REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 799/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M.-G., OIB:…, iz O., …, koju zastupaju punomoćnici A. F. i B. M., odvjetnici u O., protiv tuženika K. T., OIB: …, iz H., …, vlasnika P. G. obrta za ugostiteljstvo, koga zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u H., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-259/2019-2 od 22. travnja 2020. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-750/2017 od 11. siječnja 2019., u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da odluka tuženika o prestanku rada od 25. srpnja 2017. nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (točka I. izreke). Tuženik je obvezan priznati tužiteljici sva prava iz radnog odnosa u neprekinutom trajanju, zaključno sa 5. listopada 2017. (točka II. izreke) te je mu je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka III. izreke).

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

„Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava žalba tuženika i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-750/2017 od 11. siječnja 2019.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da Odluka tuženika o prestanku rada od 25. srpnja 2017. nije dopuštena;

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan;

c) ukida u točki II. i III. izreke te se u tom pobijanom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.“.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je njegova žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno da odluka o prestanku rada od 25. srpnja 2017. nije dopuštena tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude predmet i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnjama o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 354. st. 2. točki 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako presuda proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7.1. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe sadržaju isprava i zapisnika o iskazima svjedoka, dostatno je obrazložena i može se ispitati zbog čega nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

7.2. Neodlučne su tvrdnje tuženika da je suprotan stanju spisa zaključak drugostupanjskog suda da tuženik nije tvrdio da tužiteljica nije postupila sukladno odredbi čl. 37. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR) kojom je propisano da je radnik dužan najkasnije u roku od tri dana dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. To stoga što je tuženik spornu odluku o prestanku radnog odnosa donio zbog osobno uvjetovanih razloga, a zbog naknadno navedenih razloga (neopravdani izostanak s posla odnosno nedostavljanje potvrde o bolovanju u zakonskom roku) tuženik nije ni mogao otkazati ugovor o radu odlukom od 25. srpnja 2017. budući da je utvrđeno da je tužiteljica faktično radila kod tuženika zaključno s 25. srpnja 2017., a rok iz čl. 37. ZR-a nije ni protekao do donošenja sporne odluke o otkazu, jer je bolovanje otvoreno 24. srpnja 2017.

8. Tuženik u reviziji osporava pravilnost ocjene dokaza tvrdnjama da se u konkretnom slučaju radi o usmenom otkazu ugovora o radu od strane tužiteljice, da je tužiteljica privremenu nesposobnost za rad ishodila protivno zakonskim propisima i na manipulativan način, bez da je obavila liječnički pregled na Hvaru gdje je radila.

8.1. Prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze na kojima je utemeljio presudu u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a takvu ocjenu dokaza prihvatio je i drugostupanjski sud. Pravilno su nižestupanjski sudovi na temelju provedenih dokaza ocijenili nedokazanima tvrdnje tuženika da je tužiteljica usmeno otkazala ugovor. Budući da ocjena dokaza revizijom nije dovedena u sumnju nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

9. Revizijski razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, dijelom predstavljaju i činjenične prigovore. Tuženik u reviziji iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se u smislu odredbe čl. 386. st. 1. ZPP-a revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je dopuštenost tuženikove odluke od 25. srpnja 2017. kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

-da je tužiteljica na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od 21. lipnja 2017. radila kod tuženika na poslovima pomoćne kuhinjske radnice, a koji rad je trajao zaključno s 25. srpnja 2017.,

- da je tuženik 25. srpnja 2017. donio odluku o prestanku rada tužiteljice,

- da se u obrazloženju navedene odluke od 25. srpnja 2017. navodi da se tužiteljici daje osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu, bez navođenja konkretnih razloga, dok se u naknadnom pojašnjenju navedene odluke navodi da se otkaz daje zbog neopravdanog izostanka s posla, dok bi iz iskaza tuženika i njegove supruge proizlazilo da se radilo o sporazumnom prestanku ugovora o radu,

- da je tužiteljica kod tuženika počela raditi 21. lipnja 2017. i da je trebala raditi do 5. listopada 2017.,

-da je nesporno da je tužiteljici tijekom rada kod tuženika u više navrata pozlilo, da je padala u nesvijest,

-da je tužiteljica 25. srpnja 2017. otputovala u O., te da je poštom dostavila doznake za bolovanje za razdoblje od 24. srpnja 2017. do 31. srpnja 2017.,

-da iz iskaza obiteljske liječnice tužiteljice koja ima ordinaciju u O. proizlazi da tužiteljica nije bila kod nje na pregledu 24. srpnja 2017., već da joj je na temelju telefonskog kontakta otvorila bolovanje, a da joj je zdravstveno stanje tužiteljice kao dugogodišnje pacijentice sa sumnjom na multiplu sklerozu bilo dobro poznato te da je tužiteljica nakon toga i došla kod nje u ordinaciju.

12. Ocijenivši da sporna odluka o otkazu ugovora o radu nije obrazložena te da su i razlozi za otkaz (naknadno izneseni) neopravdani, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili predmetnu odluku o otkazu nedopuštenom iz sljedećih razloga:

-da se otkaz može ispitivati samo iz onih razloga koji su istaknuti u samom otkazu,

-da se osobno uvjetovanim otkazom otkazuje ugovor o radu radniku koji zbog određenih trajnih osobina i nesposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, a da bolest kao razlog za osobno uvjetovani otkaz mora biti trajnog karaktera te da upravo ona mora onemogućavati radnika u izvršavanju njegovih obveza,

-da predmetni otkaz nema potrebnu formu, jer nije obrazložen, a da se naknadni razlozi i opravdanja (koji su i kontradiktorni) ne mogu uzeti u obzir,

-da naknadno pojašnjenje odluke od 25. srpnja 2017. potvrđuje njezinu nezakonitost budući da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti nije razlog za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu,

-da nema mjesta tvrdnji tuženika da bi se radilo o sporazumnom prestanku ugovora o radu, a da nije dokazana ni tvrdnja tuženika da je tužiteljica dana 25. srpnja 2017., time što je otputovala, zapravo dala otkaz ugovora o radu,

-da nije neuobičajeno da se pacijenti sa svojim obiteljskim liječnicima čuju telefonski te da tuženik paušalnim osporavanjem doznaka za bolovanje nije uspio oboriti predmnjevu o vjerodostojnosti doznaka za bolovanje.

13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 2. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

14. Prema odredbi čl. 120. ZR-a otkaz mora biti u pisanom obliku (čl. 1.), a poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (st. 2.).

15. Prema odredbi čl. 117. st. 1. ZR-a privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

16. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

17. Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženikova odluka od 25. srpnja 2017. nedopuštena. U navedenoj odluci tuženik je naveo da se radi o osobno uvjetovanom otkazu, bez navođenja konkretnih razloga za donošenje takve odluke, a naknadno je, pojašnjavajući svoju odluku, iznio razloge (neopravdan izostanak s posla odnosno nedostavljanje potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad) kojima se ne može opravdati osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Opravdan razlog za osobno uvjetovani otkaz pretpostavlja situaciju u kojoj radnik ne može udovoljiti zahtjevu svog radnog mjesta zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, a činjenice koje bi na to upućivale tuženik nije naveo kao razlog otkazivanja, niti ih je dokazivao. Naknadno navedeni razlozi za otkaz (neopravdan izostanak s posla odnosno nedostavljanje potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad u zakonskom roku) ne samo da nisu razlozi zbog kojih se može donijeti odluka o osobno uvjetovanom otkazu, nego iz tih razloga tužiteljici nije ni mogao biti otkazan ugovor o radu s danom 25. srpnja 2017., kraj utvrđenja da je faktični rad tužiteljice trajao zaključno s 25. srpnja 2017. te da je bolovanje otvoreno s 24. srpnja 2017.

18. Budući da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev prihvatili.

19. Slijedom svega iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 21. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.