REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 501/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića, predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca, Gordane Jalšovečki i mr. sc. Dražena Jakovine, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-267/2021-4 od 27. rujna 2022., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-267/2021-7 od 12. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu Stalne službe u Ogulinu poslovnog broja Pr-455/2017 od 19. siječnja 2019., u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužene za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, postavljajući u njemu sljedeće pitanje koje smatra bitnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu:
„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“.
2. Na taj je prijedlog tužitelj odgovorio, usprotivio se navodima prijedloga, predložio ga odbaciti, podredno odbiti te je potražio trošak sastava toga odgovora.
3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1 i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22
- dalje: ZPP).
4. Prvenstveno je za obrazložiti da sud u pobijanoj odluci činjenično stanje nije utemeljio (barem kako to proizlazi iz obrazloženja te odluke) na personalnim dokazima, odnosno iskazu tužitelja, nego po podacima (očito pisanim) podnesenim po tužitelju pa već time to pitanje nema utjecaj na odluku u sporu, jer propituje postupovnopravni pristup suda u pogledu dokazivanja činjenica koji uopće nije bio u konkretnom slučaju primijenjen.
5. No, čak i kada bi se (samo hipotetski uzimajući) prethodno zanemarilo i to pitanje ocijenilo utjecajnim na odluku valjalo bi zaključiti da odgovor na postavljeno pitanje proizlazi već iz odredbe čl. 8. ZPP-a, prema kojoj: „Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.“ - iz smisla koje je odredbe zaključiti da dokazna snaga pojedinog dokaza ne zavisi od toga je li riječ o personalnom ili materijalnom dokazu, jer se dokazna vrijednost svakog pojedinog dokaza, ma o kojem god se od ovih radilo, ocjenjuje u okolnostima svakog konkretnog slučaja zasebno - a ne od njihove unaprijed ili načelno određene ili propisane vrijednosti. Iz obrazloženog proizlazi da se to pitanje niti ne može kvalificirati kao pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
6. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
7. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 21. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
