tvrditi da ih nema, a detaljno razlaganje pravne prirode poticanja i pomaganja prvostupanjski sud nije bio dužan iznijeti. Prigovor kako ništa nije rečeno o pravnoj strani kaznenog djela neprihvatljiv je jer ga žalitelj ne konkretizira i nije jasno što ustvari zamjera prvostupanjskom sudu. Istina je da je prvostupanjski sud mogao argumentaciju koja se odnosi kako na objektivna, tako i na subjektivna obilježja kaznenog djela (s obzirom da se sada prvostupanjska presuda preispituje samo u odnosu na djelo pod točkom III. izreke) dati detaljnije i kvalitetnije razloge nego što su oni koji su zbirno izneseni u točkama 27. i 27.1., no taj nedostatak nije takve prirode da se pobijana presuda ne može ispitati po ostalim žalbenim navodima. Zbog toga nema govora da je počinjena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.

10.6. Optužena I. D. po branitelju N. I. također upire i na to da nije u potpunosti riješen predmet optužbe (članak 468. stavak 1. točke 7. ZKP/08.) jer da nije od trećih osoba oduzeta imovinska korist. Ovaj prigovor ne može se uopće razmatrati s obzirom na to da se inkriminacijom u točki III. izreke optuženici na teret stavlja kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti u pokušaju iz članka 337. stavka 1., 3. i 4. u vezi s člankom 34. KZ/97.

10.7. Konačno, optužena I. D. po branitelju N. I. tvrdi da joj je povrijeđeno ustavno pravo iz članka 119. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske koja odredba jamči sucima koji sudjeluju u suđenju da ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke. Međutim, ovdje se radi o prigovoru činjenične naravi, kojim žaliteljica zapravo sugerira da bilo kakva odluka suca u nekoj stvari ne može dovesti do njegove kaznene odgovornosti, a takvo rezoniranje nije prihvatljivo niti je ustavna odredba na koju se poziva imala za cilj suca uopćeno amnestirati od kaznene odgovornosti za bilo kakav postupak.

10.8. Ispitivanjem, pak, pobijane presude po službenoj dužnosti u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju mora paziti.

11. Optuženici D., V., J. i Z., iako ističu povredu kaznenog zakona, istu u odnosu na kazneno djelo pod točkom III. izreke pobijane presude ne konkretiziraju, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točke 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da takva povreda u odnosu na ovo kazneno djelo nije počinjena.

12. Međutim, opravdano optuženi I. D., Z. V. i M. J. prigovaraju ispravnosti i potpunosti utvrđenih činjenica. Naime, činjeničnim opisom inkriminacije pod točkom III. izreke pobijane presude su oni proglašeni krivima za radnje koje su počinjene u odnosu na nekretnine označene kao čest. zgr. …. i …. zk.ul … K.O. B., čest. zem. … zk.ul. … K.O. B. i čest. zem. … zk.ul. … K.O. B., te je navedeno da je radnjama opisanim u toj točki optuženi J. Z. trebao steći imovinsku korist od oko 500.000,00 kuna, no djelo je ostalo u pokušaju. Novčanu vrijednost svih, pa tako i nekretnina koje se spominju u ovoj točki, osporavala je optužena I. D. i predložila je da se obavi procjena spornih nekretnina, no taj dokaz prvostupanjski sud nije prihvatio niti je na bilo koji drugi način utvrdio vrijednost tih nekretnina. Stoga s pravom optuženici I. D., Z. V. i M. J. prigovaraju nepotpuno, pa stoga za sada i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer pravna kvalifikacija postupaka za koje su ti optuženici, kao i optuženi J. Z., proglašeni krivima ovisi i o procjeni vrijednosti predmeta njihovog postupanja.

13. U vezi s onim što je navedeno u točki 12., za naglasiti je da je ukidnim rješenjem od 11. prosinca 2018. broj I Kž-718/2013-4 Vrhovni sud Republike Hrvatske uputio sud prvog stupnja "da, ukoliko zaključi da su optuženici počinili radnje koje im se stavljaju na teret, dalje pristupi utvrđenju je li takvim postupanjem u inkriminirano vrijeme nastala šteta, koju će, osim na temelju iskaza svjedoka, navedenih kao oštećenika u činjeničnim opisima, po potrebi utvrđivati i drugim dokazima". Ta uputa i dalje je aktualna, neovisno o tome što je kazneno djelo opisano u točki III. ostalo u pokušaju pa nije potrebno utvrđivati nastanak štete, a prvostupanjski sud nije ni na koji način utvrdio vrijednost nekretnina, iako su mu na raspolaganju bila različita dokazna sredstva (od upita poreznoj upravi nadalje). Dakako, ta vrijednost ne treba biti potpuno točno utvrđena, ali je neophodno utvrditi barem njezinu najmanju vrijednost tempore criminis.

14. Iz tog je razloga, a koji ističu u žalbama optuženici D., V. i J., trebalo pobijanu presudu u odnosu na kazneno djelo opisano u točki III. ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Kako je razlog zbog kojeg je presuda ukinuta od koristi i za optuženog J. Z., koji se u toj inkriminaciji tereti kao poticatelj, to je po načelu beneficium cohaesionis (članak 479. ZKP/08.) pobijanu presudu u tom dijelu trebalo ukinuti i u odnosu na optuženog J. Z. koji jest podnio žalbu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne u tom smislu.

15. S obzirom na ovosudnu odbijajuću presudu i ukidno rješenje to je žalba državnog odvjetnika podnesena zbog odluke o kazni u cijelosti bespredmetna.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, nakon provođenja svih potrebnih dokaza, a posebno onog koji je neophodan radi utvrđivanja najmanje vrijednosti nekretnina u inkriminirano vrijeme, detaljno i savjesno analizirati sve izvedene dokaze i potom ih ocijeniti kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, pa će potom donijeti svoje zaključke. Dakako, pritom će u obzir uzeti i broj i značaj ostalih poduzetih radnji i način postupanja optuženika općenito, odnosno i izvan inkriminacije pod točkom III.) jer je to neophodno radi adekvatnog utvrđivanja relevantnih činjenica i zaključivanja o pravnoj prirodi radnji inkriminiranih u točki III. u odnosu na koju je prvostupanjska presuda ukinuta. To podrazumijeva da će obratiti pažnju na ostale postupke optuženika, osoba koje su sudjelovale u događajima koji su povezani s inkriminiranim, svijesti optuženika o utemeljenosti njihovih radnji, sadržaju parničnih spisa koji su povezani s djelom pod točkom III., koje treba razmotriti u povezanosti s naknadnim postupanjem optuženika. Ujedno će prvostupanjski sud pažljivo analizirati priložene isprave, stanje spisa i relevantne zakonske odredbe radi utvrđivanja postoje li povrede odredaba ZPP i Zakona o braku i porodičnim odnosima, a posebice postupke optužene I. D. sagledati kroz opće načelo parničnog postupka iz članka 3. stavka 3. ZPP, kako je to već navedeno u ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-718/2013-4. Jednako tako prvostupanjski sud će posebnu pozornost posvetiti rješenjima Županijskog suda u Splitu broj Gž-1145/02 od 20. siječnja 2005. (list 2933-2935), broj Gž-1146/02 od 21. siječnja 2005. (list 2966-2968 spisa) i broj Gž-1144/02 od 21. siječnja 2005. (list 2988-2989 spisa), s obzirom na to da su ona donesena povodom žalbi na presude zbog izostanka u sudskim postupcima opisanim u točki III. i odnose se na sudske postupke Općinskog suda u Supetru broj P-319/01., P-320/01. i P- 321/01., pa i o tome ovisi ocjena zakonitosti rada optužene I. D. Također će se prvostupanjski sud osvrnuti na prigovore optuženih D., V. i J. koji se pozivaju na istovrsnu praksu obližnjih općinskih sudova, odnosno sudova s područja Županijskog suda u Splitu, a respektirajući pritom naročito sadržaj izvješća Županijskog suda u Splitu o pregledu rada Općinskog suda u Supetru (list 2137 do 2156). Tek nakon takvog cjelovitog razmatranja sveukupne dokazne građe i iskaza svjedoka donijet će svoju odluku, koju će obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08.

17. Iz izloženih je razloga na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno kao u točki IV. izreke. Ovaj drugostupanjski sud zaključio je da, s obzirom na to da su gotovo svi suci Županijskog suda u Šibeniku već sudjelovali u radu na ovom predmetu, te da je postupak do sada trajao više godina, a da je potrebno provesti suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem, Županijski sud u Rijeci, budući da suci tog suda do sada nisu sudjelovali u suđenju u ovom predmetu, a respektirajući iskustvo i kadrovski potencijal tog suda, postoje važni razlozi zbog čega taj sud treba biti mjesno nadležan.

U Zagrebu 21. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte