Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:8 Kž-1185/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. H., zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništvom iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici K-225/2016. od 19. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženog T. H., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici K-225/2016. od 19. srpnja 2022. optuženi T. H. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojništvom iz članka 230. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude, na temelju članka 230. stavak 1. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku pet godina ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom T. H. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti u trajanju jedne godine. Izrečena mjera će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.
3. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu ZKP/08.) u vezi sa člankom 5. i člankom 77. KZ/11. od optuženog T. H. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 9.000,00 kuna, a koji iznos je optuženik dužan uplatiti u korist računa državnog proračuna u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.
4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2 točka 1. i 6. i stavka 4. ZKP/08. optuženik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kuna, troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 2.880,00 kuna kao i troškove nužnih izdataka postavljenog branitelja u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.
5. Protiv presude žalbu je podnio optuženi T. H. putem braniteljice K. S. T., odvjetnice u V. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 2. ZKP/08., zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se optuženikova žalba prihvati kao osnovana te da se pobijana presuda ukine.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalba optuženika je osnovana.
9. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. paušalno tvrdeći da bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako u presudi nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik posebno ne obrazlaže, a ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08. iz osnova iz kojih se pobija i po službenoj dužnosti u smislu točke 1. i 2. istoga članka, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Neutemeljena je i tvrdnja žalitelja da je u predmetnom kaznenom postupku došlo do teškog kršenja prava na pravično suđenje te da su prekršene odredbe Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i vijeća od 9. ožujka 2016. o jamčenju odredivih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku jer sud nije sa dovoljnom revnošću pokušao utvrditi sve relevantne činjenice niti spoznati materijalnu istinu, već je oglasio krivim žalitelja i to samo iz razloga jer je bio potreban krivac za ovo kazneno djelo, čime su grubo prekršena pravila kaznenog postupka o dokazanosti krivnje izvan svake sumnje te je prekršeno pravilo in dubio pro reo.
11. Sadržajno žalitelj pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. polemizira sa zaključcima suda o utvrđenju bitnih sastavnica kaznenog djela razbojništva zbog kojeg je optuženi T. H. proglašen krivim, tako da, zapravo, pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. U pravu je žalitelj kada pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da tijekom postupka nije izvan svake sumnje dokazano da bi upravo optuženi T. H. bio počinitelj ovog kaznenog djela.
13. S obzirom na iskaz oštećenog I. K. i obranu optuženog T. H. nije sporno da je H. od K. pozajmio 1.000,00 kuna, što znači da se poznaju. Izgled i govor optuženika oštećeniku je u vrijeme počinjenja inkriminiranog djela bio poznat, posebno kada se ima u vidu da je oštećeni I. K. 24. veljače 2016. oko 16,00 sati, dakle svega četiri sata prije počinjenja inkriminiranog djela, pozajmio optuženom H. 1.000,00 kuna. Oštećenik je, a prema njegovom iskazu, u vrijeme predmetnog događaja vidio jednog čovjeka, u sobi nije bila upaljena niti jedna lampa osim televizora te se relativno slabo vidjelo, a bila je sjena na licu tog čovjeka koji je stajao iznad njega te mu se činilo da taj čovjek nosi šilt kapu koju je navukao na lice. S obzirom na izrazito malu udaljenost na kojoj je počinitelj stajao u odnosu na oštećenika, činjenicu da je od njega tražio da idu na bankomat, nakon čega su i otišli do bankomata, doista, je neživotno da oštećenik ne bi prepoznao optuženika kao počinitelja i odmah ukazao na optuženog H. kao počinitelja, već je kaznenu prijavu podnio protiv nepoznatog počinitelja. Tog nepoznatog počinitelja, oštećeni K. je opisao kao osobu staru tridesetak godina, a optuženi je u to vrijeme imao 54 godine. Nelogično je da oštećenik ne bi odmah prepoznao optuženika, već navodi da ga je prepoznao tek drugi dan kada se s njim ponovno našao i tada mu je postalo jasno da je upravo on bio kod njega sinoć.
14. Ispravno žalitelj tvrdi da je iskaz oštećenog I. K. dan pred ODO u Velikoj Gorici nekonfrontiran iskaz jer obrani nije dana mogućnost da ga ispita, a kako je oštećenik u međuvremenu preminuo, na temelju odredbe članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08. njegov je iskaz pročitan na raspravi. U pravu je žalitelj i kada tvrdi da se na takvom iskazu, a u skladu s odredbom članka 431. stavak 2. ZKP/08. ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.
15. U pravu ja žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da drugi, do sada, pribavljeni dokazi pružaju dovoljno osnova za zaključak da je upravo optuženi T. H. počinitelj inkriminiranog kaznenog djela. Iskaz svjedoka S. M. koji niti u jednom trenutku ne označava optuženika kao počinitelja, niti kao sebi poznatu osobu koju bi prepoznao u društvu s oštećenikom, kao i listići bankomata Zagrebačke banke iz kojih je vidljivo da je 24. veljače 2016. u 21,48 podignut iznos od 4.000,00 kuna, a 25. veljače 2016. u 8,46 4.000,00 kuna, činjenica što je optuženik prema nalazu vještaka ovisnik o kocki i alkoholu koje ovisnosti pretpostavljaju trošenje većih iznosa novca, sudionik je Domovinskog rata što ukazuje da je mogao posjedovati vojni platneni reme, ne predstavljaju dodatne dokaze koji bi potvrdili iskaz oštećenog I. K. da je upravo optuženi T. H. počinitelj inkriminiranog kaznenog djela.
16. S tim u vezi ispravno žalitelj ukazuje kako je prvostupanjski sud propustio pribaviti snimke nadzornih kamera s bankomata i obližnjih trgovina kako bi se utvrdio identitet počinitelja, a nisu niti izuzeti materijalni tragovi koji bi ukazivali na T. H. kao počinitelja, tako da se na osnovu do sada provedenih dokaza ne može sa sigurnošću zaključiti da je optuženik i počinitelj inkriminiranog kaznenog djela.
17. Imajući u vidu izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, vodeći računa da utvrdi i one činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud, prvenstveno provjeriti jesu li neposredno nakon događaja izuzete snimke s nadzornih kamera bankomata i obližnjih objekata, ako jesu pribaviti ih i pregledati, provjeriti jesu li izuzeti materijalni tragovi iz oštećenikovog doma ili bankomata, ako jesu, mogu li se isti povezati s počiniteljem. Nakon što utvrdi sve relevantne činjenice, savjesno će ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, vodeći pri tom računa da se na nekonfrontiranom iskazu oštećenog I. K. ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.
18. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. trebalo pobijanu presudu ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 21. veljače 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balen, v. r.
