Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Kžzd-181/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Restović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene M. Š. M. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenice podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kvm-60/2021-8. (Kzd-146/2018.) od 5. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđene M. Š. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kvm-60/2021-8. (Kzd-146/2018.) od 5. srpnja 2022., na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) opozvana je uvjetna osuda iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-146/2018. od 17. srpnja 2018., pravomoćne istoga dana, te je određeno izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine osuđenoj M. Š. M., OIB: ..., kćeri M. i E. Š., rođene M., rođenoj ... u Z., sa prijavljenim prebivalištem u Z., A. K. ..., državljanki ... .

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnijela osuđena M. Š. M., osobno, obrazlažući razloge iz kojih nije udovoljila posebnoj obvezi, smatrajući da isti opravdavaju neispunjenje posebne obveze, čime sadržajno osporava presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud produlji rok za ispunjenje posebne obveze ili da kaznu zatvora zamijeni radom za opće dobro.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba osuđenice nije osnovana.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osuđenica u bitnome navodi da je jedina zaposlena u kućanstvu, putem ovrhe joj se naplaćuje alimentacija za djecu, a od preostalog dijela žive ona i suprug koji ima više težih dijagnoza i radno je nesposoban te dvoje zajedničke djece T. u dobi od pet godina i D. u dobi od tri godine, imaju visoke režijske troškove. Istaknula je da se odrekla nasljedstva iza pokojnog oca zbog određenih dugovanja prema RH, a u nekretnini koju je trebala naslijediti bespravno žive bivši suprug i njihovo četvero djece. Nadalje, istaknula je da se njezin bivši suprug S. P. putem tužbe prema njezinom bivšem poslodavcu Z. G. Z. naplatio u iznosu od oko 30.000,00 kuna jer je njihovo računovodstvo više mjeseci krivo obračunavalo njezinu plaću i isplate na regularni i zaštićeni račun, a što je više od predmetnog dugovanja.

7. Protivno istaknutim žalbenim navodima, sud je u cijelosti i potpunosti utvrdio činjenično stanje na osnovu kojeg je zaključio da osuđena M. Š. M. nije u većoj mjeri izvršila posebne obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. i stavak 2. točka 10. KZ/11. pa da su se stekli uvjeti iz članka 58. stavak 5. KZ/11. za opoziv uvjetne osude.

8. Razlozi koje osuđena M. Š. M. navodi ne opravdavaju njezino ne postupanje pravomoćnoj sudskoj odluci i ispunjenje izrečenih joj mjera opreza tako da je prvostupanjski sud ispravno otklonio njezinu argumentaciju o nemogućnosti plaćanja uzdržavanja činjenicom da joj je sadašnji suprug radno nesposoban, da ima dvoje malodobne djece, kao i visoke režijske troškove stanovanja. Posebno kada se ima u vidu da se osuđenica odrekla nasljedstva na temelju zakona u svoje ime i u ime svojih potomaka, a iza pokojnog oca M. Š., čime je onemogućila da prodajom njezine imovine barem dio dugova bude namiren. Osim toga, treba naglasiti da je presudom Općinskog kaznenog suda broj Kvm-405/2019 od 10. veljače 2020., pravomoćnom 26. lipnja 2020. određen dodatni rok od šest mjeseci za izvršavanje posebnih obveza uzdržavanja, međutim, niti u tom dodatnom roku nije izvršila niti djelomično posebne obveze, tako da je ispravan zaključak suda da cjelokupno ponašanje osuđenice pokazuje njezin pasivan i ignorirajući stav prema obvezi uzdržavanja maloljetne djece.

9. Vezano za navod žalbe kako se njezin bivši suprug S. P. naplatio od njezinog bivšeg poslodavca Z. G. Z. ističe se da se radi o neargumentiranoj tvrdnji, koju osuđenica tijekom opoziva uvjetne osude i ispitivanja pred sudom nije istaknula. Razlozi iz kojih bi se njezin bivši suprug naplatio od njezinog bivšeg poslodavca su nelogični i ne mogu se povezati s ispunjenjem posebnih obveza iz članka 62. KZ/11. u ovom postupku.

10. Nadalje, treba napomenuti da je nesporno da je u interesu djece da im se naknadi dužni iznos naknade za njihovo uzdržavanje, a izdržavanjem kazne roditelja koji ne plaća uzdržavanja, oštećenik i dalje ostaje uskraćen za uzdržavanja, upravo zbog ostvarenja istog u kaznenim postupcima zbog počinjenja ovakvih kaznenih djela, sudovi počiniteljima izriču uvjetne osude s posebnim obvezama, ne bi li ih potaknuli da u određenim rokovima ispune dužne obveze uzdržavanja. Tako je i osuđena M. Š. M. imala dovoljno vremena da ispuni svoju obvezu uzdržavanja po donošenju rješenja Općinskog građanskog suda broj R1 Ob-293/17 od 21. veljače 2017., pravomoćnog 16. ožujka 2017. u parničnom postupku, nakon toga i po donošenju presude zbog kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ/11. Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-146/2018. od 17. srpnja 2018., pravomoćne istog dana, a potom i nakon presude istog suda Kvm- 405/2019., Kzd-146/2018. od 10. veljače 2020., pravomoćne 26. lipnja 2020. ili da barem djelomičnim isplatama pokaže volju da ispuni svoju dužnost, međutim, a to nije učinila.

11. Slijedom navedenog, u postupku opoziva uvjetne osude pokrenutom na prijedlog državnog odvjetnika, je nedvojbeno utvrđeno da osuđena M. Š. M. protekom roka određenog za ispunjenje posebnih obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. iz članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11. iste nije ispunila, rok za opoziv istih nije istekao pa je pravilno i zakonito prvostupanjski sud opozvao uvjetnu osudu izrečenu osuđenici presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Kzd-146/2018. od 17. srpnja 2018.g., pravomoćnom istoga dana iz razloga što osuđenica nije ispunila određenu obvezu iz članka 62., odnosno isplatila ocu i zakonskom zastupniku maloljetnih oštećenih M. P., K. P., P. P., E. P. i G. P., S. P. iznos od 37.500,00 kuna, koji iznos predstavlja kapitalizirani iznos uzdržavanja kako je to određeno naznačenom kaznenom presudom, te redovno plaćala uzdržavanje uz suradnju sa probacijskim uredom, a kako je to određeno rješenjem Općinskog građanskog suda broj R1 Ob- 293/17 od 21. veljače 2017., pravomoćnim 16. ožujka 2017.

12. Kako žaliteljica svojom žalbom nije osnovano osporila pobijanu presudu, a Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu osuđenice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 21. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Jasna Smiljanić