REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 44 Pž-677/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja PORSCHE VERSICHERUNGS AKTIENGESELLSCHAFT - Podružnica Zagreb - za osiguranje, OIB 03432773181, Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Krvavica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja u Zagrebu, protiv 1. tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, i 2. tuženika CESTE – RIJEKA d.o.o., OIB 01371628232, Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanova 377, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-451/2020-19 od 17. studenog 2021., 20. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Hrvatske ceste d.o.o. i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-451/2020-19 od 17. studenog 2021. u pobijanim točkama I. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je točkom I. izreke naloženo tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. isplatiti tužitelju iznos od 28.320,86 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose. Točkom IV. izreke mu je naloženo tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.199,50 kn sa zateznim kamatama od 17. studenog 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana. Sud je tako presudio s obzirom na utvrđenje da se tužbeni zahtjev odnosi na iznos kojeg je tužitelj isplatio svome osiguraniku, vlasniku vozila marke VW Caddy, registarskih oznaka DE MANDA, a za štetu nastalu štetnog događaja 10. ožujka 2018. na državnoj cesti broj 3, Zagreb-Rijeka, kada je navedeno vozilo naletjelo na odron kamenja na dionici Kupjak-Lučice kod oznake 4+900 m. Sud nalazi tuženika Hrvatske ceste d.o.o. odgovornim za štetu na temelju odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 151/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) po principu objektivne odgovornosti, pri čemu je cesta na kojoj se nalazi kamenje koje ometa sigurno odvijanje prometa opasna stvar. Na strani osiguranika tužitelja sud nije našao elemente suodgovornosti jer je iz rezultata provedenog prometnog vještačenja utvrdio da se vozilo kretalo na propisan način. Sud se pozvao i na odredbe Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC) i to na odredbu članka 82. stavka 1. kojom je propisano da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o., kao i na odredbu članka 26. stavka 1. i članka 33. stavka 1. ZC-a. Odluka o kamatama donijeta je uz primjenu odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a. Trošak je određen na temelju odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).
2. Tuženik Hrvatske ceste d.o.o. je protiv presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavajući utvrđenje suda da tuženik odgovora po principu objektivne odgovornosti, a s obzirom na svojstvo ceste kao opasne stvari. Ukazuje na odredbe Zakona o cestama prema kojima je tuženik dužan provjeriti radove održavanja ceste ugovornom izvođaču u konkretnom slučaju u ovoj pravnoj stvari drugotuženiku. Također ukazuje da je sud trebao ocijeniti tužbeni zahtjev i primjenom Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14) kao i na temelju Pravilnika o ophodni javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14), odnosno ugovornih obveza iz Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2017. godinu kojeg su sklopili prvo i drugotuženik. Ukazuje da je redovito održavanja pokosa i usjeka obveza izvođača radova redovitog održavanja cesta, dakle ovdje drugotuženika kojemu je to redovito odražavanje ugovorom ustupljeno, ukazuje i na odredbe Pravilnika o održavanju cesta koje se odnose na ophodarsku službu, koja također obavlja manje radova održavanja ceste i provodi potrebne mjere za zaštitu javne ceste, ukazuje da je s obzirom na odredbe pravilnika kao i ugovora s drugotuženikom upravo prvotuženik u potpunosti ovisan o informacijama drugotuženika, pa je sud na temelju rezultata dokaznog postupka trebao utvrditi da upravo drugotuženik nije postupao sukladno odredbama navedenih pravilnika, odnosno nije sanirao predmetni pokos s kojeg je kamenje završilo na državnoj cesti. U tom smislu ukazuje i na odredbe zakona i pravilnika iz kojih proizlazi da je postavljanje zaštitne žičane mreže moguće samo uz odgovarajuću proceduru, odnosno na temelju prometnog projekta koji mora biti sačinjen u skladu s pravilima više struka, a ne na temelju paušalnih procjena ophodara, što je sve regulirano odredbom članka 43. Pravilnika o održavanju cesta. Osporava utvrđenje suda da nije bilo doprinosa tužiteljevog osiguranika s obzirom na utvrđenje provedenog prometnog vještačenja da su uvjeti na cesti bili nepovoljni, da je kolnik bio klizav, a da je vozač predmetnog vozila vozio brzinom koja je na gornjoj granici ograničene brzine, što upućuje na zaključak da nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti. Predlaže presudu preinačiti, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. ZPP-a u granicama istaknutih žalbenih navoda, a sve i u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a u okviru dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Presudu je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo potvrditi.
6. Uvodno valja reći da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti, pa stoga nije moguće kao žalbeni razlog iznositi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, kao niti pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
7. Presuda nije zahvaćena bitnom povredom postupka koja bi se sastojala u eventualnoj nerazumljivosti razloga, a pravilnom primjenom materijalnog prava presudu je valjalo potvrditi.
8. Naime, iz razloga koje je sud dao za svoje presuđenje, pravilnom primjenom materijalnog prava valja također odlučiti o tuženikovoj odgovornosti za štetni događaj iz kojeg je tužiteljevu osiguraniku nastala šteta na automobilu koju je onda tužitelj naknadio svom osiguraniku, ali primjenom odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a u vezi s odredbama Zakona o cestama. Pogrešan je pravni pristup prvostupanjskog suda da tuženik odgovara na temelju odredbe članka 1063. ZOO-a kojom je propisana odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Tu se prvostupanjski sud pogrešno poziva na tuženikovu objektivnu odgovornost jer za štetu od opasne stvari po navedenoj zakonskoj odredbi odgovara vlasnik stvari. Državna cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja jest javna cesta u smislu citiranog Zakona o cestama, a odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o cestama je propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Dakle, tuženik ne može odgovarati po odredbi članka 1063. ZOO-a jer nesporno tuženik nije vlasnik javne ceste, a niti je u tom smislu propisana odgovornost za štete koje nastanu uslijed stanja javne ceste.
9. Naprotiv sukladno odredbama Zakona o cestama, za štetu koja nastane uslijed takvog stanja javne ceste zbog koje javna cesta nije sigurna za promet odgovara se po principu pretpostavljane krivnje u smislu odredbe članka 1045. ZOO, kojom je propisano da onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
10. Većina žalbenih navoda odnosi se na odgovornost tuženika Ceste – Rijeka d.o.o., kojemu je tužitelj na temelju Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. povjerio poslove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta, na koje je inače tuženik obvezan odredbom članka 82. Zakona o cestama kojom je propisano da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. Činjenica da je sukladno odredbama Zakona o cestama žalitelj navedene poslove prenio na drugotuženika nije od utjecaja na tuženikovu odgovornost prema tužitelju, a zbog nesporno nastale štete uslijed stanja kolnika predmetne državne ceste. Navodi na koje se žalitelj u žalbi a i tijekom prvostupanjskog postupka poziva odlučni su za eventualni međusobni odnos između tuženika u smislu eventualne povrede ugovornih obveza tuženika Ceste Rijeka d.o.o., i nisu odlučni za odgovornost tuženika koji ima zakonsku obvezu održavati ceste tako da budu sigurne za promet prema tužitelju koji je, isplativši svom osiguraniku štetu na temelju zakonske subrogacije legitimiran postaviti odštetni zahtjev tuženiku.
11. Da je tuženik odgovoran u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a proizlazi iz nespornih utvrđenja tijekom postupka koja se odnose na takvo stanje državne ceste uslijed kojeg je tužiteljevu osiguraniku nastala šteta na vozilu zbog naleta na odronjeno kamenje, a suprotno žalbenim navodima proizlazi pravilnost presuđenje prvostupanjskog suda kada utvrđuje da nema doprinosa oštećenika vlastitoj šteti u smislu odredbe 1092. ZOO-a, jer to proizlazi iz rezultata provedenog prometnog vještačenja, koje je sud pravilno ocijenio pri otklanjanju takvog prigovora.
12. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 20. veljače 2023.
Sudac Jagoda
Crnokrak
Broj zapisa: 9-30855-63599
Kontrolni broj: 0c0ac-5c2aa-ce1f2
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
