Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijek

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1797/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Prelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. A. F., OIB: ..., iz R. G., ..., G. C., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Lj. H., OIB: .., iz B., ..., zastupanog po punomoćnici L. V., odvjetnici iz M., ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1198/2018-11 od 4. svibnja 2021., 21. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1198/2018-11 od 4. svibnja 2021. u pobijanom dijelu (toč. I. izreke, kojim je naloženo tužitelju na ime osiguranja parničnog troška uplatiti na depozit suda iznos od 15.000,00 kn, toč. II. i toč. III. izreke).

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Djelomično se usvaja zahtjev tuženika Lj. H. je za osiguranjem parničnih troškova u ovom predmetu te se tužitelju B. A. F. određuje rok od 8 dana od dana dostave prijepisa ovoga rješenja da na depozitni račun ovoga suda kod H. p. b. d.d. Z. broj:

HR...; MODEL HR...; POZIV NA BROJ PRIMATELJA: ...; OPIS PLAĆANJA: uplata za broj predmeta P-1198-2018 uplati iznos od 15.000,00 kuna (slovima: petnaest tisuća kuna) i kopiju uplatnice dostavi u ovosudni spis dok se tuženik Lj. H. odbija s ostatkom njegovog zahtjeva za osiguranjem njegovih parničnih troškova u daljnjem iznosu od 35.000,00 kn.

II. Ako tužitelj B. A. F. u roku iz točke I. izreke ovoga rješenja ne dokaže da je dao osiguranje smatrati će se da je tužba povučena.

III. Tuženik Lj. H. koji je pravovremeno stavio zahtjev da mu tužitelj B. A. F. osigura parnične troškove nije dužan nastaviti postupak o glavnoj stvari sve dok se pravomoćno ne odluči o njegovom zahtjevu."

2. Ovo rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj sadržajno u dosuđujućem dijelu (dio toč. I. za dosuđeni iznos od 15.000,00 kn, toč. II. i toč. III. izreke), iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba usvoji, pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode žalitelja, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koje se ukazuje u žalbi, a niti koju drugu iz navedenog članka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Odredbom čl. 82. st. 1. točka 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91. i 88/01. – dalje u tekstu: ZRSZ) propisano je da kada strani državljanin ili osoba bez državljanstva koja nema prebivalište u Republici Hrvatskoj pokreće parnicu pred sudom Republike Hrvatske dužna je tuženiku, na njegov zahtjev, osigurati parnične troškove. Stavkom 2. istog članka propisano je da je navedeni zahtjev tuženik dužan staviti najkasnije na pripremnom ročištu, odnosno na prvom ročištu za glavnu raspravu, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se osiguranje daje u pravilu u novcu, ali sud može odobriti da se osiguranje daje u drugome pogodnom obliku. Navedene obveze tužitelj se, prema odredbama čl. 83. ZRSZ, može osloboditi, između ostalog, u slučaju kada u državi čiji je tužitelj državljanin, državljani Republike Hrvatske nisu dužni plaćati osiguranje parničnih troškova, a kod sumnje o primjeni navedenog načela uzajamnosti, objašnjenje daje Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je u ovom predmetu naložio tužitelju, državljaninu R. G., polaganje iznosa od 15.000,00 kn na žiro račun suda radi osiguranja parničnih troškova, odnosno polaganje tzv. aktorske kaucije.

7.1. Naime, Ministarstvo pravosuđa i uprave dopisom od 29. listopada 2020. KLASA: 720-08/19-01/60, ur. broj: 514-07-02-02-03/2-20-05 (str. 143.) obavijestilo je prvostupanjski sud da se trenutno može uzeti da ne postoji uzajamnost s R. G. glede oslobođenja parničnih troškova državljana Republike Hrvatske u R. G..

8. U situaciji kada nije sporno da je tužitelj državljanin R. G., neodlučna je njegova žalbena tvrdnja kako on kao rezident S. A. d. nije dužan položiti aktorsku kauciju u ovom postupku zato što ni hrvatski državljani nisu dužni davati osiguranje u S. A. d. 9. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitelja kojima on osporava pravilnost i potpunost utvrđenja o nepostojanju uzajamnosti između Republike Hrvatske i R. G., te kada navodi da u tu svrhu nije u skladu s odredbom čl. 83. st. 2. ZSRZ pribavljeno očitovanje Ministarstva pravosuđa, odnosno da nema obavijesti Veleposlanstva G. u vezi upita trebaju li državljani Republike Hrvatske u R. G. polagati aktorsku kauciju.

10. Naime, iz stanja spisa jasno proizlazi da je takvo objašnjenje zatraženo od Ministarstva pravosuđa, koje se pak u tu svrhu obratilo Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, a iz očitovanja tog ministarstva i Veleposlanstva Republike Hrvatske u W. proizlazi da je od Veleposlanstva G. zatraženo očitovanje o postojanju uzajamnosti, no da se Veleposlanstvo G. unatoč višekratnim požurnicama (pet navrata) nije očitovalo, a očito niti nema namjeru očitovati u pogledu zatražene informacije, iz čega se može zaključiti da trenutno ne postoji uzajamnost s Republikom G. glede oslobođenja od osiguranja parničnih troškova. Sukladno tome, prvostupanjski sud je iz navedenog očitovanja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske pravilno zaključio da glede obveze polaganja aktorske kaucije ne postoji uzajamnost u postupanjima Republike Hrvatske i R. G., a niti je to tužitelj u postupku dokazao.

11. U situaciji kada Veleposlanstvo G. nije potvrdilo postojanje uzajamnosti, niti se unatoč višekratnim notama hrvatskog veleposlanstva uopće očitovalo na tu okolnost, a imajući pritom u vidu da prema podacima objavljenim u službenom listu Republike Hrvatske između dviju država nije sklopljen ugovor koji bi regulirao postojanje uzajamnosti glede osiguranja parničnih troškova, te da R. G. za razliku od Republike Hrvatske nije potpisnica Haške konvencije o građanskom postupku od 1. ožujka 1954. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 4/94.; dalje: Haška konvencija), koja u čl. 17. regulira postojanje uzajamnosti u pogledu oslobođenja od obveze polaganja aktorske kaucije za državljane zemalja ugovornica, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 82. i 83. ZSRZ kada je prihvatio zahtjev tuženika za osiguranjem parničnih troškova.

12. S obzirom na u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 74.399,10 kn, koja određuje i visinu troškova zastupanja tuženika po punomoćniku (odvjetniku), te visinu sudskih pristojbi koje terete tuženika, pravilno je određena i visina osiguranja parničnih troškova koju je tužitelj dužan položiti.

13. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu, te riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

14. U preostalom nepobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za osiguranje troškova postupka za iznos od 35.000,00 kn ( dio toč. I. izreke ) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 21. veljače 2023.

Sutkinja

Jadranka Prelić, v.r.