Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 6 Gž Ovr-374/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1) B. Ž. iz Z., OIB:… i 2) B. Ž. iz Z., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Z. O.U. D. B. i M. P. u Z., protiv ovršenika: 1) V. H. iz Z., OIB: … i 2) Z. H. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica I. G., odvjetnica u O. D. B. & G. j.t.d. u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr- 337/2022-6 od 19. rujna 2022., 20. veljače 2023.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba ovrhovoditelja pod 1) B. Ž. i 2) B. Ž. i preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-337/2022-6 od 19. rujna 2022., na način da se odbija prijedlog ovršenika pod 2) Z. H. za odgodu ovrhe.
II Nalaže se ovršeniku pod 2) Z. H. naknaditi ovrhovoditeljima troškove sastava žalbe u iznosu od 613,01 EUR (4.618,75 kn), u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:
"Odgađa se provedba ovrhe u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2263/2022."
2. Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili ovrhovoditelji, pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog ovršenika pod 2) za odgodu ovrhe, uz naknadu troška žalbenog postupka ovrhovoditeljima. U žalbi ističu kako su ovršenici u svom prijedlogu za odgodu ovrhe istakli samo da su podnijeli tužbu za utvrđenje ništetnosti Sporazuma te paušalno ističu da postoji solidna vjerojatnost za njihov uspjeh u toj parnici. Ovršenici u svom prijedlogu ne dokazuju da su ispunjeni kumulativni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. Ovršnog zakona, a prijedlog temelje na podnesenoj tužbi na utvrđenje. Ovršenici nisu istaknuli, niti dokazali da bi provedbom ovrhe pretrpjeli teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu, ali unatoč tome prvostupanjski sud u pobijanom rješenju utvrđuje da je tako nešto navodno dokazano. Ističu da ntii u kojem slučaju provedbom ovrhe ovršenicima ne bi prijetila nenadoknadiva niti teško nadoknadiva šteta jer nekretnina koja je predmet ovrhe nije nastanjena i ne koristi se, pa tako nije niti dom ovršenika. Štoviše, i sam prvostupanjski sud ističe da će u nekom krajnje hipotetskom slučaju da ovršenici uspiju u svojoj parnici, oni i dalje imati odštetni zahtjev. Dakle, ako postoji način naknade štete, onda šteta nikako ne može biti nenadoknadiva. Izreka pobijanog rješenja je proturječna sa razlozima istog jer sud prilikom donošenja pobijane odluke ni na koji način nije vrednovao očitovanje ovrhovoditelja na prijedlog za odgodu ovrhe, niti je utvrđivao činjenice na koje su ukazali ovrhovoditelji, pa tako niti činjenicu da se u Zagrebu provodila ovrha na pokretninama prednice ovršenika kojoj su nazočili ovršenici i na zapisnik konstatirali da su suglasni da se dug ovrhovoditeljima plaća obročno, međutim, otplata je vršena nekoliko mjeseci, do smrti M. H.. Dakle, ne samo da su ovršenici osobno na zapisnik u ovršnom postupku koji se void pred drugim sudom priznali valjanost ovršne isprave, već su se i složili s otplatom po istoj, što znači da su u cijelosti priznali dug sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Riječ je o činjenicama koje jasno ukazuju da ovršenici nemaju argumenata po kojima bi uspjeli u sporu zbog kojeg je ova ovrha odgođena. Nadalje, prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijanog rješenja odlučio na štetu ovrhovoditelja jer je šteta koja njima nastaje daljnjim odugovlačenjem naplate izvjesnija nego nenadoknadiva šteta ovršenicima. Ovrhovoditelji su iz svoje imovine pozajmili novčani iznos ovršeniku pod 1) i njegovoj supruzi, a koja pozajmica im nikada nije vraćena već su ovršenik pod 1) i njegova sada pokojna supruga konstantno odugovlačili s povratom i davali nove izlike. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o prijedlogu za odgodu ovrhe bio dužan izvršiti ocjenu razmjernosti između posljedica koje bi nastale prodajom nekretnine ovršenika i štete koja prijeti ovrhovoditeljima daljnjih odgađanjem ovrhe u vidu otežavanja naplate tražbine u situaciji gdje je ovršenica već i preminula i ovršni postupci traju već godinama. Razvidno je stoga da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije utvrdio sve činjenice na koje su ovrhovoditelji ukazali i dokazali u svom podnesku od 25. svibnja 2022., pogrešno primjenio materijalno pravo jer za odgodu ovrhe nisu ispunjeni svi kumulativni uvjeti propisani čl. 65. Ovršnog zakona, te počinio bitne povrede postupka jer je pobijano rješenje nejasno i ne sadrži navode o odlučnim činjenicama.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz spisa predmeta slijedi da je rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-701/2019-2 Općinskog suda u Zadru od 9. rujna 2019., temeljem ovršne isprave – ovršnog Sporazuma sklopljenog i solemniziranog 8. prosinca 2017. od strane javnog bilježnika Ž. H. P. iz Z. pod poslovnim brojem OV-8053/2017, ovršnog dana 1. srpnja 2018., radi namirenja solidarne tražbine ovrhovoditelja u iznosu 736.600,00 kn na ime glavnice, sa pripadajućom zateznom kamatom
tekućom od 1. srpnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i radi podmirenja troškova ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate teče prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, određena ovrha zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, i to utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, na nekretnini ovršenice M. H. iz Z., OIB: …, opisanoj kao: 1. suvlasnički dio: ½ dijela zk.č.br. 10137 S., dvorište površine 306 m[2] , kuća, S. površine 121 m , sveukupne površine 427 m[2] , sve upisano u zk.ul. 10460 k.o. V., te na pokretninama ovršenice u prethodnoj nekretnini, i to zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditeljima, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom pokretnina ovršenice.
8. Rješenjem prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-701/2019-18 od 20. svibnja 2020. predmetni je ovršni postupak zbog smrti ovršenice M. H. bio prekinut pozivom na odredbu čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – u daljnjem tekstu: OZ) te je nastavljen nakon što su nasljednici pok. M. H., V. H. i Z. H., preuzeli predmetni ovršni postupak.
7. Ovršenik pod 2) Z. H. je 21. travnja 2022. prvostupanjskom sudu podnio zahtjev za odgodu ovrhe u kojem navodi da je protiv ovrhovoditelja podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma, kao ovršne isprave, te kaznenu prijavu radi sumnje u počinjenje kaznenog djela prijevare. Navodi kako bi mu provođenjem ovrhe na temelju ništetnog Sporazuma nastala nenadoknadiva šteta, zbog čega predlaže odgodu ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o tužbi radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave.
8. Ovrhovoditelji su se u podnesku od 25. svibnja 2022. protivili prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, navodeći kako je ovršenik pod 1), ne samo znao, već I pristao da pok. M. H. u pisanom Sporazumu preuzme cjelokupni dug na sebe, te je osobno i nazočio provedbi ovrhe temeljem te ovršne isprave i na zapisnik se suglasio da pok. M. H. obročno otplaćuje dug koji je preuzela. Navodi ovršenika pod 2) kojima insinuira suprotno i kojima paušalno i pravno promašeno ističe navodnu ništetnost ovršne isprave u ovom postupku, potpuno su neosnovani i usmjereni isključivo ka daljnjem odugovlačenju ovog postupka i izbjegavanju plaćanja. U odnosu na kaznenu prijavu, navode kako je riječ o svjesno lažnom prijavljivanju za potrebe iniciranja prijedloga za odgodu ovrhe, a što samo po sebi predstavlja kazneno djelo. Osim što su navodi o navodnoj ništetnosti Sporazuma neosnovani, u potpunosti je neosnovan i prijedlog za odgodu ovrhe jer za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti sukladno odredbama Ovršnog
zakona, obzirom da ovršenici nisu dokazali da su kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe, zbog čega predlažu prijedlog za odgodu ovrhe odbiti i nastaviti sa ovršnim radnjama u ovom postupku.
9. Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2263/2022. U obrazloženju svoje odluke sud navodi kako je ovršenik pod 2) podnio tužbu radi utvrđenja ništetnim Sporazuma koji je u ovom ovršnom predmetu ovršna isprava temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi, a koji postupak se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2263/22, čime je ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ. Što se tiče ostalih pretpostavki koje se traže za odgodu ovrhe, da bi ovršeniku provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, sud utvrđuje da, budući je predmet ovrhe nekretnina prodajom koje ovršenik istu više ne bi mogao vratiti u svoje vlasništvo u slučaju da uspije u parničnom postupku za utvrđenje ništavosti ovršne isprave, s obzirom na to da prema kupcu nekretnine koji je na temelju pravomoćne dosude i potvrde o položenoj kupovnini stekao pravo vlasništva, ovršenik ne može isticati zahtjeve već eventualno zahtjev za naknadu štete prema ovrhovoditeljima, pa smatra da bi u tom slučaju postojala opasnost od nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete za ovršenika. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da su ispunjene kumulativno propisane pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st.1. točka 1. OZ.
10. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje jedne od pretpostavki iz toč. 1.
– 11. navedene odredbe.
11. Polazeći od citirane odredbe čl. 65. OZ, samom činjenicom da je ovršenik podnio tužbe radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, ispunjena je posebna pretpostavka propisana odredbom čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ za odgodu ovrhe. Međutim, po ocjeni ovog suda, ničim nisu dokazani do stupnja vjerojatnosti navodi iz prijedloga za odgodu ovrhe, a na što osnovano ukazuje žalba, da bi provedbom ovrhe prodajom predmetne nekretnine za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a što je pretpostavka koja mora biti kumulativno ispunjena uz dokaz pretpostavke podnesene tužbe u smislu odredbe čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ. 12. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razlog za odgodu, ovršenik pod 2) je morao prijedlogom učiniti na jasan, određeni način, i to okolnostima koje konkretno ukazuju na tu vjerojatnost. Pritom je morao učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete upravo otklonilo odgodom ovrhe, a ovršenik predmetno ničim ne dokazuje već smatra da je njegovom prijedlogu trebalo udovoljiti zbog mogućnosti da ovrhe bude provedena i nekretnina prodana, na koji način bi ovršenik izgubio vlasništvo nekretnine radi potraživanja koje ne bi postojalo. Naime, nesumnjivo je da bi ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku trpio štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika, te tijekom istog valja paziti na njihovo dostojanstvo i pravo (čl. 6. OZ), međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući da je ovršenici odbijaju ostvariti dobrovoljno. Naime, ovršne radnje u ovom postupku su, između ostalog prodaja nekretnine, što ovršenik očito subjektivno doživljava kao gubitak nekretnine, pa kada bi taj vid štete bio odlučan ne bi bilo moguće provesti ovrhu na nekretnini u ovakvim slučajevima
. Dakle, ne radi se o notornim činjenicama da bi se samim prihvaćanjem takvih navoda ovršenika pod 2) moglo uzeti dokazanim postojanje vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
13. Stoga je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da su kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, zbog čega je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ., valjalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja, pobijano rješenje preinačiti i prijedlog za odgodu ovrhe odbiti.
14. Ovrhovoditelji su uspjeli sa žalbom te im je dosuđen trošak sastava žalbe prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa) u visini od 369,5 bodova (Tbr. 13/1 u vezi Tbr. 10/5 Tarife), što prema vrijednosti boda od 10,00 kn te uvećano za pripadajući PDV od 25% iznosi 4.618,75 kn (613,01 EUR), kako je odlučeno u točki II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
Zadar, 20. veljače 2023.
Sudac
Igor Delin
