Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar,Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-1138/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Prosenice, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. H. OIB: ……., iz Z., koju zastupa punomoćnica T.S., odvjetnica iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., protiv tuženice M.J. OIB: ……, iz Z., koju zastupa punomoćnica T.A., odvjetnica iz Odvjetničkog društva A. & G. & L. iz Z., te umješača na strani tužiteljice M.N. OIB: ……., iz K., koju zastupa punomoćnica D. LJ., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-2549/15-161 od 18. lipnja 2021., u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice LJ.H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-2549/15-161 od 18. lipnja 2021. u toč. I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

''

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev u cijelosti koji glasi: "1. Utvrđuje se da je tužiteljica LJ.H. iz Z., OIB:……., temeljem dosjelosti stekla vlasništvo dijela nekretnine upisane u zk.ul. 1821, k.o. G.Z., koja se sastoji od zkčbr. 785/41 upisane kao kuća br. 14 izgrađeno zemljište i dvorište ukupne površine 405 m2 i to dijela nekretnine koji je u nalazu geodetskog vještaka V.R. dipl. inž. geod. od 25.9.2017. označen točkama 1-2-3-4-5-V-VI-G-F-1 (koji dio nekretnine u katastru odgovara dijelu kčbr. 2013. k.o. Č.), a na kojem je dijelu nekretnine sagrađen stambeni objekt, kuća br. 14a u posjedu i vlasništvu tužiteljice, koji objekt nije upisan u zemljišne knjige"

2. Dužna je tužena M.J. iz Z., OIB: ………, trpjeti izradu parcelacijskog elaborata u zemljišnim knjigama i katastru, a koji će izraditi ovlašten inženjer geodezije, sukladno toč. I. izreke, odnosno kojim će elaboratom novoformirana čestica koja će nastati parcelacijom zk.čestice br. 785/14 upisana u zk.ul. 1821 k.o. G.Z. (u katastru kčbr. 2013 k.o. Č.), sukladno toč. I. izreke, nakon provedbe parcelacijskog elaborata u zemljišnim knjigama i katastru, otpisati u zaseban zemljišnoknjižni uložak, kao posebna nekretnina.

3. Nalaže se tuženoj M.J. iz Z., OIB: ………, a nakon provedbe parcelacijskog elaborata u zemljišnim knjigama i katastru, te otpisa novoformirane čestice koja će nastati u granicama definiranim u toč. I. izreke u novi zemljišnoknjižni uložak, izdati tužiteljici LJ.H. iz Z., OIB: ……, valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na toj novoformiranoj ZK čestici koja će nastati parcelacijom zemljišta sukladno točkama I i II izreke, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku 15 dana.

4. Osniva se pravo stvarne služnosti uporabe dijela nekretnine označene točkama 1-2-3-4-5-V-VI-G-F-1 koje će činiti novoformiranu česticu sukladno točkama I, II i III izreke, a koja je nekretnina trenutno upisana u zk.ul. 1821 k.o. G.Z. sastoji se od zkčbr. 785/41, upisana kao kuća br. 14. izgrađeno zemljište i dvorište, ukupne površine 405 m2 i to dijela nekretnine koji je u nalazu geodetskog vještaka V.R. dipl. inž. geod. Od 25.9.2017. označen točkama F-1-H-G-F, koji dio nekretnine u naravi predstavlja vodovodni šaht, u korist svakodobnog vlasnika preostalog dijela nekretnine koji će nastati parcelacijom zk.čbr. 785/14, upisane u zk.ul. 1812 k.o. G.Z. (koji u katastru odgovara kčbr. 2013 k.o. Č.), sukladno toč. I i II. izreke".

II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica LJ.H. iz Z., OIB: …., temeljem dosjelosti stekla vlasništvo dijela nekretnine upisane u zk.ul. 1821, k.o. G.Z., koja se sastoji od zkčbr. 785/41 upisane kao kuća br. 14 izgrađeno zemljište i dvorište ukupne površine 405 m2 i to dijela nekretnine koji je u nalazu geodetskog vještaka V.R. dipl. inž. geod. od 25.9.2017. označen točkama 1-2-D-C-B-A-V-VI-G-F-1 (koji dio nekretnine u katastru odgovara dijelu kčbr. 2013. k.o. Č.), a na kojem je dijelu nekretnine sagrađen stambeni objekt, kuća br. 14a u posjedu i vlasništvu tužiteljice, koji objekt nije upisan u zemljišne knjige.

2. Dužna je tužena M.J. iz Z., OIB: ………, trpjeti izradu parcelacijskog elaborata u zemljišnim knjigama i katastru, a koji će izraditi ovlašten inženjer geodezije, sukladno toč. I. izreke, odnosno kojim će elaboratom novoformirana čestica koja će nastati parcelacijom zk.čestice br. 785/14 upisana u zk.ul. 1821 k.o. G.Z. (u katastru kčbr. 2013 k.o. Č.), sukladno toč. I. izreke, nakon provedbe parcelacijskog elaborata u zemljišnim knjigama i katastru, otpisati u zaseban zemljišnoknjižni uložak, kao posebna nekretnina".

III. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj M.J. iz Z., OIB: ………, a nakon provedbe parcelacijskog elaborata u zemljišnim knjigama i katastru, te otpisa novoformirane čestice koja će nastati u granicama definiranim u toč. I. izreke u novi zemljišnoknjižni uložak, izdati tužiteljici LJ.H. iz Z., OIB: ………, valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na toj novoformiranoj ZK čestici koja će nastati parcelacijom zemljišta sukladno točkama I i II izreke, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku 15 dana".

2. Osniva se pravo stvarne služnosti uporabe dijela nekretnine označene točkama 1-2-D-C-B-A-V-VI-G-F-1 koje će činiti novoformiranu česticu sukladno točkama I, II i III izreke, a koja je nekretnina trenutno upisana u zk.ul. 1821 k.o. Grad Zagrebi sastoji se od zkčbr. 785/41, upisana kao kuća br. 14. izgrađeno zemljište i dvorište, ukupne površine 405 m2 i to dijela nekretnine koji je u nalazu geodetskog vještaka V.R. dipl. inž. geod. Od 25.9.2017. označen točkama F-1-H-G-F koji dio nekretnine u naravi predstavlja vodovodni šaht, u korist svakodobnog vlasnika preostalog dijela nekretnine koji će nastati parcelacijom zk.čbr. 785/14, upisane u zk.ul. 1812 k.o. G.Z. (koji u katastru odgovara kčbr. 2013 k.o. Č.), sukladno toč. I i II. izreke".

IV. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici iznos od 23.937,54 kn u roku 15 dana.''

2. Protiv citirane presude u toč. I. III. i IV. izreke žalbu je izjavila tužiteljica iz svih žalbenih razloga. Ističe da je svojim glavnim zahtjevom od suda zatražila utvrđenje svog prava vlasništva stečenog dosjelošću na dijelu nekretnine opisane u toč. I. presude, granice kojeg dijela nekretnine su utvrđene točkama 1-2-3-4-5-V-VI-G-F-1 označene u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka V.R. od 29. svibnja 2017. koje vlasništvo je stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 1966. zaključenim s tadašnjom vlasnicom M.B.. Sve od 1966. neprekidno je zakoniti, istiniti i pošteni posjednik dijela čest. zem. 785/41 upisane u zk. ul. 1821 k.o. G.Z., na kojem je dijelu čestice temeljem pravomoćne građevinske dozvole od 19. ožujka 1969. sagrađena obiteljska kuća u kojoj i danas živi. M.B. je dana 11. lipnja 1971. istu česticu ponovno prodala pravnim prednicima tuženice K. i J.P. za cijelo, a oni je prodali tuženici Ugovorom od 1. rujna 1997. te se ona i uknjižila kao vlasnica nekretnine, za cijelo, iako je znala da je dio predmetne nekretnine u posjedu i vlasništvu tužiteljice. U trenutku stupanja u posjed sporne nekretnine i upisa vlasništva u zemljišne knjige P. su bili nepošteni. Prvostupanjski je sud trebao cijeniti činjenicu da je u trenutku stjecanja prava vlasništva dosjelošću, 1986. bila u kvalificiranom posjedu upravo onog dijela nekretnine opisane u toč. 1. glavnog tužbenog zahtjeva koji je neosnovano odbijen. Prvostupanjski sud paušalno izvodi zaključak o neosnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva navodeći kako nije odlučno čini li navedeni dio nekretnine površinu od 48 čhv ili manje, obzirom da površina kupljenog dijela nije navedena u Kupoprodajnom ugovoru iz 1966., što nije točno, jer je u Ugovoru navedena površina s jasno definiranim međama sa sve četiri strane. Neprihvatljivo je da sud zaključak o nepostojanju kvalificiranog posjeda na površini između stambenih objekata na kbr. 14. i 14.a u nalazu vještaka R., omeđenoj točkama 1-2-3-4-5-A-B-C-D-E od 20 m2 izvodi na temelju vlastitog uvjerenja o logičnosti korištenja sporne površine od strane tužiteljice. Iz svih provedenih dokaza jasno proizlazi da je ispunjenjem pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću 1986. stekla pravo vlasništva upravo na dijelu nekretnine specificiranim glavnim tužbenim zahtjevom. Sastavni dio svakog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja prava vlasništva je i zahtjev za izdavanje valjane tabularne izjave podobne za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, slijedom čega je glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovano odbijen. Svoj je tužbeni zahtjev radi zasnivanja prava služnosti postavila u dobroj vjeri, na teret svog dijela nekretnine, a u korist svakodobnog vlasnika dijela nekretnine u posjedu i vlasništvu tuženice kako bi se pravno reguliralo korištenje dijela nekretnine na kojem se nalazi vodovodni šaht kojeg koriste obje parnične stranke. Vlasnik sa svojom stvari ovlašten je činiti što ga je volja, pa je moguće osnovati služnost na svojoj nekretnini. Tvrdi da prvostupanjski sud niti u jednom trenutku nije donio odluku kojom formalno dopušta miješanje D.H. u sporu na njezinoj strani (tužiteljice). Osim toga, isti je preminuo i u parnicu se umiješala njegova kćerka iz prvog braka M.N.. Sada pok. D.H. ni u jednom trenutku u postupku nije dostavio dokaz o trajanju braka s tužiteljicom niti je pravomoćnom sudskom odlukom dokazao da bi sporna nekretnina bila bračna stečevina. Za dokazivanje imovine koja ulazi u bračnu stečevinu bilo je potrebno u sudskom postupku utvrditi udio svakog pojedinog bračnog druga u zajedničkoj imovini stečenoj za vrijeme braka, kakvu pok. D.H. nije imao i nije dokazao svoj pravni interes za stupanje u položaj umješača. Činjenica da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju u korist M.N. raspolagao nekretninom koja nije njegovo vlasništvo, ne može biti odlučno i prihvatljivo kao dokaz osnovanosti zahtjeva za stupanje u parnicu kao umješača na strani tužiteljice, pa je prilikom donošenja pobijane presude postupljeno suprotno odredbi čl. 206. st. 1. i čl. 207. Zakona o parničnom postupku te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke. Prigovara odluci o troškovima postupka. U cijelosti je uspjela s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva a što je i bio sukus parnice. Nekoliko je puta inicirala nagodbu, ali je bila odbijena od strane tuženice. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji njezin glavni tužbeni zahtjev i obveže tuženicu da joj naknadi sveukupni parnični trošak te trošak žalbenog postupka, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja, na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) i odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Glede žalbenih prigovora tužiteljice da sud prvog stupnja niti u jednom trenutku nije donio odluku kojom formalno dopušta miješanje pok. D.H. na njezinoj strani i da je dopustio miješanje u postupku M.N. stupanjem u parnicu u svojstvu umješača, čime je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 206. st. 1. i čl. 207. ZPP, za kazati je da je odredbom čl. 206. st. 1. ZPP propisano je da se osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci, a stavkom 2. istog članka određeno je da umješač može stupiti u parnicu tijekom cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu.

7. S tim u vezi, sukladno odredbi čl. 207. st. 2. ZPP umješač može sudjelovati u sporu i njegove parnične radnje se ne mogu isključiti do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača u postupku.

8. Sada pok. D.H. svojim je podneskom od 16. studenoga 2018. prijavio svoje sudjelovanje u postupku kao umješača na strani tužiteljice, o čemu prvostupanjski sud tijekom postupka nije donio rješenje dopušta li njegovo miješanje u predmetnom postupku ili ne. Međutim, D.H. je tijekom postupka preminuo, pa je njegovo sudjelovanje u postupku kao umješača na strani tužiteljice bilo sukladno odredbi čl. 207. st. 2. ZPP, temeljem koje odredbe ZPP on može sudjelovati u postupku i njegove se parnične radnje ne mogu isključiti do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija njegovo sudjelovanje u postupku.

9. Naime, odredbom čl. 206. st. 1. ZPP propisano je da se osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može pridružiti toj stranci.

10. Obični umješač (intervenijent) je treća osoba koja se u parnici koja se vodi među određenim strankama, pridružuje jednoj od njih, budući ima pravni interes da stranka kojoj se pridružila uspije u parnici.

11. Umješač može stupiti u parnicu u tijeku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, pa i u tijeku postupka nastavljenog podnošenjem izvanrednog pravnog lijeka (st. 2. istog članka ZPP).

12. Pravni učinak pobijane presude, s obzirom da je sada pok. D.H. bio "obični umješač", i nema položaj jedinstvenog suparničara, neće se odnositi na njega (čl. 201. ZPP), pa činjenica da prvostupanjski sud tijekom postupka nije donio odluku dopušta li mu miješanje u sporu, ili ne, nije utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

13. Podneskom od 3. veljače 2020. svoju izjavu o stupanju u parnicu na strani tužiteljice prijavila je i M.N. i navela da je ona nasljednica pok. D.H. te da je predmetnu nekretninu (upravo onu koja je predmetom spora) stekla na temelju njegove oporuke i Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. rujna 2016. kojeg je zaključila sa sada pok. D.H. (l.s. 582-588).

14. Iako je prvostupanjski sud na ročištu od 1. lipnja 2020. M.N. dopustio miješanje na strani tužiteljice u predmetnom postupku za kazati je da je takva odluka suprotna odredbi čl. 206. st. 1. ZPP. Naime, M.N. kao svoj interes za stupanje u parnicu u svom podnesku od 3. veljače 2020. navela je stjecanje prava vlasništva na nekretnini u odnosu na koju se vodi spor između stranaka, kao svoj poseban pravni interes. Međutim, kako je riječ o njezinom vlastitom interesu, a ne o interesu da u parnici uspije tužiteljica kao stranka na čijoj bi se strani umiješala u postupak, to je ocjena ovog suda drugog stupnja da se M.N. nije moglo priznati svojstvo umješača u ovom postupku.

15. Pravni učinak pobijane presude, s obzirom na to da ni M.N. nema položaj jedinstvenog suparničara u predmetnom sporu, također se na nju neće odnositi (čl. 201. ZPP), pa činjenica da joj je prvostupanjski sud dopustio miješanje na strani tužiteljice u sporu nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude i sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 206. ZPP.

16. Predmet spora je glavni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je dosjelošću stekla vlasništvo dijela nekretnine čest. zem. 785/41, u naravi obiteljske stambene zgrade, dvorišta i vrta upisane u zk. ul. 1821. k.o. G.Z., i to onog dijela koji je u nalazu geodetskog vještaka V.R. od 25. rujna 2017. označen točkama 1-2-3-4-5-V-VI-G-F-1, na kojem je izgrađen stambeni objekt, kuća u njezinu posjedu i vlasništvu, uz zahtjev za nalaganje tuženici trpljenja izrade parcelacijskog elaborata, te izdavanje valjane tabularne izjave podobne za upis njezina prava vlasništva u zemljišnim knjigama i zahtjev za osnivanjem prava stvarne služnosti uporabe tog dijela nekretnine, (u naravi vodovodnog šahta) u korist svakodobnog vlasnika.

17. Isto je tako postavila i eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja da je temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva dijela nekretnine upisane u zk. ul. 1821. k.o. G.Z. u površini od 405 m2 i to onog dijela koji je u nalazu vještaka V.R. označen točkama 1- 2-D-C-B-A-V-VI-G-F-1, u kojem je dijelu nekretnine izgrađen stambeni objekt (kuća) te radi nalaganja tuženici trpljenja izrade parcelacijskog elaborata i provedbe u zemljišnim knjigama i katastru; nalaganje tuženici izdati joj valjanu tabularnu izjavu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na novoformiranoj zemljišnoknjižnoj čestici. Isto je tako tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijevala osnivanje prava stvarne služnosti uporabe dijela nekretnine i to u nalazu vještaka označenog točkama F-1-H-G-F, u naravi vodovodnog šahta, u korist svakodobnog vlasnika preostalog dijela nekretnine.

18. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi sljedeće:

- da je tužiteljica LJ.H. kao kupac 13. listopada 1966. s M.B. zaključila Kupoprodajni ugovor kojim joj je M.B. prodala "od svoje čestice kat. broj 785/41 nova oznaka kč. broj 2013 dvorište i vrt na V…i 14 u površini 117,3 čhv ili 422 met.kvadratna upisane u zk. ul. broj 1821 k.o. G.Z., u površini od 48 čhv, koja leži omeđena sa zapada ulicom cestom V…, sa sjevera postojećim stubama i pod novom oznakom čest. kat. broj 2016, sa istoka kućom i dvorištem prodavalaca i s juga pod novom oznakom čest. kat. broj 2012" (l.s. 5),

- da je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužiteljica Lj.H. protiv M.B. kao tuženice u tom postupku ishodila pravomoćnu presudu na temelju priznanja poslovni broj P- 3766/68-3 od 5. studenoga 1968. kojom je utvrđeno da je pismeni Kupoprodajni ugovor od 13. listopada 1966. istinita isprava "kojom je tužiteljica od tužene od nekretnine č.k.br. 785/41, sada pod novom oznakom čk.br.2013, dvorište i vrt na V. u površini od 117,3 čhv, ili 422 m2" kupila pravo korištenja sa svim ostalim pravima na dijelu nekretnine u površini od 48 čhv. (l.s. 6),

- da je Kupoprodajnim ugovorom od 11. lipnja 1971. M.B. prodala, a K. i J. P. kupili i to svaki za ½ dijela "obiteljsku stambenu zgradu u Z., V. broj 14 sagrađenu na čest. br. 785/41 upisanu u zk. ul. 1821 k.o. G.Z." (l.s. 79),

- da su K. i J.P. Kupoprodajnim ugovorom od 1. rujna 1987. predmetnu nekretninu prodali M.M. (l.s. 88)

- da je Ugovorom o darovanju od 16. studenoga 1998. M.M. darovala suprugu T.M. čest. zem. 785/41 upisanu u zk. ul. 1821 k.o. G.Z. (obiteljsku stambenu zgradu u Z., V. 14, dvorište i vrt u površini od 422 m2 (l.s. 94),

- da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 12. ožujka 2003. Š. D. d.d. Z. u likvidaciji predmetnu nekretninu prodala tuženici M.J.

19. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio postavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice na dijelu predmetne nekretnine označenom točkama 1-2-3-4-5-V-VI-G-F-1, koji odgovara dijelu čest. zem. 2013 k.o. Č., ali je usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da je tužiteljica temeljem dosjelosti stekla vlasništvo dijela nekretnine označenim točkama 1-2-D-C-B-A-V-VI-G-F-1 koji odgovara čest. zem. 2013 k.o. Č. jer je zaključio da je tužiteljica sve od zaključenja Kupoprodajnog ugovora s M.B. 1966., pa sve do danas u kontinuiranom posjedu upravo dijela čest. zem. 785/41 (nove oznake čest. zem. 2013) dvorišta i vrta na V….. 14, upisanog u zk. ul. 1821 k.o. G.Z. i to upravo u opsegu označenom na skici vještaka geodeta V.R. točkama 1-2-D-C-B-A-V-VI-G-F-1.

20. Prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, utemeljeno zaključio da je tužiteljica na temelju dosjelosti stekla vlasništvo onog dijela čest. zem. 785/41, nove oznake čest. zem. 2013. k.o. G.Z. označenog točkama 1-2-D-C-B-A-V-VI-G-F- 1, jer navedena površina obuhvaća površinu zemljišta ograničenu sa zapada ulicom V., sa sjevera parapetnim zidom (po sjevernom rubu) uz stube kojima se koristi tuženica da bi došla do kuće, potom zidom s istočne strane prema kući tužiteljice, a s južne strane granicom prema susjednoj čestici. Sporni dio obuhvaća i betonski parapet uz stepenice tuženice (površinu označenu točkama 1-E-D-2) i površinu s vodovodnim šahtom (E-F-G-H), ograđenim od strane tužiteljice u sklopu ograde postavljene oko njezine nekretnine.

21. Prvostupanjski je sud osnovano zaključio da je posjed tužiteljice upravo na tom dijelu zakonit, pošten i istinit, pa su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kako sukladno odredbama Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91 - dalje: OGZ), tako i po odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP).

22. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik mora biti sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZVDSP).

23. Odredbom čl. 18. st. 1. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.).

24. Pri stjecanju prava vlasništva dosjelošću posjed stjecatelja mora trajati zakonom propisano vrijeme, a kada su predmet stjecanja nekretnine, tada je kod kvalificiranog posjeda propisano vrijeme posjedovanja od 10 godina, a kod poštenog posjeda (ali ne i kumulativno istinitog i zakonitog) propisano je vrijeme posjedovanja u trajanju od 20 godina (čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP).

25. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužiteljica stupila u posjed (1966.), za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja, s tim da se njezino vrijeme dosjedanja navršilo još 1986., sukladno odredbi čl. 28. st. 4. ZOVO, koji je bio u primjeni od 1. rujna 1980.

25.1. Naime, u skladu s odredbom čl. 30. st. 1. ZOVO vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

26. Ovdje je za istaći i to da onaj tko dosjeda ima pravo samo na ono što je držao u vrijeme dosjelosti, odnosno opseg posjeda određuje opseg dosjelosti, pa se ne može dosjelošću steći više nego što se posjedovalo kroz zakonom propisano vrijeme.

27. U odnosu na spornu površinu označenu točkama 2-D-3-4-5-A-B-C-D2, koja u naravi predstavlja betonsku terasu i travnatu površinu uz nekretninu tuženice i prema kojoj postoji fizička prepreka (rupa dubine 2 metra) ukazuje da nije logično a ni životno očekivati da je tužiteljica preskakanjem sa svog balkona, penjanjem ili na kakav drugi način dolazila na spornu površinu i bila u njezinom posjedu. Na takav zaključak jasno ukazuju i fotografije s lista spisa 522 do 529, kao i pravomoćna rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojima je odlučeno o zahtjevu tužiteljice Lj.H. za pružanjem posjedovne zaštite na tom dijelu nekretnine, na način da je sud njezin zahtjev za posjedovnom zaštitom (protiv tuženice M.J.) odbijen kao neosnovan, upravo iz razloga jer nije bila posjednicom toga dijela zemljišta (l.s. 284- 297).

28. Kako tužiteljica nije bila u posjedu spornog dijela, te kako opseg njezinog posjeda određuje opseg dosjelosti, prvostupanjski je sud osnovano odbio njezin glavni zahtjev u toč. I. izreke dok je pravilno odlučio kada je usvojio njezin eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i utvrdio da je dosjelošću stekla vlasništvo dijela čest. zem. 785/41 k.o. G.Z. označenog točkama 1-2-D-C-B-A-V-VI-G-F-1, kojega je bila u posjedu sve od 1966.

29. Osnovano je prvostupanjski sud odbio dio tužiteljičina eventualno kumuliranog zahtjeva kojim je zatražila da se tuženici naloži izdavanje tabularne izjave, jer je riječ o obveznopravnom zahtjevu, pa kako tužiteljica i tuženica (M.J.) nisu bile ni u kakvom obveznopravnom odnosu, taj je zahtjev tužiteljice i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, neosnovan.

30. Isto je tako prvostupanjski sud u toč. III.2. izreke odbio tužiteljičin zahtjev za osnivanjem prava stvarne služnosti, jer se radi o zahtjevu kojeg ne može postaviti tužiteljica na teret vlastite nekretnine u korist nekretnine drugoga, već eventualno tuženica u svoju korist, a na teret nekretnine tužiteljice.

31. Naime, prema odredbi čl. 186. st. 1. ZVDSP stvarna služnost je stvarnopravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti, pa tužiteljica nije aktivno legitimirana za postavljanje takvog zahtjeva.

32. Prvostupanjski je sud stoga pravilno odlučio i kada je tuženici dosudio parnični trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) i čl. 155. ZPP koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP jer tuženica tužiteljici nije osporavala stjecanja prava vlasništva na nekretnini u onom dijelu u kojem joj je priznao i dosudio prvostupanjski sud (u toč. II. izreke), osim u neznatnom dijelu parapetnog zida uz stepenice sa sjeverne strane, slijedom čega se predmetni spor vodio samo u odnosu na sporni dio zahtjeva, glede spornog dijela čest. zem. 784/41 k.o. G.Z. u površini od 20 m2, u kojem je tužiteljica uspjela u sporu, pa je njezin uspjeh u predmetnom sporu neznatan, slijedom čega je upravo tužiteljica obvezana da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak.

33. Stoga žalba tužiteljice nije osnovana.

34. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I., III. i IV. izreke.

35. U nepobijanom dijelu u toč. II. izreke ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 21. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov