REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3654/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika V. B. iz P., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u S., protiv tuženika-protutužitelja O. c. d.o.o. u stečaju, Č., K. b.b., kojeg zastupa stečajni upravitelj L. R., a njega punomoćnik N. F., odvjetnik u R., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika-protutužitelja A. O. iz U., I., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1460/2014-12 od 5. rujna 2018. kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3759/05 od 18. lipnja 2010., u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1460/2014-12 od 5. rujna 2018. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj P-3759/05 od 18. lipnja 2010. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku-protutužitelju (u daljnjem tekstu: tuženik) isplatiti na ime materijalne štete tužitelju-protutuženiku (u daljnjem tekstu: tužitelj) iznos od 361.148,79 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, pod točkom II. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 75.269,55 kuna u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke odbio je dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade materijalne štete po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 569.738,75 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki III. izreke, pod točkom IV. izreke odbio je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je isti tražio utvrđenje ništavim Suglasnost od 15. ožujka 2004., te da mu naknadi tužitelj parnični trošak.
2. Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-1460/2014-12 od 5. rujna 2018. pod točkom I. izreke djelomično je prihvatio žalbu tuženika-protutužitelja i preinačio je prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke te je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 361.148,79 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate te za isplatu parničnog troška u iznosu od 75.269,55 kuna. Pod točkom II. izreke odbio je kao neosnovanu žalbu tuženika- protutužitelja te je potvrdio prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke, pod točkom III. izreke odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja-protutuženika te je potvrdio prvostupanjsku presudu u točki III. izreke, pod točkom IV. izreke odredio je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, a pod točkom V. izreke odbio je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) je podnio reviziju iz svih zakonskih razloga. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovnu odluku, a podredno preinačiti tako da sud prihvati tužbeni zahtjev.
4. Tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) nije podnio odgovor na reviziju.
5. Revizija tužitelja-protutuženika nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tužitelj. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.
8. Time što je drugostupanjski sud s jedne strane zaključio da je tužitelj neovisno o zaključenju bilo kakvog daljnjeg ugovora mogao tražiti od tuženika otklanjanje nedostataka na bageru, dok je s druge strane odbio tužbeni zahtjev, drugostupanjski sud nije proturječan niti je presuda nerazumljiva jer je tužbeni zahtjev odbijen s obzirom na to da tužitelj nije dokazao postojanje nedostataka na bageru u trenutku njegovog preuzimanja odnosno jer nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu.
9. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja kada navodi da je bager bio neispravan, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je 31. ožujka 2003. N. Č. kao vlasnik kamenoklesarskog obrta O. i najmoprimac sklopio s tuženikom kao najmodavcem ugovor o najmu rabljenog stroja-rovokopača uz mjesečno plaćanje najamnine od 6.650,00 EUR počevši od 30. listopada 2003. na rok od minimalno 36 mjeseci uz ugovoreno pravo prvokupa nakon uredne otplate najma ili produženje najma uz odredbu da plati kunsku protuvrijednost od daljnjih 10.000,00 EUR čime postaje vlasnik stroja,
- da N. Č. nije otplatio rate prema ugovoru o najmu stroja,
- da su 15. ožujka 2004. tužitelj, N. Č., J. L. i A. O. kao vlasnik i osnivač tuženika uz prisutnost zakonskog zastupnika tuženika E. R. potpisali „Suglasnost“ kojom je određeno da će sporni bager biti u posjedu tužitelja do 1. listopada 2006., da tužitelj jamči O. c. d.o.o. isplatu ukupnog iznosa od 39.900,00 EUR-a, dok da će ostatak svog duga prema istome rješavati s N. Č., kao i da nakon 1. listopada 2006. plaćanjem preostalog iznosa od 6.500,00 EUR-a O. c. d.o.o. tužitelj postaje vlasnik tog stroja te da garantni rok za bager s čekićem započinje s danom potpisa tog dokumenta za vrijeme od 6 mjeseci, s time da se poznati nedostaci otklone,
- da su i prije i nakon potpisivanja "Suglasnosti", vršeni popravci na spornom bageru,
- da je tužitelj prije pokretanja ovog parničnog postupka dao izraditi nalaz i mišljenje po vještaku V. U. koji je izračen 27. prosinca 2004. i koji je utvrdio nedostatke na stroju u trenutku pregleda stroja i trošak popravka u iznosu od 348.873,74 kuna.
11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete koja se sastoji u naknadi troškova popravka stroja zaključivši da je tužitelj ima pravo na otklanjanje nedostataka kao vlasnik stroja visinu kojih nedostataka je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka I. F. koji je nakon pregleda stroja izradio nalaz i mišljenje u ovom postupku, a koji je u bitnim dijelovima podudaran nalazu i mišljenju vještaka V. U. od 27. prosinca 2004. Nadalje, odbio je tužbeni zahtjev za izgubljenu zaradu jer tužitelj nije sukladno čl. 219. ZPP dokazao da je imao gubitak zarade, a odbio je i protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti "Suglasnosti" prema čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', bro: 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) jer "Suglasnost" nije protivna Ustavu RH, prisilnim propisima niti moralu društva.
12. Povodom žalbe tuženika, drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete zaključivši da tužitelj nije sukladno čl. 7. st. 1. ZPP i čl. 219. st. 1. ZPP dokazao postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu iz čl. 154. st. 1. ZOO. To stoga, jer prema shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelj nije preuzeo potpuno novi, već rabljeni stroj na kojem su i prije preuzimanja bili otklanjani neki kvarovi od strane tuženika, a iz stanja spisa nije vidljivo da je prilikom primopredaje stroja na bilo koji način bilo pismeno dokumentirano u kakvom je stanju bio sporni bager, koji su to bili „poznati nedostaci“ koji se spominju u „Suglasnosti“, je li tuženik otklonio nedostatke, je li osim toga postojao i neki drugi kvar, pri čemu je ispravnost predmetnog bagera vještačena oko 5 godina nakon preuzimanja, pa taj sud smatra da provedeno vještačenje ne predstavlja dovoljan pravno relevantan dokaz na okolnost da su kvarovi utvrđeni u nalazu vještaka doista postojali prilikom preuzimanja stroja od strane tužitelja, a posljedično tome niti da bi za otklanjanje istih doista bio potreban iznos od 361.148,79 kuna. Nadalje, drugostupanjski sud je djelomično primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu.
13. Tužitelj revizijom osporava drugostupanjsku presudu iz svih zakonskih razloga što obuhvaća i pogrešnu primjenu materijalnog prava.
14. U situaciji kada tužitelj nije dokazao u kakvom je stanju stroj bio prilikom preuzimanja odnosno koji su bili nedostaci na stroju pri utvrđenju suda da su mehaničari tuženika popravljali stroj i prije i nakon preuzimanja stroja zbog čega nije moguće zaključiti postoje li i koji su nedostaci na stroju za koje bi odgovarao tuženik kao niti je li riječ o nedostacima koji su nastali prije ili nakon isteka garantnog roka i jesu li otklonjeni i koji je iznos potreban za njihovo otklanjanje pri čemu tužitelj nije revizijom osporavao shvaćanje drugostupanjskog suda o tome da nalaz i mišljenje vještaka koji je izrađen po privatnom nalogu tužitelja ne može predstavljati dokaz u parničnom postupku (a prema čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji), pravilno je primijenjeno materijalno pravo jer tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za naknadu štete iz čl. 154. st. 1. ZOO odnosno nije dokazao niti postojanje štete niti njezinu visinu.
15. Slijedom svega iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 21. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
