Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-40/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ljudevitu Zoričiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. O. d.d. Z., V. J. 33, OIB …, kojeg po punomoći članova uprave zastupa zaposlenica D. Z., dipl .iur., protiv ovršenice Lj. Ž., OIB …, iz S., Z.-F. 32, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, broj 85 Ovrv-10235/2022-3 od 3. siječnja 2023. godine, dana 20. veljače 2023. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, broj 85 Ovrv-10235/2022-3 od 3. siječnja 2023. godine.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 25. svibnja 2022. godine žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbenih navoda rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2. Žalba nije osnovana.

3. Prema stanju spisa predmeta ovrhovoditelj je nadležnom javnom bilježniku kao povjereniku prvostupanjskog sudu dana 25. svibnja 2022. godine elektronskim putem u sustavu za komunikaciju sa sudovima predao ovršni prijedlog radi naplate novčane tražbine ovrhom općenito na imovini ovršenice, i to temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga – pregleda otvorenih stavki za utuženje s datumom knjiženja od 25. svibnja 2022. godine.

4. Javni bilježnik kao povjerenik prvostupanjskog suda temeljem odredbe članka 281. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) proslijedio je spis predmeta nadležnom prvostupanjskom sudu, koji je donio pobijano rješenje, u bitnome, iz razloga što je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen protiv ovršenice Lj. Ž., dok je kao dužnik u vjerodostojnoj ispravi označena M. J., koja je umrla, bez obzira što je prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave priloženo rješenje o nasljeđivanju iza pok. M. J., čijom je nasljednicom za cijelo proglašena ovršenica Lj. Ž..

5. Ovrhovoditelj u bitnome u žalbi ističe da je ovršenica Lj. Ž. temeljem odredbi članaka 3. i 5. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) sveopća pravna slijednica M. J., kao njena nasljednica i da za njene dugove odgovara do visine vrijednosti naslijeđene imovine pa da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio suprotno odredbi članka 32. OZ kada je prijedlog za ovrhu odbio, a ne odredio predloženu ovrhu protiv ovršenice koja kao nasljednica odgovara za dugove pok. M. J..

5.1. Ovrhovoditelj nadalje u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao s prijedlogom postupiti na način kako je to određeno odredbama članaka 445.a do 456. ZPP, kao u povodu prijedloga za izdavanjem platnog naloga, uz primjenu odredba članka 109. ZPP, pozivanjem ovrhovoditelja na uređenje prijedloga.

6. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odbio u situaciji kada se tražbina iz vjerodostojne isprave ne odnosi na ovršenicu, bez obzira što je prema priloženom rješenju o nasljeđivanju ovršenica utvrđena nasljednicom za cijelo osobe na koju se tražbina odnosi.

6.1. To iz razloga što se prema odredbi članka 32. stavak 2. u svezi stavka 1. OZ ovrha na temelju ovršne isprave može odrediti protiv osobe koja nije u toj ovršnoj ispravi označena kao dužnik, dok to nije moguće u postupku povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prijedlog odbio te žalbeni razlozi ovrhovoditelja nisu doveli u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

7. Nije u pravu ovrhovoditelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao postupiti kao u povodu prijedloga za izdavanjem platnog naloga. To iz razloga što OZ predviđa takvo postupanje jedino u situaciji ako je zaprimljen prijedlog za ovrhu protiv ovršenika s prebivalištem odnosno sjedištem izvan Republike Hrvatske (članak 281. točka 6. OZ), što ovdje nije slučaj, a niti je prvostupanjski sud kao ovršni sud po predmetnom prijedlogu mogao postupiti sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11

, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) o izdavanju platnog naloga jer nije podnesena tužba s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga, već prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

8. Stoga, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi ovrhovoditelja, te kako ovaj sud povodom žalbe postupajući po odredbi članak 365. stavak 2. ZPP, na primjenu koje upućuje odredba članka 21. stavak 1. OZ, nije našao da je pobijano rješenje doneseno uz neku postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu valjalo odbiti (članak 380. točka 2. ZPP u svezi članka 21. stavak 1. OZ) i potvrditi prvostupanjsko rješenje donoseći odluku kao u izreci.

U Šibeniku, 20. veljače 2023. godine

S U D A C

Ljudevit Zoričić