REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 24 Pž-359/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja INDUSTROGRADNJA PROJEKTI d.o.o. u stečaju, Zagreb, Poljanička 5, OIB 48069021487 i 2. tužitelja ISTO d.d. u stečaju, Varaždin, A. Šenoe 4-6, OIB 88502209643, protiv 1. tuženika MANEDA d.o.o., Sesvete, Varaždinska 77, OIB 92450134182, 2. tuženika NENADA MARKOVIĆA iz Sesveta, Varaždinska 77, OIB 64828450804, 3. tuženice DALIBORKE PLANINČEVIĆ iz Sesveta, Varaždinska 77, OIB 19224978247, 4. tuženika PLANIDAL ULAGANJA d.o.o., Sesvete, Varaždinska 77, OIB 77476534507, i 5. tuženika PRVA ULAGANJA d.o.o., Zagreb, Savska cesta 66, OIB 86840581720, radi povrata zadužnica, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1337/2019 od 7. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1337/2019 od 7. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku MANEDA d.o.o., Sesvete, vratiti tužitelju ISTO d.d. u stečaju, Varaždin, sve ovjerene preslike 8 bjanko zadužnica, koje je tuženik MANEDA d.o.o., Sesvete, Varaždinska 77, predao u spis Trgovačkog suda u Rijeci, posl. broj Ovr-1160/12, specificiranih u izreci presude i da se zabrani tuženiku MANEDA d.o.o., Sesvete, Varaždinska 77, svako korištenje, umnožavanje i prijenos bjanko zadužnica, specificiranih u izreci. U točki II. izreke presude naloženo je tužitelju INDUSTROGRADNJA PROJEKTI d.o.o. u stečaju, Zagreb, i tužitelju ISTO d.d. u stečaju, Varaždin, da tuženiku MANEDA d.o.o., Sesvete, Varaždinska 77, tuženiku Nenadu Markoviću iz Sesveta, Varaždinska 77 i tuženici Daliborki Planinčević iz Sesveta, Varaždinska 77, naknade parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn/ 746,57 EUR, u roku od 8 dana.

2. Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom žalbenom sudu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tuženik MANEDA d.o.o., Sesvete u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda nepravilna i nezakonita.

6. Ovaj postupak su pokrenuli tužitelji podnošenjem tužbe 8. lipnja 2011. sa zahtjevom prema tuženiku MANEDA d.o.o., tuženiku Nenadu Markoviću i tuženici Daliborki Planinčević da tužiteljima vrate 18 bjanko zadužnica do 1.000.000,00 kn te jednu bjanko mjenicu tužitelja INDUSTROGRADNJA PROJEKTI d.o.o. u stečaju (ranije INDUSTROGRADNJA Nekretnine d.o.o.) i jednu bjanko mjenicu tužitelja ISTO d.d. u stečaju (ranije INDUSTROGRADNJA d.d.), uz zabranu korištenja i prijenosa navedenih bjanko zadužnica i mjenica, te sa zahtjevom prema svim tuženicima MANEDA d.o.o., Nenadu Markoviću, Daliborki Planinčević, PLANIDAL ULAGANJA d.o.o. i PRVA ULAGANJA d.o.o. za utvrđenje da je bez pravnog učinka Ugovor o ustupu tražbine od 13. veljače 2009. zaključen između tuženika Nenada Markovića i tuženice Daliborke Planinčević koji je ovjeren kod javnog bilježnika Vlaste Zajec pod brojem OV-1366/09, kao i bilo koji drugi ustup tražbine koja je predmet ugovora o ustupu tražbine od 13. veljače 2009.

7. Navedeni tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan prvostupanjskom presudom u ovom predmetu broj P-4487/11 od 15. veljače 2013. protiv koje su tužitelji podnijeli žalbu.

8. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4893/2017 od 18. siječnja 2018. preinačena je presuda poslovni broj P-4487/11 od 15. veljače 2013. u odnosu na tužitelja INDUSTROGRADNJA Nekretnine d.o.o. (sada tužitelj INDUSTROGRADNJA PROJEKTI d.o.o. u stečaju) na način da je u odnosu na toga tužitelja tužbeni zahtjev prihvaćen. Naime, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je navedenom presudom odlučio samo o žalbi tužitelja INDUSTROGRADNJA Nekretnine d.o.o. (sada tužitelj INDUSTROGRADNJA PROJEKTI d.o.o. u stečaju) jer je u tijeku žalbenog postupka, 21. prosinca 2017., nad tužiteljem ISTO d.d. bio otvoren stečajni postupak pa su nastupili pravni učinci prekida postupka.

9. U toj presudi Visoki trgovački sud Republike Hrvatske utvrdio je da su tužitelji i tuženica Daliborka Planinčević zaključili 22. kolovoza 2008. Ugovor o opciji prodaje (put option) u kojem su u čl. 1. odredili da ovim ugovorom stjecatelj opcije (Daliborka Planinčević) stječe pravo na prodaju 100% udjela u kapitalu društva Planidal ulaganja d.o.o. (predmet opcije), a izdavatelj opcije (Industrogradnja nekretnine d.o.o.) preuzima obvezu da, na zahtjev stjecatelja opcije, sa stjecateljem opcije sklopi kupoprodajni ugovor odnosno ugovor o prijenosu poslovnog udjela te plati i kupi odnosno stekne predmet opcije. Prednici tužitelja INDUSTROGRADNJA PROJEKTI d.o.o. u stečaju, Zagreb kao dužnik i ISTO d.d. u stečaju, kao jamac- platac, u ispunjenju svojih ugovornih obveza iz Sporazuma o zajedničkom djelovanju u odnosu na TOZ Penkala d.d., Zagreb, od 21. kolovoza 2008. zaključenog između prednika tužitelja INDUSTROGRADNJA PROJEKTI d.o.o. u stečaju, Zagreb i tuženika PLANIDAL ULAGANJA d.o.o., Sesvete i tuženika PRVA ULAGANJA d.o.o., Zagreb, i čl. 10. Ugovora o opciji prodaje, predali tuženici Daliborki Planinčević kao vjerovnici svatko po jednu vlastitu mjenicu te su ju potpisali, javnobilježnički ovjerili i predali tuženici Daliborki Planinčević, kao vjerovnici,18 bjanko zadužnica. Tuženik Nenad Marković i tuženica Daliborka Planinčević sklopili su 13. veljače 2009. ugovor o ustupu tražbine kojim je tuženica Daliborka Planinčević ustupila tuženiku Nenadu Marković sva svoja prava koja su nastala ili mogu nastati prema tužiteljima u iznosu od ukupno 17.753.625,00 kn iz ugovora o opciji prodaje koji je Daliborka Planinčević zaključila s tužiteljima. Tuženici su 8. prosinca 2009. dostavili tužiteljima zahtjev za izvršenje opcije prodaje zajedno sa zahtjevom za isplatu naknade štete u iznosu od 36.700.000,00 kuna tuženiku MANEDA d.o.o., Sesvete, s obzirom da su mu ugovorima o ustupu prenesene tražbine tuženice Daliborke Planinčević prema tužiteljima.

10. U toj fazi postupka bilo je sporno postojanje same tražbine za čije su osiguranje dane zadužnice kao i je li tuženik MANEDA d.o.o., Sesvete, bio ovlašten ispuniti navedene bjanko zadužnice i navesti sebe kao vjerovnika u odnosu na tužitelje, iako nije niti u kakvom obveznopravnom odnosu s njima. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je nakon provedenog postupka zaključio da ugovor o opciji prodaje sklopljen između tužitelja i tuženice Daliborke Planinčević nije sklopljen u obliku javnobilježničke isprave sukladno čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93 i 34/99; dalje: ZTD), pa je kao takav ništav, jer je sukladno odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) protivan prisilnim propisima. Stoga je prvostupanjska presuda preinačena i prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Tuženica Daliborka Planinčević, postupajući prema tada pravomoćnoj i ovršnoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4893/17 od 18. siječnja 2018., sve navedene bjanko zadužnice i bjanko mjenice predala tužitelju INDUSTROGRADNJA PROJEKTI d.o.o. u stečaju (ranije INDUSTROGRADNJA Nekretnine d.o.o.) putem sudskog pologa osnovanog kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu rješenjem poslovni broj R2-738/18 od 16. srpnja 2018. te ih je tadašnji prokurist toga tužitelja Josip Galinec preuzeo iz sudskog pologa 10. kolovoza 2018. (list 848. do 853. spisa, V. svežanj).

12. U povodu izvanredne revizije podnesene od strane tuženika MANEDA d.o.o., tuženika Nenada Markovića, tuženice Daliborke Planinčević i tuženika PLANIDAL ULAGANJA d.o.o. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4893/2017-8 od 18. siječnja 2018., u dijelu kojim je istom presudom naložen povrat zadužnica i mjenica, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj. Revt-300/2018-8 od 5. prosinca 2018. (list 704. spisa, IV. svežanj) prihvatio reviziju tuženika MANEDA d.o.o., tuženika Nenada Markovića i tuženice Daliborke Planinčević te je ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4893/2017-8 od 18. siječnja 2018. u dijelu izreke pod stavkom I. točka I., kojom je naloženo vraćanje tužitelju INDUSTROGRADNJA Nekretnine d.o.o. (sada tužitelj INDUSTROGRADNJA PROJEKTI d.o.o. u stečaju) zadužnica od strane tuženika MANEDA d.o.o., tuženika Nenada Markovića i tuženice Daliborke Planinčević te u dijelu izreke pod stavkom II. kojom je odlučeno o parničnim troškovima tim tuženicima te je u tom dijelu predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

13. U rješenju poslovni broj Revt-300/2018-8 od 5. prosinca 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske uz ostalo je iznio stajalište da zahtjev prema tuženicima za predaju bjanko zadužnica i mjenica predstavlja vlasničkopravni zahtjev za predaju stvari (isprava), da ukoliko bi se nakon predaje zadužnica FINA-i radi provedbe ovrhe nešto naplatilo s te osnove što ne pripada tuženicima, da bi tada tužitelj mogao u posebnom postupku postaviti zahtjeve usmjerene na povrat određenog iznosa na temelju neosnovanog stjecanja, da bjanko zadužnica predstavlja instrument osiguranja plaćanja, s time da ista sadrži učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi kad se plijeni tražbina po računu i prenosi na vjerovnike iz ovršne isprave te kad se traži ovrha na drugim predmetima, a ne na novčanim sredstvima, da su zadužnica i mjenica vrijednosni papiri, dakle stvari koje se smatraju pokretninama u smislu odredbe čl. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a da im svojstvo pokretnina daju i drugi propisi, primjerice Ovršni zakon, kada vrijednosne papire izjednačava s pokretninama, da su u konkretnom slučaju predane mjenice i bjanko zadužnice upisivanjem obveze i vjerovnika stekle svojstvo vrijednosnog papira sukladno odredbi čl. 1135.-1141. Zakona o obveznim odnosima prema kojem je vrijednosni papir isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu u toj ispravi i njezinom zakonitom imatelju, da upisom određenih iznosa u bjanko zadužnice iste gube svojstvo bjanko zadužnica te da u trenutku njihove predaje na FINA-u zadužnice po samom zakonu dobivaju učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se plijeni tražbina po računima i prenosi na ovrhovoditelja, odnosno ovršne isprave temeljem kojih se može tražiti ovrha na drugim predmetima ovrhe, kao i da s obzirom na to da tužitelji prema tuženicima postavljaju vlasničkopravni zahtjev za predaju bjanko zadužnica i mjenica kao isprava, te zabranu njihovog korištenja i prijenosa, da tužitelj u konkretnom slučaju mora dokazati da se zadužnica nalazi kod tuženika, da je s obzirom na to postavljeni tužbeni zahtjev prema tuženicima usmjeren na predaju zadužnice i zabranu njihovog korištenja, da iz obrazloženja drugostupanjske presude nije vidljivo da li su sve zadužnice predane na naplatu FINA- odnosno da li se one nalaze u posjedu tuženika i u posjedu kojih tuženika, da je prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-46/07 od 16. travnja 2007. mjenična obveza apstraktna i odvaja se od osnovnog pravnog posla, te protiv mjenice i mjenične tražbine nisu dopušteni prigovori budućem imatelju vezani uz osnovni posao ako je on nije stekao zlonamjerno ili s velikom nepažnjom te da se pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za povrat bjanko zadužnica svakako treba utvrditi kod koga se te bjanko zadužnice nalaze, u čijem su posjedu i da li su iste predane na naplatu Financijskoj agenciji, te da li su iste popunjavanjem stekle svojstvo zadužnice te pravomoćnog rješenja o ovrsi, odnosno da li su donesena pravomoćna rješenja o ovrsi, pri čemu su zadužnice izgubile svoju samostalnost.

14. U međuvremenu je rješenjem poslovni broj P-4487/2011 od 25. srpnja 2017. određen nastavak postupka u odnosu na tužitelja ISTO d.d. u stečaju, koje rješenje je postalo pravomoćno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4783/2018-4 od 1. ožujka 2019.

15. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3195/2019-2 od 11. lipnja 2019. (list 733. spisa, IV. svežanj) je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4487/2011 od 15. veljače 2013. u točkama I., III. i IV. njene izreke te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s uputom toga suda da je za utvrđenje osnovanosti vlasničkopravnog zahtjeva za predaju bjanko zadužnica i mjenica kao isprava potrebno utvrditi kod koga se bjanko zadužnice nalaze, u čijem su posjedu, da li su iste predane na naplatu FINA-i te jesu li popunjavanjem stekle svojstvo zadužnice te pravomoćnog rješenja o ovrsi, odnosno da li su donesena pravomoćna rješenja o ovrsi, pri čemu su zadužnice izgubile samostalnost.

16. Podneskom od 24. prosinca 2021. (list 1180. spisa, VI. svežanj) tužitelji su preinačili tužbu na način da su umjesto prvotno postavljenih tužbenih zahtjeva postavili druge zahtjeve i to da se naloži tuženiku MANEDA d.o.o. vraćanja ovjerenih preslika 8 bjanko zadužnica tužitelju ISTO d.d. u stečaju, a koje zadužnice je tuženik MANEDA d.o.o. predao u spis Trgovačkog suda u Rijeci, u predmetu poslovni broj Ovr-1160/12, a radi se o zadužnicama specificiranim u točki I. izreke presude, kao i za zabranu tuženiku MANEDA d.o.o. svakog korištenja, umnožavanja i prijenosa bjanko zadužnica specificiranih u točki II. izreke ove presude, a sve to pozivajući se na činjenicu da tuženik MANEDA d.o.o. koristi ovjerene preslike zadužnica u ovršnim postupcima koji se vode pred Trgovačkim sudom u Rijeci i Trgovačkim sudom u Zagrebu.

17. Slijedom navedenog u nastavku postupka predmet spora su sljedeći zahtjevi:

- zahtjev oba tužitelja prema tuženiku MANEDA d.o.o. za vraćanje (predaju) javnobilježnički ovjerovljenih prijepisa 8 bjanko zadužnica navedenih u točki I. izreke ove presude jednome od tužitelja, društvu ISTO d.d. u stečaju, te

- zahtjev oba tužitelja za izricanje zabrane tuženiku MANEDA d.o.o. svakoga korištenja, umnožavanja i prijenosa bjanko zadužnica navedenih u točki II. izreke ove presude.

18. Kako u nastavku postupka tužitelji više ne postavljaju nikakav tužbeni zahtjev prema tuženiku Nenadu Markoviću, tuženici Daliborki Planinčević i tuženiku PLANIDAL ULAGANJA d.o.o., prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su tužitelji u odnosu na te tuženike povukli tužbu.

19. Tuženik PRVA ULAGANJA d.o.o. je rješenjem suda poslovni broj Tt-20/35476-70 od 24. kolovoza 2021. brisan iz sudskog registra, radi čega je u odnosu na toga tuženika utvrđen prekid postupka pa kako pravni sljednik toga tuženika nije preuzeo postupak niti su protivne strane predložile da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka, to je primjenom odredbe čl. 215.b st. 2. ZPP-a postupak nastavljen i istodobno obustavljen.

20. Nesporno je da se na temelju ovjerenih prijepisa bjanko zadužnica br. OV-17723/08, OV-17724/08, OV-17725/08, OV-17726/08, OV-17727/08, OV-17728/08, OV-17729/08 i OV-17732/08 vodi ovršni postupak na nekretninama ovdje tužitelja ISTO d.d. u stečaju kao ovršenika, po prijedlogu za ovrhu ovdje tuženika MANEDA d.o.o. kao ovrhovoditelja, pred Trgovačkim sudom u Rijeci u predmetu poslovni broj Ovr-1160/2012, odnosno pred Općinskim sudom u Puli kao sudom provedbe navedene ovrhe u predmetu poslovni broj Ovr-4919/17.

21. Bjanko zadužnica (i zadužnica) se, sukladno čl. 183 a Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; dalje: OZ) kao zakona koji je bio na snazi u trenutku izdavanja predmetnih zadužnica, izdaje samo u jednom primjerku te u pravnom prometu može cirkulirati samo u jednom primjerku, i to u izvorniku, što vrijedi i za mjenicu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju poslovni broj Revt- 300/2018-8 od 5. prosinca 2018. iznio stav da su zadužnice donošenjem rješenja o ovrsi izgubile svoju samostalnost te da, budući da su predane radi provedbe ovrhe, ukoliko bi se nešto naplatilo s te osnove što ne pripada tuženicima, tužitelji bi tada mogli u posebnom postupku postaviti samo zahtjeve usmjerene na povrat iznosa na temelju neosnovanog stjecanja.

22. Ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da ovršenik u ovršnom postupku može koristiti pravne institute koji mu stoje na raspolaganju te da, nakon što je sud u ovršnom postupku izdao rješenje o ovrsi (odnosno rješenje o nastavku ovrhe) na temelju ovršnih isprava, sud kao ni ovrhovoditelj nakon toga više ne koriste „navedene ovršne isprave“ već se poduzimaju ovršne radnje sukladno odredbama Ovršnog zakona, a budući da se ovršne isprave nalaze kod suda, te isprave nije moguće oduzeti i zaplijeniti iz sudskog (ovršnog) spisa.

23. Nadalje, kako je nesporno da su svi izvornici predmetnih zadužnica vraćeni putem sudskog pologa prvotužitelju INDUSTROGRADNJA PROJEKTI d.o.o. u stečaju, Zagreb, koji ih je preuzeo 10. kolovoza 2018., to je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer tužitelji nisu dokazali da se predmetne zadužnice u bilo kojem obliku (izvorniku ili ovjerenoj preslici) nalaze kod tuženika MANEDA d.o.o., Sesvete, budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju izrazio stav da, s obzirom na postavljeni vlasničkopravni zahtjev za predaju bjanko zadužnica i mjenica kao isprava te zabranu njihovog korištenja i prijenosa, da tužitelji moraju dokazati da se zadužnica nalazi kod tuženika. Slijedom navedenog, kako se zadužnica izdaje u jednom primjerku te ona može u pravnom prometu cirkulirati samo u izvorniku, to ovjerene preslike zadužnica, za koje i tužitelji navode da se nalaze u sudskom spisu, tuženik MANEDA d.o.o., Sesvete ne može koristiti, prenositi ili umnožavati.

24. Nije osnovan niti žalbeni navod u odnosu na trošak postupka iz razloga što je sud tuženicima obračunao samo trošak revizijskog postupka, koji je nastao nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljima pa stoga taj trošak tereti stečajnu masu dužnika i isplaćuje se kao ostale obveze stečajne mase sukladno čl. 156. st. 1. SZ-a.

25. Stoga razlozima svoje žalbe tužitelji nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude. Na potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo. U postupanju prvostupanjskog suda nisu počinjene bitne povrede postupka kako one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako ni one na koje se tužitelji pozivaju u svojim žalbama.

26. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 21. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Marina Veljak

Broj zapisa: eb319-e8f75

Kontrolni broj: 01912-74ad0-8c95a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARINA VELJAK, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.